Širom kontinenata, jezik međunarodnog prava ostaje netaknut. U praksi, međutim, pravila koja su trebala ograničavati države suočavaju se sa sve većim pritiskom.

Carine se sve češće koriste kao politička poluga. Ekonomske sankcije proširene su izvan okvira vlada i usmjerene i na pojedince, uključujući međunarodne sudije i tužioce. Presude međunarodnih sudova se osporavaju ili ignorišu. Teritorijalni zahtjevi i prisilna diplomatija ponovo su se pojavili u više regija.

Alati koji su nekada bili ugrađeni u multilateralne okvire sada se sve češće koriste kao instrumenti pritiska.

Tokom predsjedništva Donalda Trumpa, Sjedinjene Američke Države su intervenirale u Venezueli, nastojale preuzeti kontrolu nad Grenlandom, prijetile kaznenim carinama protiv nekoliko zapadnih saveznika, uvele sankcije međunarodnim sudijama i tužiocima te se udaljile od tijela Ujedinjenih nacija osnovanih radi očuvanja međunarodnog prava i multilateralizma.

Zajedno, ovi događaji potaknuli su raspravu o tome da li poredak zasnovan na pravilima, uspostavljen nakon Drugog svjetskog rata i izgrađen na ideji da pravo ograničava moć, ulazi u dublju fazu erozije.

Margaret Satterthwaite, specijalna izvjestiteljica UN-a za nezavisnost sudija i advokata, izjavila je u intervjuu za Anadolu da je ovaj trend neosporan.

“Mislim da moramo biti vrlo realni i reći da da, svjedočimo eroziji poretka zasnovanog na pravilima“, kazala je.

“Nema sumnje da se to dešava i mislim da je također očigledno da određene sile daju sve od sebe da ubrzaju propadanje poretka zasnovanog na pravilima“, dodala je.

Istovremeno, priznala je da je poredak zasnovan na pravilima imao dvostruke standarde i da nije uvijek bio pravedan prema svima, navodeći da ovaj trenutak nudi priliku za preispitivanje koji su dijelovi zaista isporučili pravičnost i jednakost za sve, a koji su na tom planu zakazali.

- Pravo kao sredstvo pritiska

Čak se i oblasti koje su tradicionalno uređene detaljnim pravnim okvirima, uključujući trgovinu i ekonomske odnose, sve više koriste na prisilan način, istakla je.

Satterthwaite je to nazvala jednom od ironija ovog trenutka, napominjući da države koje su nekada snažno ulagale u stvaranje pravila o trgovini i ekonomskoj moći, sada krše ta ista pravila.

Ipak, naglasila je da selektivno poštivanje ne znači da su same norme nestale. Države ih, kako je rekla, koriste kao mač, ali ne i kao štit, dodajući da to znači da norma i dalje postoji.

Kao primjer navela je zabranu torture, ističući da vlade rijetko negiraju samo pravilo, već negiraju da su ga prekršile, a dokaz za to, kako je rekla, jeste činjenica da pravni standard ostaje priznat čak i kada se krši.

- Manje države najviše ranjive na politiku moći

Za manje i slabije države, slabljenje poštovanja međunarodnog prava moglo bi imati ozbiljne posljedice. Historijski gledano, takve države oslanjale su se na pravnu zaštitu, a ne na vojnu ili ekonomsku snagu.

Upozorila je da bi sistem u kojem moć nadjačava pravo najviše naštetio malim državama, državama koje su usmjerile svoje napore dalje od militarizma, te da bi ponovo podijelio svijet na moćne i nemoćne.

Satterthwaite je naglasila da je globalna vladavina prava dugo služila kao zaštita za slabije nacije, navodeći da je štitila najranjivije i najslabije države.

Kazala je da princip reciprociteta, prema kojem se pravo jednako primjenjuje na sve suverene države, koristi svima.

“Ta norma zapravo pomaže svakoj državi“, rekla je, upozorivši da bi čak i moćne zemlje mnogo izgubile ako se ona uruši.

- Međunarodni sudovi i dalje su važni za poredak zasnovan na pravilima

Potezi poput sankcija usmjerenih protiv međunarodnih sudija i tužilaca, kao i otvoreno ignorisanje međunarodnih sudskih odluka, otvorili su pitanja da li sudovi koji provode poredak zasnovan na pravilima gube uticaj. Satterthwaite je odbacila ideju da su oni, uprkos pokušajima, postali samo simbolični.

“Rekla bih da postoji pokušaj da se gurnu u stranu“, kazala je, dodajući da će Međunarodni sud pravde nastaviti obavljati svoj posao.

Sličan argument iznijela je i u vezi s Međunarodnim krivičnim sudom (ICC), ukazujući na tekuće predmete i hapšenja kao dokaz da sud i dalje ima težinu.

“Ne mislim da bi američka vlada uvela sankcije sudijama i tužiocima, niti bi ih Rusija osudila u odsustvu, da ne smatraju da je ono što sud radi veoma važno, kazala je.

“Oni znaju da to ima značaj u svijetu. Nije ih tako lako gurnuti u stranu, čak i ako se neki akteri nadaju da će to uspjeti“, dodala je.

Iako je priznala da sudovi ponekad imaju poteškoća u provođenju svojih odluka ili u preuzimanju osumnjičenih, te da njihova autoritet ponekad može djelovati uglavnom simbolično, istakla je da njihov uticaj ide dalje od toga.

Presude, kako je rekla, i dalje šalju jasnu poruku da postoje dokazi da pojedinci mogu biti odgovorni za teške zločine. Iako moć suda u praksi ponekad može biti ograničena, dodala je.

- Nije kasno za odbranu poretka zasnovanog na pravilima

Uprkos eroziji na koju je ukazala, Satterthwaite je kazala da ovaj pravac nije nepovratan.

“Ne mislim da je prekasno“, rekla je, tvrdeći da države i dalje mogu insistirati da je ovaj poredak zasnovan na pravilima onaj na kojem moramo istrajati.

Pozvala je vlade koje cijene međunarodno pravo da preuzmu odlučniju lidersku ulogu, navodeći da neke već javno istupaju i nastoje trasirati put koji pravne norme i temeljne vrijednosti drži u središtu vanjske politike.

“Moja poruka je upućena državama koje i dalje vjeruju da je međunarodno pravo tu za njihovu korist, i za korist svih, da zaista istupe i preuzmu taj rizik“, kazala je.

“Ovaj težak trenutak zahtijeva istinsku hrabrost“, zaključila je.