Loš kvalitet zraka, smog i čestice prašine u zimskim danima najčešći su uzročnici oboljenja respiratornih i disajnih puteva. Sinusitis je jedno od oboljenja na koje utječe zagađenost zraka, a simptomi se ogledaju kroz začepljen nos, pritisak u glavi i umor. Akutna upala sinusa u hladnom i zagađenom zraku razlog je zbog kojeg se ljudi javljaju otorinolarigolozima.

O akutnom sinusitisu, znacima prepoznavanja, navikama i kako reagovati kada imate akutnu upalu sinusa, razgovarali smo sa prim. dr. Samirom Kresom, specijalistom ORL-a (oboljenja uha, grla i nosa) u bolnici Medicana Sarajevo.

- Naizgled obična prehlada -

!Akutna upala sinusa je jednostrana ili obostrana upala jednog ili više ili svih paranazalnih sinusa, izazvana virusima ili bakterijama, u trajanu do četiri sedmice. Bolest se u početku ne razlikuje od obične prehlade, da bi nakon kratkog prodroma započela sa zapušenošću nosa, glavoboljom, povišenom tjelesnom temperaturom, retronazalnom sekrecijom, prvo seroznog sadržaja, a kasnije i seromukoznom sekrecijom. Ako dođe do superinfekcije, poraste tjelesna temperatura preko 38 C, sekrecija postaje gnojava, pogoršaju se ostali simptomi", objašnjava prim. dr. Samir Kreso.

Specijalista dodaje da se dijagnoza postavlja kombinacijom kliničkog pregleda i dijagnostičkih metoda.

"Dijagnoza se postavlja na osnovu opšteg pregleda, lab. nalaza, nalaza brisa nosa, prednje i stražnje rinoskopije, i Rtg paranazalnih sinusa , CT paranazalnih sinusa i UZV sinusa", kazao je Kreso.

Kada tegobe postanu dugotrajne, situacija se mijenja.

"U slučaju da, i pored svih mjera liječenja, isti simptomi potraju 12 sedmica i duže, često bez propratne temperature, govorimo o hroničnom rinosinusitisu. Ako se uz ovo nalaze i izrasline u obliku polipa u sinusima i srednjem nosnom hodniku, govorimo o hroničnom polipoznom rinosinusitisu, a ako su polipi u šupljini nosa, govorimo o polipozi nosa", pojašnjava doktor i dodaje kako nastanku hroničnog rinosinuitisa pogoduju sva oboljenja koja dovode do poremećaja mukocilijarnog transporta sluznice nosa.

Neka od njih su, pojašnjava dr. Kreso, "cilijarna diskenizija, alergija, aspirin intolerancija, imunološka i endokrinološka oboljenja".

"U dijagnostičkoj obradi neophodno je uraditi MSCT sinusa. U terapiji se primjenjuje: nosna lavaža fiziološkom otopinom, intranazalni ili peroralni kortikosteroidi, antibiotici (duže od 12 tjedana), antileukotrieni", dodaje.

- Uloga svakodnevnih navika -

Svakodnevne životne navike igraju veliku ulogu nastanku oboljenja paranazalnih sinusa.

"Boravak i rad u uslovima sa nepovoljnom mikroklimom, kao i pušenje, glavni su uzroci nastanka oboljenja paranazalnih sinusa. Općenito se uzima da su rizični faktori: urođene malformacije koje ometaju drenažu sinusa, devijacije nosnog septuma, alergijske reakcije, autoimune bolesti, bolesti imunodeficijencije, profesionalne bolesti, bolesti povezane sa boravkom u nepovoljnim klimatskim uslovima", kazao je prim. dr. Kreso.

Na pitanje može li skrivena alergija biti pravi razlog hroničnih problema sa sinusima, naš sagovornik pojašnjava da su alergije bolest savremenog doba i često uzročnici hroničnog obolijevanja paranazalnih sinusa.

"Alergije, kako sezonske, a još više cjelogodišnje, dovode do otoka sluznice nosa i sinusa, pojačane sekrecije, osjećaja svrbeža, pojave polipa, što sve vodi opstrukciji prirodnih ušća paranazalnih sinusa te pogoduje superinfekciji, prvo bakterijskoj, a kasnije i gljivičnoj, pa govorimo o mikotičnom alergijskom rinosinusitisu. Veliki dio ljudi koji imaju hronični rinosinusitis ujedno imaju i alergijski rinitis, pa vrlo često udružen i sa astmom, pri čemu je primijećeno da bolest sinusa bitno pogoršava stanje oboljelih od astme. Govorimo o takozvanom nazopulmonalnom sindromu", naglašava Kreso.

- Metode liječenja -

Kako medicina iz dana u dan napreduje, tako se i mijenjaju metode i hirurških i nehirurških liječenja. Dr. Kreso navodi kako je, prema novim saznanjima, hronični rinosinusitis bolest koja se može izliječiti kombinacijom konzervativnog i hirurškog liječenja.

"Konzervativno liječenje samo je uspješno u oko 60 posto slučajeva, a odnosi se na liječenje antibioticima, topikalnim kortikosteroidima, lavažama, aromaterapijom, antihistaminicima, antileukotrijenima i sl. U slučaju nedovoljnog odgovora i kod uznapredovalih slučajeva, primjenjuje se metoda funkcionalne endoskopske sinusne hirurgije (FESS), pri čemu je zadatak hirurga da kroz nos uz pomoć odgovarajućih optičkih uređaja i pogodnih instrumenata za operaciju u uskom prostoru nosa i sinusa, odstrani samo bolesnu sluznicu i da otvori ušća svih sinusa, kako bi postoperativno došlo do izlječenja u cijelosti. To je u potpunoj suprotnosti sa klasičnim pristupom, gdje se tražilo da hirurg odstrani svu sluznicu do kosti, koja na kraju treba da bude kao 'ljuska od jajeta'. Taj princip je potpuno napušten, jer se utvrdilo da dovodi do trajnog gubitka funkcije nosa. Savremeni pristup uz silan razvoj tehnike i farmakoterapije omogućava restituciju funkcije nosa i potpuno izlječenje paranazalnih sinusa", kazao je prim. dr. Samir Kreso, specijalista ORL-a bolnice Medicana Sarajevo.