Iran je iz odmazde zbog izraelskih i američkih napada zatvorio Hormuški tjesnac, što prijeti da dodatno podstakne globalne inflatorne pritiske i geopolitičke rizike.

Ebrahim Jabbari, viši savjetnik komandanta Islamske revolucionarne garde (IRGC), u ponedjeljak je najavio zatvaranje moreuza za saobraćaj usred napada na Iran, poručivši da će svako plovilo koje prođe tim vodenim putem biti meta.

Energetska tržišta širom svijeta odmah su osjetila posljedice ove odluke kroz nagli rast cijena.

Cijena sirove nafte Brent porasla je u ponedjeljak iznad 79 dolara po barelu, što je njen najviši nivo od januara 2025. godine.

Državna kompanija QatarEnergy objavila je potpunu obustavu proizvodnje ukapljenog prirodnog gasa (LNG) nakon što je Iran pogodio dva njena postrojenja.

Cijene prirodnog gasa su u ponedjeljak u 17 sati po GMT-u bile na nivou od 43,3 eura (50,42 dolara) po megavat-satu na TTF-u, nizozemskom virtuelnom čvorištu za trgovinu gasom s najvećom likvidnošću u Evropi.

Ovaj skok predstavlja rast od 35,5 posto u odnosu na prethodno zatvaranje tržišta 27. februara.

Eskalacija vojnih rizika u strateški važnom plovnom putu snažno je pogodila i globalno tržište pomorskog osiguranja.

Velike osiguravajuće kuće, kao što su NorthStandard, London P&I Club, Gard, Skuld i American Club, najavile su otkazivanje pokrića zbog ratnih rizika u Iranu i Perzijskom zaljevu.

Tamer Kiran, predsjednik IMEAK Komore brodarstva, izjavio je za Anadolu da će zatvaranje moreuza imati lančani efekat na globalnu inflaciju, troškove proizvodnje i međunarodne lance snabdijevanja.

On je naveo da srednjoročne prognoze ukazuju na značajan pad obima svjetske trgovine i šire ekonomsko usporavanje, dok bi kratkoročno mogle porasti vozarine.

Istakao je da je Hormuški moreuz nezamjenjiv pravac za globalnu trgovinu, jer se tim putem dnevno transportuje oko 21 milion barela nafte i derivata.

Oko 85 posto tog volumena usmjereno je ka Aziji, pa svaki poremećaj dovodi do rasta cijena energije, vozarina i premija osiguranja.

Kao alternativne pravce naveo je naftovode kroz Saudijsku Arabiju, Ujedinjene Arapske Emirate i Tursku, čiji je ukupni kapacitet oko 10 miliona barela manji od dnevnog obima transporta kroz Hormuški moreuz.

“Međunarodni komercijalni akteri jačaju ugovore s klauzulama o ratnim rizicima i diversifikuju rute i izvore snabdijevanja. Osiguravatelji povećavaju premije i pooštravaju uslove pokrića“, rekao je.

“Iz perspektive vlada, ključno je održati pomorsku sigurnost, koordinirati korištenje strateških rezervi i ulagati u alternativne energetske koridore“, dodao je, upozorivši da bi turska plovila u regiji ili brodari koji planiraju plovidbu trebali hitno preusmjeriti rute.

Yucel Acer, profesor međunarodnog prava i stručnjak za pomorsko pravo na Univerzitetu “Yildirim Beyazit“ u Ankari, izjavio je za Anadolu da međunarodno pravo u osnovi garantuje slobodu plovidbe kroz takve vodene puteve.

“Vode moreuza podijeljene su između Irana, Omana i UAE-a, međutim, bez obzira na vlasnički status, sva plovila zadržavaju pravo neškodljivog prolaza bez prethodne dozvole, osim stranih ratnih brodova, za koje Iran zahtijeva najavu“, rekao je.

Acer je pojasnio da obalna država tokom rata može zabraniti prolaz određenim teretnim brodovima koje smatra štetnim, ali da to pravo nije apsolutno te da samo Iran može pravno blokirati prolaz unutar dijela moreuza koji čini njegove teritorijalne vode.

Naglasio je da bi svaki pokušaj blokade cijele širine moreuza predstavljao jasno kršenje međunarodnog pomorskog prava.

Dodao je da bi onemogućavanje neškodljivog prolaza civilnim plovilima izazvalo snažan međunarodni pravni odgovor, ali da uprkos pravnim garancijama fizičko vojno prisustvo i prijetnja i dalje odvraćaju globalne brodare.