U 2018. godini, Rog Afrike je doživio talas porodičnih okupljanja, nakratko ujedinjujući kulturu povezanu krvlju, ali odvojenu dvije decenije političkom linijom povučenom između Etiopije i Eritreje.

U razgovoru za Anadolu, iskusna novinarka, pola Eritrejka, pola Etiopljanka, koja je tražila anonimnost iz sigurnosnih razloga, opisala je svoj život na toj liniji.

"Ostavila sam sestru sa našim zajedničkim igračkama. Imala sam samo mutno sjećanje na njeno lice", rekla je i dodala:

"Vratila mi se dvije decenije kasnije. Ne znam šta bolje opisuje značaj otvaranja granice 2018. godine."

Podsjetila je da je njena šira porodica, uključujući tri sestre, dva brata i mnogo rođaka, ostala s druge strane granice.

Mirovni sporazum iz 2018. godine, kojim su nakratko ponovo otvoreni granični prelazi, dostigao je politički vrhunac kada je etiopski premijer Abiy Ahmed dobio Nobelovu nagradu za mir 2019. godine za okončanje višedecenijskog zastoja.

Nagrada je istakla sporazum o zvaničnom okončanju rata, obnavljanju diplomatskih veza i oživljavanju putovanja i trgovine.

Za porodice razdvojene sukobom, mir je ponudio šansu za dugo odgađano ponovno ujedinjenje.

Međutim, Eritreja je 2019. godine postepeno ponovo zatvorila granicu zbog kombinacije unutrašnjih političkih briga i neuspjeha u potpunoj implementaciji mirovnog sporazuma.

- Krv gušća od politike -

Povlačenjem "linije" između Etiopije i Eritreje, razdvojene su i porodice.

Porodica Haben Girmay, eritrejsko-švedskog porijekla, bila je jedna od njih.

"Nažalost, ne sjećam se dobro svojih ujaka i tetaka. Oni su još uvijek u Etiopiji", rekla je Girmay.

"Ono čega se jasno sjećam jeste uzbuđenje kada se granica otvorila 2018. godine. Sjećam se kako su moji roditelji žurili da ih pozovu, nadajući se da će se nakon toliko vremena sresti s rodbinom i prijateljima."

Prisjetila se da su 2018. godine, kada su se granice otvorile, aerodromi bili preopterećeni.

"Napustili smo Asmaru 1966. godine. Imala sam samo tri godine. Eritreja još nije bila nezavisna. Jedva se sjećam Asmare i pretpostavljajući da se neće dogoditi odvajanje, nikada je više nisam posjetila kao odrasla osoba. Propustila sam priliku ponovo kada su se granice ponovo otvorile 2018. godine", rekla je.

Nada se da će se stvari ponovo "ohladiti", da će se granice možda ponovo otvoriti.

"Ali ako izbije rat, moje najveće žaljenje bit će što sam propustila priliku da posjetim svoju porodicu s druge strane", navela je.

Iskusna novinarka se također osvrnula na ono što je svjedočila izvještavajući o sukobu u Tigraju 2020-2022.

"Vidjela sam ljude na obje strane sukoba kako govore istim jezikom", rekla je.

"Intervjuisala sam slične porodice na različitim granicama i u različitim okolnostima. Ako politika može zacijeliti, onda se i ljudi mogu pomiriti", dodala je.

- Sjena rata se vraća -

Današnje trenje podstiče etiopski intenzivirani pritisak za suverenim pomorskim pristupom Crvenom moru – strateškoj imovini koju je izgubila nakon što je Eritreja stekla nezavisnost 1993. godine. Etiopija taj zahtjev predstavlja kao imperativ, dok ga Eritreja predstavlja kao egzistencijalnu prijetnju, oživljavajući narative ukorijenjene u starom nepovjerenju.

Opasnost, smatra sociolog i regionalni politički analitičar Mukerrem Miftah, je da politička retorika ponovo može zasjeniti zajedničku društvenu stvarnost.

"Ono što vidim je više političko poziranje i skupljanje poena nego bilo kakva stvarna perspektiva borbe prsa u prsa", rekao je Mukerrem za Anadolu, dodajući da "geopolitičke i ekonomske situacije obje zemlje ne mogu podnijeti rat."

Ali drugi pozivaju na oprez, ukazujući na to koliko je brzo retorika eskalirala u sukob preko Roga, uključujući Sudan i Etiopiju.

"Vjerujem da je rat na pomolu i da neće uključivati ​​samo dvije zemlje – destabilizirat će cijelu regiju", rekao je za Anadolu Belay Zemechael, politolog i istraživač na Univerzitetu Gondar u Etiopiji.

Sukobi u regiji, rekao je, "pokazuju kako retorika lako eskalira u rat, uprkos ekonomskoj krhkosti i katastrofalnim posljedicama."

U ratu između Etiopije i Eritreje od 1998. do 2000. godine poginulo je oko 70.000 ljudi, prema različitim procjenama, a velika većina borbi odvijala se na granici.

- Višeslojni problemi -

Za analitičare poput Mukerrema, kolaps mira iz 2018. bio je strukturalni. Simbolički gestovi nisu bili podržani trajnim političkim rješenjima za decenije međusobnog nepovjerenja.

"Približavanje iz 2018. nije zacijelilo rane zadobivene tokom posljednje tri decenije", rekao je.

Da bi se očuvale društvene i kulturne veze, dodao je, politički lideri se moraju direktno angažovati.

"Rješenje je da se sukobljene političke elite okupe, razgovaraju i riješe svoje probleme. Kada se strukturni problemi riješe na makro nivou, to će proizvesti pozitivne rezultate i na mikro i na makro nivou", dodao je.

Dok ne dođe do tog političkog ozdravljenja, kažu analitičari, čak i jake kulturne veze ostaju ranjive na najnovije geopolitičke promjene. Za sada, podijeljene porodice s obje strane moraju se ponovo osloniti na snagu svoje krvne loze kako bi izdržale politički vakuum.