Nael Barghouti je proveo ukupno 45 godina u izraelskom pritvoru prije puštanja na slobodu prošle godine, svjedočeći velikim promjenama u palestinskom političkom životu iza zatvorskih zidina.

Guinnessova knjiga rekorda ga je 2009. godine prepoznala kao političkog zatvorenika s najdužim zatvorskim stažom na svijetu nakon što je nadmašio prethodni rekord koji je držao drugi palestinski pritvorenik.

Drugi pritvorenici su ga često nazivali dekanom palestinskih zatvorenika zbog njegove uloge u podršci zatvorenicima i zbog njegovog intelektualnog i moralnog utjecaja unutar zatvora.

"Zatvor me nije naučio, ja sam njega naučio šta je sloboda", rekao je u intervjuu za Anadolu.

"Naučio sam zatvor da volju osobe koja vjeruje u svoja prava ne mogu slomiti zatvor, tamničar ili rešetke zatvora. U međuvremenu, neko ko živi značenje slobode unutar zatvora je istinski slobodna osoba", rekao je.

Rođen 1957. godine u selu Kobar, blizu Ramallaha na okupiranoj Zapadnoj obali, Barghouti je odrastao u porodici koju su oblikovale ranije faze palestinskog otpora. Njegovog oca su pritvorile britanske vlasti, a jedan od njegovih ujaka je ubijen tokom Velike pobune 1936. godine, kada su se Palestinci borili za nezavisnost od britanske kolonijalne vlasti i kraj britanske podrške cionizmu.

Barghouti je prvi put uhapšen 1977. godine i osuđen 1978. na 112 godina zatvora. Nakon kratkog puštanja na slobodu 2011. godine tokom razmjene Gilada Shalita, ponovo je uhapšen 2014. godine i ponovo pušten na slobodu u februaru 2025. godine.

- Svjedok promjenjivih faza palestinskog otpora -

Barghouti je rekao da je iz zatvora posmatrao velike promjene u palestinskom otporu, od Prve i Druge intifade do procesa u Oslu i uzastopnih izraelskih ratova u Gazi.

Opisao je Sporazum iz Osla kao prekretnicu koja, po njegovom mišljenju, nije uspjela donijeti palestinsko samoopredjeljenje i omogućila daljnje širenje ilegalnih izraelskih naselja.

Rekao je da su događaji iz oktobra 2023. označili veliki prekid, tvrdeći da odražavaju novu stratešku fazu koju su oblikovale mlađe generacije.

Upitan o razmjerama razaranja koje je Izrael nanio u Gazi, Barghouti je rekao da nije iznenađen.

"To je očekivao svako ko razumije prirodu ovog neprijatelja u ratu i genocidu. Svako ko razumije prirodu ovog sukoba bi ovo očekivao", dodao je.

Povezao je najnoviji rat u Gazi s ranijim masovnim ubistvima u palestinskoj historiji, uključujući Deir Yassin 1948. i Khan Younis i Rafah 1956. godine.

"Ono što se sada dešava je nastavak tih masakra", rekao je.

- Život u egzilu -

Kao uslov za njegovo puštanje na slobodu 2025. godine, Barghouti je deportovan u Egipat.

"Gorčina domovine je sto puta bolja od slatkoće egzila", rekao je.

Uprkos životu u egzilu, Barghouti je rekao da njegov osjećaj pripadnosti i politički identitet ostaju čvrsto ukorijenjeni u Palestini.

"Nikada nisam napustio Palestinu. Uvijek sam bio u Palestini, u zatvoru ili izvan njega. Nije bilo razlike. Palestina je živjela u meni, njeni ljudi, njen razvoj, njeni gradovi, njeno drveće i njeno rukovodstvo", kazao je.

Barghouti je rekao da njegov osjećaj identiteta i političke posvećenosti ostaju netaknuti, oblikovani porodičnim gubitkom i ličnim iskustvom. Rekao je da su članovi njegove porodice bili zatvoreni, ubijeni ili na drugi način pogođeni sukobom, iskustva koja, kako je rekao, i dalje oblikuju njegov pogled na svijet.

Obraćajući se mlađim Palestincima koji se bore, Barghouti je pozvao na razmišljanje i istrajnost.

"Svako ko osjeća očaj mora preispitati sebe i historiju i uzeti dozu nade od svih mučenika koji su bili prije njega", rekao je.

Također je rekao da međunarodna zajednica snosi odgovornost ne samo prema Palestincima, već i prema širim globalnim normama.

"Oni moraju stajati uz nas, ne samo da nas brane, već i da brane sebe", rekao je.

Barghouti je rekao da, uprkos pretrpljenim gubicima, vjeruje da još uvijek postoji razlog za nadu za budućnost Palestine.

"Svi kolonizirani narodi pružaju otpor. Oni podnose žrtve, a historija pokazuje da na kraju pobjeđuju", zaključio je.