Kako se konkurencija u istraživanju svemira pojačava, SAD je usmjerio pogled na važnu prekretnicu, instaliranje nuklearnog reaktora na Mjesecu do 2030. godine.

Zvaničnici NASA-e kažu da bi projekat mogao transformirati istraživanje Mjeseca osiguravajući pouzdanu energiju za trajna naselja, naučna istraživanja i buduće misije na Mars. Za naučnike, to označava dugo očekivani korak ka održivom ljudskom prisustvu u svemiru.

"NASA-ina najava o lunarnom reaktoru do 2030. godine je dobrodošao korak. Decenijama nam je nedostajao upravo ovakav jasan, rokom vođen cilj. Posebno je ohrabrujuće što se direktiva fokusira na energiju, jer bez obilne, održive energije, sve ostalo u svemiru je privremeno", rekao je za Anadolu Bhavya Lal, bivši saradnik administratora NASA-e za tehnologiju, politiku i strategiju.

Inicijativa dolazi usred rastuće konkurencije iz Kine i Rusije, koje se također utrkuju u uspostavljanju nuklearne energetske infrastrukture na Mjesecu. S geopolitičkim rivalstvima koja sada dosežu izvan Zemlje, stručnjaci opisuju plan kao ambiciozan i prepun tehničkih, sigurnosnih i geopolitičkih izazova.

- Važnost nuklearne energije na Mjesecu -

Solarna energija već dugo napaja satelite, svemirske stanice i lendere. Ali na Mjesecu, s njegovim ciklusom rotacije od 28 dana, sunčeva svjetlost nestaje na dvije zemaljske sedmice odjednom. To čini solarne panele nepouzdanim izvorom energije.

Nuklearni reaktor može osigurati kontinuirani izvor energije bilo gdje na Mjesecu, objasnio je Simeon Barber, naučnik i istraživač na Otvorenom univerzitetu.

"Solarni paneli generiraju energiju samo kada sunce sija. Na Mjesecu noć traje oko 14 zemaljskih dana, tako da je potreban još jedan izvor energije kako bi oprema i astronauti bili topli i sigurni tokom lunarne noći", rekao je.

Britanski vulkanolog Lionel Wilson također smatra da je reaktor vrlo dobra ideja.

"Dobijate 14 dana besplatne električne energije ako imate puno solarnih panela. Ali onda dobijete 14 dana bez sunčeve svjetlosti i ako nešto pođe po zlu sa sistemima za skladištenje, postaje vam jako hladno, vrlo brzo. Temperature mogu pasti na oko minus 173 stepena Celzijusa", rekao je.

- Moguća lokacija reaktora -

Većina stručnjaka vjeruje da će prvi lunarni reaktor biti izgrađen u blizini južnog pola Mjeseca, regije od sve većeg strateškog značaja.

"Ovo je strateški važna regija, jer se smatra da sadrži velike količine vodenog leda. Ovo bi se moglo ekstrahovati kako bi se obezbijedila voda za piće i sanitaciju u lunarnoj bazi", rekao je Barber.

"Ili bi se moglo razgraditi na vodonik i kiseonik kako bi se stvorila pogonska stanica na Mjesecu za rakete koje idu na Mars", dodao je.

Wilson, profesor nauka o Zemlji i planetama na Univerzitetu Lancaster, napomenuo je da trenutni plan NASA-e da postavi bazu u blizini Južnog pola pomaže u ublažavanju problema produženog mraka.

"Blizu polova postoje mjesta gdje bi sunce trebalo biti tik iznad horizonta cijelo vrijeme, tako da bi ta mjesta trebala dobijati stalnu sunčevu svjetlost", objasnio je.

"Ali s obzirom na to da neravan teren i sjene kratera i dalje povremeno blokiraju svjetlost, baterije i nuklearni rezervni sistem su i dalje potrebni", dodao je.

- Nova svemirska utrka -

SAD je sam u ovoj potrazi. U maju su Kina i Rusija zajednički najavile planove za izgradnju automatizirane nuklearne elektrane na Mjesecu do 2035. godine kao dio svog projekta Međunarodne istraživačke stanice na Mjesecu (ILRS).

Američki zvaničnici priznaju rivalstvo, a "Politico" je izvijestio da je vršilac dužnosti šefa NASA-e Sean Duffy spomenuo slične planove Kine i Rusije i upozorio da bi dvije zemlje potencijalno mogle proglasiti zonu zabrane na Mjesecu.

Za Barbera, ulozi su više od simbolike.

“"Postoji simbolika i tehnološka prednost uspostavljanja prve energetske infrastrukture na Mjesecu. Ali također, trenutni svemirski propisi daju određenu zaštitu opremi koja je tamo instalirana. Sigurnosna zona može se proglasiti oko opreme koja u stvari uspostavlja kontrolu nad regijama Mjeseca", rekao je.

- Je li sigurno lansirati nuklearni materijal u svemir -

Lansiranje nuklearnog materijala u orbitu neizbježno izaziva strahove. Barber je priznao rizike, ali tvrdi da su oni upravljivi.

"Uvijek postoji rizik od neuspjeha pri lansiranju rakete, što znači potencijalno oslobađanje radioaktivnog materijala u Zemljinu atmosferu. Ali u stvarnosti, količine goriva su relativno skromne, tako da se rizici mogu i hoće upravljati", rekao je.

Wilson je rekao da će vjerovatno gorivo biti plutonij, a ne uranij, s detaljnim protokolima koji su već na snazi ​​iz prethodnih misija u duboki svemir.

"Dizajni reaktora ulažu velike napore kako bi se rizik sveo na minimum", rekao je.

"Mali nuklearni izvori energije već se koriste na svemirskim letjelicama koje putuju u vanjske dijelove Sunčevog sistema, gdje je sunčeva svjetlost preslaba za napajanje solarnih panela. Ne bi trebalo biti previše inženjerskih problema u izradi većih sistema", dodao je.

- Može li SAD isporučiti rezultate i šta slijedi -

Skeptici ističu da SAD ima historiju neuspjelih svemirskih nuklearnih inicijativa. Posljednji operativni fisioni reaktor u svemiru bio je satelitski reaktor SNAP-10A 1965. godine, dok su programi poput SP-100 i Prometheus potrošili milijarde dolara, ali su na kraju otkazani.

Barber je trenutni vremenski okvir nazvao vrlo ambicioznim, posebno s obzirom na budžetske pritiske NASA-e.

"U vrijeme kada je budžet za svemir i nauku o Zemlji pod ogromnim pritiskom u NASA-i, ovo će samo povećati pritisak", rekao je.

Lal, koji je nedavno bio koautor izvještaja pod nazivom "Vaganje budućnosti: Strateške opcije za američko svemirsko nuklearno vodstvo", rekao je da uspjeh zahtijeva vladinu posvećenost usporedivu s projektom "Manhattan", koji je proizveo prve američke atomske bombe.

"Prvi test projekta Manhattan nije izgrađen na jednoj laboratoriji ili jednoj kompaniji. Uspio je jer je vlada stvorila uvjete, adekvatno finansiranje, paralelno klađenje na različite tehnologije, osnaženo vodstvo i osjećaj strateške hitnosti. Isti ti uvjeti moraju biti temelj napora u svemirskoj nuklearnoj energiji danas", kazao je.

Izvještaj procjenjuje da će programu trebati najmanje dvije do tri milijarde dolara u prvih pet godina, uz ulaganja u infrastrukturu za gorivo, sigurnosne preglede, regulatorne reforme i vodstvo na nivou Bijele kuće.

Lal je potvrdio da je NASA-ina objava pravi cilj, ali je naglasio izazove koji su pred nama.

"Sada dolazi teški dio, izgradnja sistema oko toga, tako da ovaj put, za razliku od posljednjih 60 godina, zaista letimo", zaključio je.