Muhammed iz Sarajeva sa flote Sumud: Naš put prema Gazi je prokopavanje 'tunela spasa' za Palestince
Ako su tada Sarajlije, i pored gladi i nestašice, nastavile kopati onim što su imali, i mi danas moramo nastaviti ploviti s onim što imamo, kaže Muhammed Huzeyfe Kucukaytekin, Turčin sa prebivalištem u Sarajevu, učesnik u Globalnoj floti Sumud

Sarajevo
SARAJEVO (AA) - Kemal Zorlak -
Muhammed Huzeyfe Kucukaytekin, Turčin sa prebivalištem u Sarajevu koji učestvuje u Globalnoj floti Sumud, koja plovi prema Gazi, povlačeći snažnu paralelu između opsade Sarajeva 90-ih i blokade Gaze, poručuje kako svoj put vidi kao svojevrsno prokopavanje "tunela spasa" ka Gazi i ulijevanje nade palestinskom narodu, kao što je "Tunel spasa" dao život Sarajevu tokom opsade.
Kucukaytekin (30) svršenik je Karađoz-begove medrese u Mostaru i Internacionalnog univerziteta u Sarajevu i već 15 godina živi u Bosni i Hercegovini. Floti se priključio u Barceloni krajem augusta.
U razgovoru za Anadolu sa broda koji se približava obali Gaze, opisuje kroz šta su prolazili, uključujući težak proces napuštanja Tunisa. Iako su prethodnih dana bili izloženi napadima dronova i stalnim prijetnjama, sa entuzijazmom i odlučnošću nastavljaju put prema “crvenoj zoni”, u kojoj su ranije zaustavljene tri flote.
"Tunis je bio vrlo težak proces. Doživjeli smo dva dron napada u Tunisu. Nakon toga, prije četiri dana, dok smo bili u međunarodnim vodama, opet su nas napali dronovi. Na dva naša broda jedra su oštećena", kaže Kucukaytekin.
"Sutra (srijeda) ulazimo u područje koje mi zovemo 'red zone' (crvena zona), u kojem su raniji pokušaji ulaska bili onemogućeni. Idemo u zonu u kojoj su spriječeni brodovi Handala, Medleen, Mavi Marmara. Poslije tog područja, očekujemo veću napetost", kazao je.
- "Žudimo za trenutkom kada ćemo stići do obale Gaze" -
Na pitanje kakva atmosfera vlada na putovanju, s obizrom na činjenicu da su svjesni šta se desilo prethodnim flotama koje su pokušake doći do Gaze, i postoji li strah među učesnicima, Kucukaytekin odgovara:
“Nas iskreno raduje osjećaj da se približavamo Gazi. Jer svi ljudi koji su se pridružili ovom putu već dvije godine osjećaju tjeskobu i 'ludjeli' su zbog nemoći da nešto učine po pitanju patnje palestinskog naroda. Svaki učesnik rizikovao je vlastiti život i karijeru da bi bio ovdje, ali svi smo mi sretni. Žudimo za trenutkom kada ćemo stići do obale Gaze, zagrliti našu braću i sestre i barem malo ublažiti njihovu bol, donijeti nadu.”
“Upravo sada, dok razgovaramo, dronovi nam lete iznad glave", kaže Kucukaytekin i dodaje kako je sretan i ponosan što je na floti za Gazu kao učesnik iz Bosne i Hercegovine.
“Već 15 godina živim u Bosni i ova zemlja je urezana u moje srce. Biti ovdje kao predstavnik Bosne me veoma ispunjava. Bosna ima posebno mjesto u mom srcu”, dodaje Kucukaytekin, kroz smijeh podsjećajući da je na brodu prijatelje iz drugih zemalja počastio “zlatnom džezvom”.
Podsjeća kako je Sarajevo ne tako davno prošlo kroz najdužu opsadu jednog glavnog grada u modernoj historiji i povlači paralelu sa Gazom.
“U više od tri godine blokade, u Sarajevo nije ulazila nikakva pomoć, nijedna potrepština. I tada je život u Sarajevu održao 'Tunel spasa’.”
"Tunel spasa", bio jedina veza opkoljenog Sarajeva sa ostatkom svijeta do završetka opsade, krajem februara 1996.
Kucukaytekin kaže kako vidi ogromnu sličnost između kopanja tunela ispod sarajevske piste i njegovog današnjeg puta prema Gazi.
“Kad gledamo kako se kopao taj tunel, to je veoma poučan proces. Ljudi su radili u tri smjene, po osam sati. Kopalo se bez daha, s minimalnim kisikom, kopali su skrivajući čak i od svojih porodica. Oni koji su kopali sa strane Dobrinje koristili su stubove i gvozdene konstrukcije da se kopani prostor ne uruši, dok su na igmanskoj strani koristili drvo, jer nisu imali željeza. Nakon četiri mjeseca i četiri dana, tunel je otvoren i grad je dobio život. To je poučna priča koju uvijek pričam prijateljima”, govori Kucukaytekin.
- "Tunel spasa" za Gazu -
Upravo u iskustvu Sarajeva vidi snažnu poruku i pouku za Gazu.
“Da su ljudi sa strane Dobrinje stali i kazali 'nemamo drva', tunel ne bi bio prokopan. Isto tako, da su ljudi iz Butmira stali i rekli 'nemamo željeza', tunel ne bi napredovao. Mi sada idemo prema Gazi. Štite te nas metalne konstrukcije. Brodovi su od željeza. Usred Sredozemlja nas valovi i vjetar bacaju u jednom i drugom pravcu. Naš cilj je, ako Bog da, otvoriti taj ‘tunel spasa’ za Gazu. Naši braća tamo (u Gazi) već godinama kopaju drugu stranu tog tunela. Ovo se ne može kopati samo s jedne strane. I mi moramo dati svoj doprinos da bi to uspjelo. Ako mi ispunimo svoj dio, ako Bog da, tunel će biti otvoren”, kaže Kucukaytekin. te dodaje:
"Kao što je Sarajevo dobilo nadu i spas kroz tunel, tako se i mi nadamo otvoriti kapiju spasa i nade za Gazu."
Dodaje da cilj flote nije samo dostaviti humanitarnu pomoć i povući se, već razbiti blokadu i omogućiti održiv i dugoročan prolaz pomoći.
Kucukaytekin je uvjeren kako je ovo jedan od prelomnih trenutaka u historiji čovječanstva: "Rijetki su trenuci kada ljudi iz toliko različitih zemalja i s različitim pogledima djeluju zajedno, fokusirani samo na ljudskost, bez drugih interesa."
Njegova poruka na kraju je ohrabrujuća i puna simbolike:
„Kao što je Sarajevo izdržalo 1.425 dana gladi i žeđi, i na kraju dočekalo olakšanje, tako se i mi nadamo uspjehu. Danas, kada pijemo kafu na Baščaršiji, kada čujemo ezan, kada crkvena zvona slobodno zvone i kada se u sinagogi mirno obavljaju obredi, sve to je plod onog Tunela spasa“, zaključuje Kucukaytekin.
Na internet stranici Anadolu Agency (AA) objavljen je samo dio sadržaja vijesti koje su putem našeg Sistema protoka vijesti (HAS) dostupne korisnicima. Molimo da nas kontaktirate za pretplatu.