Balkan, Analiza Vijesti

ANALIZA - Reintegracija sarajevskih naselja donijela mir, ali podijelila grad

Umjesto prijeratne Skupštine Grada Sarajeva koja je brojala deset općina - Stari Grad, Centar, Novo Sarajevo, Novi Grad, Ilidža, Vogošća, Ilijaš, Trnovo, Hadžići i Pale, u poslijeratnom Sarajevu na prostoru Federacije BiH formirana su, umjesto dva...

Almir Terzic   | 18.03.2021
ANALIZA - Reintegracija sarajevskih naselja donijela mir, ali podijelila grad Most Suade Dilberović i Olge Sučić (Foto: Samir Jordamović - Anadolu Agency)

Sarajevo

Povratkom naselja Grbavica, Kovačići i Vraca prije 25 godina, odnosno 19. marta 1996. godine, pod okrilje Sarajeva završen je proces reintegracije područja koja su po Dejtonskom mirovnom sporazumu pripala glavnom gradu Bosne i Hercegovine, ali iako je uspostavljen mir, Sarajevo je "pocijepano" na dva dijela.

Umjesto prijeratne Skupštine Grada Sarajeva, koja je brojala deset općina - Stari Grad, Centar, Novo Sarajevo, Novi Grad, Ilidža, Vogošća, Ilijaš, Trnovo, Hadžići i Pale, u poslijeratnom Sarajevu na prostoru bh. entiteta Federacija BiH nastala su, umjesto dva, čak tri nivoa vlasti, javlja Anadolu Agency.

Uz općine kao lokalne zajednice, na dijelu koji je prije rata pokrivao Grad Sarajevo uspostavljen je Kanton Sarajevo, a Protokolom o ustroju Sarajeva na četiri općine kasnije je uspostavljen i Grad Sarajevo na teritoriji općina Stari Grad, Centar, Novo Sarajevo i Novi Grad.

Tako ni nakon 25 godina nije uspostavljena trolejbuska linija koja je centralne sarajevske općine povezala sa Vogošćom. Novom teritorijalnom organizacijom čak se i tramvajska pruga završava izvan Grada Sarajeva, na Ilidži, a Grad kao takav nema ni svoj aerodrom, jer je prostor Međunarodnog aerodroma Sarajevo smješten na teritoriji općine Ilidža, koja je po novom ustroju ostala van Grada Sarajeva, u sastavu Kantona Sarajevo.

Godinama nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma, postignutog krajem 1995, trajala je arbitraža o utvrđivanju međuentitetske linije u sarajevskom naselju Dobrinja, u općini Novi Grad.

Naime, međuentitetska linija je nerijetko dijelila čak i stanove u stambenim zgradama, pa bi jedan dio stana bio u Federaciji BiH, a drugi u bh. entitetu Republika Srpska. Tako bilo slučajeva da je, primjerice, soba bila u jednom, a kuhinja ili balkon u drugom entitetu ili obratno.

Nakon mučnih i teških pregovora predstavnika Federacije BiH i RS-a pod okriljem institucija međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini došlo se do rješenja, ali je naselje Dobrinja i dalje ostalo podijeljeno, odnosno jedan dio se nalazi u Federaciji BiH, a drugi u RS-u. Tako je dio naselja Dobrinja I i IV u RS-u, a Dobrinja II, III i V u entitetu Federacija BiH.

To drastično mijenja način života u zavisnosti kojem entitetu u BiH pripadate, jer vam ta administrativna podjela određuje i gdje ostvarujete pravo na zdravstvo, obrazovanje, plaćate doprinose...

- Tok reintegracije sarajevskih općina -

Prva prijeratna sarajevska općina koja je bila vraćena u sastav Sarajeva je Vogošća. Legalni organi vlasti Općine Vogošća i grada Sarajeva, zajedno sa pripadnicima Federalne policije, su 23. februara 1996. godine, prema planu, preuzeli vlast u vogošćanskoj općini. U Vogošću je ušlo 85 policajaca Federacije Bosne i Hercegovine te 85 pripadnika Međunarodnih policijskih snaga

Ovo je naselje bilo jedno od ključnih predgrađa za potpunu saobraćajnu deblokadu glavnog grada Bosne i Hercegovine. Prema novinarskim procjenama najmanje deset hiljada prognanih i izbjeglica trebalo je biti vraćeno u Vogošću.

Vogošća je jedna od rijetkih općina koja je nakon reintegracije u potpunosti vraćena u raniji teritorijalni okvir koji je imala.

Osim Vogošće, općina u koja je vratila prijeratnu teritoriju u cjelosti su još Ilijaš, Hadžići i općina Centar, s tim što je većina te lokalne zajednice i ranije, u toku rata, bila pod ingerencijom vlasti RBiH.

Nakon Vogošće, federalna policija je 26. februara u pratnji tadašnjeg IFORA i Međunarodnih policijskih snaga preuzela kontrolu nad sarajevskim naseljima Rajlovac, Reljevo, Dobroševići, Ahatovići, Nedžarići i Aerodromsko naselje, većinom smještenih na prostoru općine Novi Grad, te dijelom ranije općine Ilidža (dio Nedžarića).

Federalne policijske snage su 29. februara između 8 i 8,30 sati preuzele ovlaštenja u Ilijašu. Situacija je u ovoj općini prije ulaska Federalne policije bila napeta zbog oružanih pljački, te je bila potrebna zajednička patrola Međunarodne i lokalne "srpske“ policije.

U akciji je učestvovalo 90 federalnih policajaca.

Prolaskom Federalne policije od Vogošće do Visokog prema Ilijašu deblokiran je glavni grad Bosne i Hercegovine.

U sarajevska naselja koja su trebala biti reintegrirana zajedno sa Vogošćom 23. februara, Pionirska dolina, Nahorevo, Kromolj, Federalna policija i civilni organi vlasti opštine Centar ušli su tek početkom marta 1996. godine.

Reintegracija ranijih sarajevskih općina nastavila se u Hadžićima, 6. marta 1996. godine.

Do određenih je problema došlo budući da je u policijsku stanicu u Hadžićima 5. marta predveče nenadano upalo dvadesetak policajaca iz Mostara u uniformama sa hrvatskim obilježjima kojima "srpska policija“ nije pružila nikakav otpor već se povukla.

Hrvatski policajci su izjavljivali da su se ponašali u skladu s naređenjima zamjenika ministra MUP-a Federacije BiH pokojnog Joze Leutara. Srećom, ova je provokativna situacija prošla bez oružanih sukoba te su se hrvatski policajci povukli nakon intervencije IFOR-a i IPTF-a.

Nakon reintegracije Vogošće, dijelova općine Novi Grad Sarajevo, Ilijaša, dijelova općine Centar Sarajevo, te Hadžića isto je 13. marta uslijedilo kada je u pitanju općina Ilidža.

Dan ranije su Međunarodne policijske snage pojačale svoje patrole u regijama Ilidže i Grbavice gdje su unatoč svemu bande kriminalaca vršile teror i nastavljale paljenje požara.

Više od deset hiljada povratnika ušlo je zajedno sa federalnom policijom na Ilidžu, čime je praktično otvorena južna kapija grada. Tačno u podne, 13. marta 1996. godine, tadašnji načelnik opštine Husein Mahmutović postavio je oznake legalne vlasti na matičnu opštinsku zgradu, dodajući da će uslijediti aktivnosti na normalizaciji života na ovom području.

I, konačno, legalne civilne vlasti i Federalna policija, u pratnji međunarodnih kolega i IFOR-a, preuzeli su, 19. marta, kontrolu i nad sarajevskim naseljima Grbavica, Kovačići i Vraca.

Prvih sedam dana nakon preuzimanja vlasti, u tri pomenuta naselja bilo je moguće ući isključivo preko Mosta bratstva i jedinstva.

Ovim su okončane patnje i stradanja Sarajlija u opkoljenom gradu koji je pod opsadom bio 1.425 dana, više nego Lenjingrad u II svjetskom ratu, što je ujedno najduža opsada jednog grada u historiji.

Grad Sarajevo, bio je pod fizičkom blokadom 3,5 godine, u neprestanim vojnim akcijama pretrpio je ogromna materijalna razaranja i brojne ljudske gubitke. Snajperskom i artiljerijskom vatrom Vojske Republike Srpske i srpski paravojnih jedinica ubijeno je 10.615 ljudi, među kojima je bilo 1.601 dijete, a skoro 50.000 stanovnika Sarajeva bilo je ranjeno.

Spaljena je gradska Vijećnica u kojoj je bila smještena Narodna i univerzitetska biblioteka, a mnogi kulturno-historijski, stambeni i vjerski objekti u gradu su oštećeni.

- Nastanak drugog Sarajeva -

Iako se preuzimanjem Grbavice, Kovačića i Vraca službeno završila reintegracija u Sarajevu, brojna naselja i dijelovi općina ostali su u drugom entitetu, Republici Srpskoj.

Tako je ranija općina Trnovo gotovo podijeljena na tri dijela, jedan je ostao u FBiH, a dva dio sa naseljem Kijevo i okolinom, te samo središte Trnova ostali su u jednoj opštini istog naziva - Trnovo ali sa dodatkom RS (Trnovo - RS).

I dijelovi prijeratne općine Ilidža Vojkovići, Kasindo, Grlica ostali su u RS, gdje je uspostavljena opština Istočna Ilidža.

Iako su raniji dijelovi naselja Dobrinja I i IV ostali u RS-u nije formirana posebna opština nego su oni sa Lukavicom, Miljevićima i drugim dijelovima ranije općine Novo Sarajevo, proglašeni novouspostavljenom opštinom Istočno Novo Sarajevo.

Na dijelu teritorije ranije opštine Stari Grad u Vučijoj Luci, na Hreši uspostavljena je nova opština - Istočni Stari Grad.

Ta područja Istočna Ilidža, Istočno Novo Sarajevo, Istočni Stari Grad, uz Trnovo, te raniju opštinu Pale koja je bila u sastavu Skupštine Grada Sarajeva pripojeni su novom gradu nazvanom - Istočno Sarajevo.

Toj lokalnoj zajednici u RS-u pripojena je i opština Sokolac te je tako Grad Istočno Sarajevo jedna od najrazuđenijih lokalnih zajednica s obzirom na to da je opština Trnovo od Sokoca udaljena čak 75 kilometara.

Naime, današnja teritorija Grada Istočno Sarajevo je uspostavljena nakon procesa reintegracije, ali je ta lokalna zajednica nastala izvorno u ratnom periodu.

Od dijelova predratnih općina Novi Grad, Novo Sarajevo, Stari Grad, Trnovo, Pale i cijelog teritorija općine Sokolac 1993. godine, te naselja Kasindo, Lukavica, Hreša formiran je Grad Istočno Sarajevo, koji je pripao entitetu Republika Srpska.

Istočno Sarajevo se do odluke Ustavnog suda o neustavnosti naziva zvalo "Srpsko Sarajevo". Zvanično Istočno Sarajevo čine: Istočni Stari Grad, Istočna Ilidža, Istočno Novo Sarajevo, Pale, Trnovo RS i Sokolac.

Inače, srpski stanovnici naselja koja su trebala biti reintegrirana u sastav Sarajeva oštro su se tome protivili.

U sarajevskim općinama koje su tokom rata bile pod kontrolom VRS-a održana je serija mitinga koji su bili protiv odluka donesenih u Daytonu.

Prvi je veliki miting održan na Ilidži 29. novembra 1995. godine, kada su stanovnici Dobrinje, Lukavice, Vojkovića i Kasindola pješice prešli preko piste Sarajevskog aerodroma s parolama na kojima su dominirale poruke "Ne damo Sarajevo!“.

Početkom decembra je miting održan i na Grbavici, koji je 7. decembra ponovljen i bio je najmasovniji.

Ostaće zapamćeno da su srpski stanovnici koji su napuštali svoje domove u reintegriranim područjima, iako ih na to niko nije prisiljavao, nosili ne samo svoje stvari, skidali stolariju i krovne konstrukcije, nego čak iskopavali i nosili svoje mrtve.

- Deklaracija o nedjeljivom Sarajevu -

Raniji gradonačelnici Sarajeva su se na početku rata u glavnom gradu, a i samoj Bosni i Hercegovini vrlo brzo organizovali, formirali smo svoj klub i krenuli u aktivnosti u borbu protiv podjele Sarajeva koja je tada bila glavna poenta.

Okrenuli su se ka tome da Sarajevo mora ostati jedinstveno i krenuli su sa jednim dokumentom o jedinstvenom Sarajevu. Prvo su na Skupštini Grada Sarajeva formirali štab, jedan sastav u koji su ušli od gradonačelnika preko predstavnika Akademije nauka i umjetnosti (ANU), Sindikata, Kruga 99, odnosno svih pozitivnih organizacija u Gradu Sarajevu.

Napravljena je deklaracija, usvojena je i izašlo se s njom pred narod. U to vrijeme, kada je baš dobro pucalo, na nekoliko mjesta u Titovoj ulici i omladina je čekala na potpise za deklaraciju o jedinstvenom Sarajevu.

Skupljeno je 370.000 potpisa i sa tim potpisima je obaviješten tadašnji predsjednik SAD-a Bill Clinton, američka javnost, obaviještene su sve ambasade.

Deklaracija o nedjeljivom Sarajevu postala je i dio knjige koja je izdata o tom događaju nakon, čega je to krenulo u svijet. Prema podacima, više 1,3 miliona potpisa je na tu deklaraciju dato kao podrška za jedinstveno i nedjeljivo Sarajevo.

"Sarajevo mora ostati onako kako je bilo, ne može se dijeliti, mora se nastaviti živjeti onako kako smo i do tada živjeli", stav je potpisnika.

U posljednjem intervjuu datom prije smrti za Anadolu Agency (AA), raniji gradonačelnik Sarajeva Salko Selimović, dugogodišnji predsjednik Kluba ranijih gradonačelnika Sarajeva, otkrio je detalje razgovora kod Yasushija Akashija, specijalnog predstavnika generalnog sekretara UN-a za bivšu Jugoslaviju, u Zagrebu, povodom Deklaracije o jedinstvenom i nedjeljivom Sarajevu.

Tada je, ispričao je Selimović, koji je bio vođa tima ranijih gradonačelnika Sarajeva, sa njima kod Akashija išao i Stjepan Kljuić, kao član u ime Predsjedništva RBiH.

"Bilo je to dan prije pada Srebrenice. Kada smo mi došli kod Akashija, donijeli smo knjigu, deklaraciju, i tražili smo od njega da on zahtijeva i da postavi tako da se Sarajevo ne smije dijeliti. Malo je meni palo u oči, s obzirom da sam ja diktirao imena gradonačelnika Sarajeva među kojima su bili Vaso Radić, Dane Maljković, Dane Olbina, Dragutin Kosovac... on je tri-četiri puta tražio da ih ponovim. Kasnije nam je rekao Kljuić, on je tražio da se ponovi radi toga što mu nije bilo jasno da je bilo šest Srba, jedan musliman i ostali među potpisnicima. Ja to nisam gledao tako. Ja sam smatrao da treba da kažem ko smo, šta smo. U knjizi su bila imena. Međutim, on nas je tako nekako, kao da je znao, a vjerovatno jeste, da se dešava to sa Srebrenicom, odbio i rekao: ima daleko viših problema nego da ja branim vas i nedjeljivo Sarajevo", ispričao je u tom intervjuu za AA rahmetli Salko Selimović.

Nakon Zagreba, raniji gradonačelnici Sarajeva sa Deklaracijom o nedjeljivom Sarajevu otišli su u New York kod tadašnjeg generalnog sekretara UN-a Boutrosa Boutrosa-Ghalija.















Na internet stranici Anadolu Agency (AA) objavljen je samo dio sadržaja vijesti koje su putem našeg Sistema protoka vijesti (HAS) dostupne korisnicima. Molimo da nas kontaktirate za pretplatu.
Srodne teme
Bu haberi paylaşın