Madagaskar, ostrvska država u Indijskom okeanu, gurnuta je u politička previranja, jer su protesti predvođeni mladima protiv vlade praćeni vojnim preuzimanjem koje sada definiše neizvjesnu budućnost zemlje.

Kriza je dostigla prekretnicu kada je Centar za upravljanje vojnim osobljem (CAPSAT), elitna vojna jedinica, objavio da je suspendovao ustav i preuzeo vlast, ubrzo nakon što je parlament glasao za opoziv predsjednika Andryja Rajoeline.

Predvođeni pukovnikom Michaelom Randrianirinom, trupe CAPSAT-a ušle su u predsjedničku palatu Ambohitsorohitra u glavnom gradu Antananarivu, proglasivši da su preuzele kontrolu nad vladom.

Predsjedništvo je osudilo ono što je nazvalo nezakonitom deklaracijom CAPSAT-a o suspenziji ustava, opisujući jedinicu kao frakciju vojnih pobunjenika i nazivajući njeno prisustvo u palati manifestnim činom pokušaja državnog udara i ozbiljnim kršenjem republikanske zakonitosti.

Vojska je saopštila da će predsjedničku funkciju kolektivno preuzeti njeni oficiri tokom dvogodišnje tranzicije koja će dovesti do referenduma o novom ustavu.

Pet institucija, uključujući Visoki ustavni sud, Nezavisnu nacionalnu izbornu komisiju, Senat, Visoko vijeće za odbranu ljudskih prava i Visoki sud pravde, suspendovane su, dok je Nacionalna skupština ostala na snazi.

Ranije je Rajoelina raspustio parlament nakon sedmica antivladinih protesta koje su vodili mladi, rekavši da je taj potez neophodan kako bi se uspostavio red i mladima dao veći glas. Nekoliko sati kasnije, zakonodavci su se ponovo sastali i glasali za njegov opoziv, postavljajući temelje za intervenciju vojske.

- Kako su se protesti pretvorili u promjenu vlasti -

Sredinom septembra 2025. godine, rastuće nezadovoljstvo zbog nestanaka struje, nestašice vode i navodne korupcije izazvalo je masovne proteste nakon poziva političara, dok su građanski pokreti i stranice na društvenim mrežama koje vode mladi brzo mobilizirali desetine hiljada mladih ljudi.

Nemiri su naglo eskalirali 25. septembra, kada su hiljade prkosile vladinoj zabrani i izašle na ulice glavnog grada Antananariva. Demonstranti su podigli barikade, zahtijevajući vraćanje vode i struje, ali sukobi s policijom postali su nasilni.

Demonstracije su se nastavile i narednih dana, dočekane suzavcem i gumenim mecima. UN je izvijestio o žrtvama i od akcija sigurnosnih snaga i od nepovezanog nasilja bandi. Visoki komesar UN-a Volker Turk osudio je nasilni odgovor i pozvao na poštivanje prava demonstranata.

Do 29. septembra, Rajoelina je smijenio ministra energetike i raspustio vladu premijera Christiana Ntsaya usred rastućih nemira. UN je izvijestio o 22 smrtna slučaja i više od 100 povrijeđenih, iako je vlada osporila te brojke. Protesti su se proširili izvan glavnog grada, a predvodili su ih uglavnom studenti i omladinske grupe.

Uprkos političkim rekonstrukcijama, protesti su se nastavili, zahtijevajući Rajoelininu ostavku i raspuštanje ključnih institucija.

6. oktobra, imenovanje vojnog generala Ruphina Zafisamba za premijera nije uspjelo smiriti nemire, koji su se nastavili sukobima u gradovima, uključujući Toliaru i Antsirananu.

11. oktobra, trupe iz CAPSAT-a, elitne jedinice ključne za Rajoelinin dolazak na vlast 2009. godine, izjavile su podršku protestima, a sljedećeg dana postavile su generala Demosthena Pikulasa za svog novog vojnog komandanta, nekoliko sati nakon što je Rajoelina osudio njihov potez kao pokušaj nezakonitog preuzimanja vlasti.

Dana 13. oktobra, Rajoelina je izjavio da se skriva u sigurnom prostoru nakon pokušaja atentata na njegov život, jer je, prema izvještajima, evakuisan u Francusku vojnim avionom nakon dogovora s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom. Sljedećeg dana, raspustio je parlament, navodeći potrebu da se obnovi red i napravi put za mlade.

- Kako se historija okrenula na Rajoelininu štetu -

Rajoelinin uspon započeo je u decembru 2007. godine iznenađujućom pobjedom na mjestu gradonačelnika Antananariva, brzo se pozicionirajući kao žestoki kritičar tadašnjeg predsjednika Marca Ravalomanane usred optužbi za korupciju i autoritarizam.

Do kraja 2008. godine, tenzije su eskalirale zbog kontroverznog sporazuma o zemljištu i medijskih obračuna, što je izazvalo masovne proteste početkom 2009. godine.

Kako su nemiri postajali sve nasilniji, CAPSAT se pobunio i podržao Rajoelinu, otvarajući put za svrgavanje Ravalomanane u martu 2009. godine i Rajoelinino preuzimanje dužnosti šefa Visokog prelaznog tijela. Afrička unija je osudila taj potez kao državni udar, dok je Rajoelina kasnije te godine tražio legitimitet kroz krhki sporazum o podjeli vlasti.

Ovaj turbulentni uspon postavio je obrazac osporavanog autoriteta i krhkih saveza, što se odražava kroz njegovu političku karijeru i oblikuje stalnu nestabilnost Madagaskara.

- Šta podstiče nezadovoljstvo madagaskarskog naroda -

Nedavni nemiri na Madagaskaru odražavaju godine produbljivanja socioekonomskih problema.

Samo oko 36 posto stanovništva ima pristup električnoj energiji, dok je pokrivenost ruralnih područja niska i iznosi samo 7-12 posto, dok gradovi poput Antananariva svakodnevno trpe nestanke struje koji traju 6-12 sati. Svjetska banka, MMF i Afrička razvojna banka navode loše upravljanje u državnom komunalnom preduzeću Jirama i dugotrajne suše kao ključne uzroke.

Hronična nestašica vode ostavila je mnoga domaćinstva bez tekuće vode danima, a UNICEF procjenjuje da 70 poto stanovnika juga nema pristup osnovnoj vodi za piće.

Jiramin dug iznosi oko 2,37 biliona madagaskarskih ariara (455 miliona eura), što je jednako 7,6 posto BDP-a, dok starenje infrastrukture dovodi do gubitka vode od 20 posto i smanjenja proizvodnje hidroelektrana.

Između 75 i 80 posto Madagaskara živi ispod granice siromaštva od 1,85 eura dnevno, a Svjetska banka izvještava da je siromaštvo u manjim gradovima poraslo s 46 posto na 61 posto u posljednjoj deceniji.

Nezaposlenost mladih prelazi 30 posto u urbanim područjima, dok je inflacija od oko 7-8 posto narušila već niske plate.

Uprkos stopi urbanizacije od 4,2 posto godišnje, BDP po glavi stanovnika ostaje samo 389 eura. Transparency International rangira Madagaskar na 140. mjesto od 180 zemalja na svom indeksu korupcije.

Ovi ekonomski, infrastrukturni i institucionalni izazovi čine pozadinu trenutne političke krize.

- Šta čeka Madagaskar -

U utorak je Visoki ustavni sud Madagaskara "pozvao" vođu CAPSAT-a, pukovnika Michaela Randrianirinu, da obavlja funkcije šefa države, proglasivši predsjedničku funkciju upražnjenom.

Pozivajući se na Član 53. ustava, koji zahtijeva održavanje predsjedničkih izbora u roku od 30 do 60 dana od takvog upražnjenog mjesta, sud je pozvao Randrianirinu da organizuje izbore u roku od 60 dana.

Sud je također presudio da Rajoelina ne može obavljati svoje dužnosti jer nije i ne može biti u zemlji, situaciju koju je opisao kao pasivno napuštanje vlasti.

Kako će politička kriza Madagaskara uticati na njegovu unutrašnju stabilnost i položaj u međunarodnoj zajednici ostaje neizvjesno.