MOSTAR(AA) - Iako je mostarsko brdo Hum nezaobilazno u historijatu Mostara kroz sve generacije, te se često spominje sa svojim specifičnim položajem i vidikovcem koji pruža najljepši pogled na grad na Neretvi, za širu javnost su brojne tajne koje Hum čuva apsolutna nepoznanica, među kojima su i vojne utvrde iz doba Austro-Ugarske, piše Anadolu Agency (AA).
Brdo Hum je, kao nekadašnja crta razgraničenja u ratovima 1990-ih, uz Podveležje, bilo jedno od najopasnijih miniranih područja u okolici Mostara, posebice jer je jedno od mjesta odlazaka ljudi u prirodu. Uz pristupnu cestu prema vrhu mogu se vidjeti ostaci bunkera iz Drugog svjetskog rata. No, ekipa Anadolu Agency (AA), posjetila je i Austro-Ugarske utvrde s predsjednikom Udruge za istraživanje i zaštitu fortifikacija "Werk" iz Mostara, Manuelom Martinovićem, koji više od desetljaća i pol radi na istraživanju ovog područja.
Ekipa Anadolu Agency (AA) je posjetila dvije kaverne pri vrhu brda Hum, koje su građene za vrijeme Prvog svjetskog rata i doista su zapanjujuće. Stoga je Martinović, govoreći o svojim istraživačkim iskustva, iznio zanimljive podatke o povijesno-kulturnom naslijeđu koje po njegovom sudu ne treba biti nepoznanica široj javnosti.
"Dolaskom Austro-Ugarske monarhije na ove prostore, počinje se graditi pojas utvrda oko Mostara koji je u završnici imao opseg od 22 kilometra, a koji čini niz utvrda s mnoštvom položaja, skloništa, rovova i otpornih točaka, sve uvezano bodljikavom žicom i tijekom noći pokriveno reflektorima. Na samom brdu Hum, na vrhu tj. na sredini gornjeg platoa, postojala je utvrdu Wachhaus 14 u obliku potkovice dok su na četiri strane na rubovima platoa postojale četiri topovske baterije označene kao: Baterrie 14a (zapad), Baterrie 14b (sjever), Baterrie 14c (istok), Baterrie 14d (jug). Između tih baterija postojali su brojni rezervni položaji i mnogo tzv. otpornih točaka (Stutzpunkt)", kazao je Martinović za Anadolu Agency (AA), prilikom obilaska austrougarskih utvrda na Humu.
Iznoseći podatke svog istraživačkog rada također je istaknuo da su bile tri razvojne faze pojasne utvrde Mostar (Festung Mostar).
"Prva počinje 1886. i traje do 1888. Tada su rađeni veći objekti od kamena. Druga faza je tijekom Balkanskih ratova 1912.-1913. godine, kada se rade manji objekti od betona i treća faza, Prvi svjetski rat 1914.-1918., kada se pojačava pojasna utvrda s nizom manjih objekata od betona i čelika i sve povezuje bodljikavom žicom", kazao je Martinović.
Ono što je ekipi Anadolu Agency (AA) bilo iznimno zanimljivo za posjetiti jesu dvije kaverne, odnosno vještačke pećine ukopane u stijeni u vidu podzemnog skloništa.
"Obje su građene u Prvom svjetskom ratu, a zbog djelovanja neprijateljskog zrakoplovstva. Naime, već su u to doba talijanski zrakoplovi i zračni brodovi (baloni-dirižabli-cepelini) bombardirali Pulu pa je broj takvih skloništa tamo doista velik. Na drugoj strani bojišnice, na jugu, pojavljuju se britanski bombarderi i gađaju ciljeve u Boki kotorskoj, što je bilo već blizu Hercegovine i signal za gradnju takvih podzemnih struktura, a na svu sreću takvih ratnih djelovanja u Prvom svjetskom ratu na području Mostara nije bilo", ističe Martinović.
