Od ratom obilježenih sjećanja u Gruziji do prkosnih portreta Afganistanki pod talibanskom vlašću, dobitnici nagrada Istanbul Photo Awards 2025 istaknuli su moć fotografije kao moralne obaveze i svjedočanstva istine u vremenima represije i raseljenosti.

Takmičenje Istanbul Photo Awards, koje Anadolu organizira već jedanaestu godinu zaredom, dodijelilo je nagrade za 29 fotografa u 10 kategorija. Odabir je izvršen među približno 22.000 prijava iz cijelog svijeta, što potvrđuje rastući ugled takmičenja koje je od svog početka privuklo više od 20.000 fotografa širom svijeta.

- Odjeci egzila -

Marylise Vigneau, dobitnica druge nagrade u kategoriji pojedinačnog portreta, zabilježila je potresnu fotografiju koja simbolizira patnju ljudi raseljenih imperijalističkim ratovima i igrama moći.

Njen portret prikazuje priču Dzabuli Bendeliani, koja je pobjegla iz regije Abhazija u Gruziji tokom gruzijsko-abhazijskog rata 1992. godine.

"Raznolike i isprepletene priče oblikuju fragmentiran, subjektivan portret geografskog i mentalnog prostora", kazala je Vigneau za Anadolu.

"Tokom bijega, njena kćerka ispustila je lutku, koju je Dzabuli brzo uzela. Ta lutka ostala je jedina stvar koju ima iz svog prijašnjeg života", rekla je.

Fotografkinja je snimila Bendeliani u hodnicima Tskaltuba, sovjetskog lječilišnog grada koji danas naseljavaju hiljade interno raseljenih osoba, gdje njena junakinja živi već 30 godina.

"Odabrala sam ovu fotografiju, jer u sebi nosi tugu vremena iskrivljenog ratom. Govori o djetinjstvu koje nikada nije u potpunosti proživljeno, o starosti obavijenoj šutnjom, o životu raspletenom prije nego što se stigao razviti. Taj susret me duboko dotakao", rekla je Vigneau.

Radila je sama, unaprijed istražila lokacije i otputovala u Gruziju kako bi dodala novo poglavlje svom dugoročnom projektu "It Was Forever Until It Was No More", koji istražuje post-sovjetski identitet u Centralnoj Aziji i na Kavkazu.

"Što se tiče moje tehnike, bila je jednostavna, samo moj objektiv od 28 mm i prirodno svjetlo", dodala je.

- Fotografi čuvaju sjećanje

Govoreći o ulozi fotografije, Vigneau je naglasila da "svaki trenutak uhvaćen kamerom ima značenje.

Dokumentarni fotografi štite i čuvaju sjećanje kroz svoj rad, izvlače skrivene istine i donose ih na svjetlo dana.

"Fotografija ostaje kao dokument za budućnost, posebno u ovim vremenima obilježenim ratnim zločinima u mjestima poput Ukrajine i Palestine", dodala je.

Upozorila je na rastuće rizike koje nosi vještačka inteligencija u vizualnom novinarstvu: "Slika generisana vještačkom inteligencijom suprotnost je fotožurnalizmu, koji podrazumijeva izlazak na teren, suočavanje sa sirovom stvarnošću uz ravnotežu povjerenja i poniznosti te težnju ka objektivnosti."

"AI ima cenzuru, ali nema etiku. Nedostaju mu ključne osobine koje definišu fotožurnalizam: empatija, povjerenje i razumijevanje", dodala je.

Vigneau je saznala za svoju nagradu dok su protesti protiv namještenih parlamentarnih izbora i nasilja režima 'Gruzijski san' ulazili u svoj stoti dan.

Kazala je da joj je drago što je mogla doprinijeti skretanju pažnje na dugu, kontinuiranu borbu Gruzije za nezavisnost od Rusije.

Francuska fotografkinja dodala je da projekat promišlja političke utopije, njihovu korupciju, identitet i sjećanje, te nezavisnost i otpornost ljudi.

- Činovi prkosa kroz objektiv -

Valentina Sinis, dobitnica prve nagrade u kategoriji reportaže iz svakodnevnog života, nagrađena je za seriju "Were Afghan Women to Unveil Their Tales", projekt koji dokumentira skrivene živote žena pod talibanskom vlašću.

"Rad na projektu 'Were Afghan Women to Unveil Their Tales' bio je emocionalno zahtjevan i složen proces", rekla je Sinis za Anadolu.

"Pripreme su počele mnogo prije dolaska u Afganistan, uz pažljivo planiranje kako bi se osigurala sigurnost mene i žena koje sam željela fotografirati", navela je.

Svaki susret morao je biti dogovoren s krajnjim oprezom radi zaštite identiteta žena.

"Strah je bio opipljiv, ali mnoge su pokazale izvanrednu hrabrost dijeleći svoje priče", kazala je.

Sinis je upoznala više od 50 žena i djevojaka, od kojih je svaka ispričala priču o otpornosti suočenoj s teškim ograničenjima i stalnim sigurnosnim prijetnjama.

"Odlučnost ovih žena inspirirala me da ustrajem. Svaka fotografija nije bila samo slika, već čin prkosa nametnutoj nevidljivosti", rekla je.

Istaknula je da je radila u saradnji s Afganistankama i davala im mogućnost da same odluče kako će njihove priče i slike biti predstavljene.

"Shvativši da nijedan stranac ne može u potpunosti razumjeti složenost takve kulture, smatrala sam neophodnim da one vode narativ", rekla je, dodajući da je taj pristup osigurao da njihovi glasovi budu predstavljeni dostojanstveno i s poštovanjem.

Sinis je kazala da je željela prikazati svakodnevne trenutke koji odražavaju njihovu otpornost i nadu, objašnjavajući da je projekt zahtijevao pažljivo planiranje, kulturnu osjetljivost i duboko poštovanje kako bi se njihove priče ispričale autentično i sigurno.

- Svaka fotografija tihi krik koji prkosi zaboravu -

Italijanska fotografkinja rekla je da je njen projekt duboko lični poduhvat koji odražava njenu posvećenost jačanju glasova koji često ostaju nečujni.

"Za subjekte, ove slike predstavljaju način da razbiju nametnutu šutnju i podijele svoju istinu sa svijetom. U kontekstu gdje je lični izraz ugušen, svaka fotografija postaje čin otpora, tihi krik koji prkosi zaboravu i zahtijeva pažnju", kazala je.

Sinis je naglasila da dokumentarna fotografija ima "ogromnu moć i odgovornost" u oblikovanju društvenih percepcija i poticanju promjena.

- Slike razaranja, raseljenosti i očaja u Gazi kao snažna svjedočanstva -

"U kontekstu tekućeg genocida u Gazi, ta odgovornost postaje još važnija", dodala je.

Ističući da fotografija ima jedinstvenu sposobnost da zabilježi sirove, nefiltrirane trenutke koji univerzalno odjekuju, prevazilazeći kulturne i jezičke barijere, Sinis je rekla: "U Gazi slike razaranja, raseljenosti i očaja služe kao snažna svjedočanstva o zločinima koji se tamo dešavaju."

"Te fotografije bude empatiju, izazivaju postojeće narative i inspirišu na djelovanje", istaknula je.

Vjeruje da fotografija može potaknuti društvene promjene "bilježenjem i dijeljenjem priča koje bi inače ostale neispričane", pomažući da se podstakne razumijevanje, ospore nepravde i inspiriše kolektivno djelovanje za pravedniji svijet.

"U fotožurnalizmu, iako tehnološki napredak pruža sofisticirane alate za snimanje slika, na kraju je emocionalna inteligencija fotografa ta koja predstavlja najmoćniju tehnologiju", rekla je Sinis.

Naglasila je da ta sposobnost osjećanja i reagovanja na emocije omogućava fotožurnalistima da se istinski povežu sa svojim subjektima, hvatajući trenutke koji odjekuju i pričaju snažne priče.

Osvajanje nagrade Istanbul Photo Awards donijelo joj je i radost i priznanje.

"Ovo priznanje ne odaje samo počast pričama Afganistanki, već i jača njihove glasove na globalnoj sceni", kazala je.

"To potvrđuje moju posvećenost dokumentovanju njihove otpornosti i borbi, ističući važnost vizualnog pripovijedanja u njegovanju empatije i poticanju društvenih promjena", dodala je.

Sinis je istaknula ugled i globalno priznanje takmičenja, rekavši da se prijavila kako bi međunarodno predstavila svoj rad i doprinijela vizualnom pripovijedanju.

Opisala je proces prijave i cjelokupno iskustvo kao vrlo pozitivno, naglasivši profesionalnost tima Anadolu u organizaciji tako značajnog događaja za fotožurnaliste širom svijeta.

Istanbul Photo Awards postao je temelj svjetskog fotožurnalizma, slaveći umjetnost vizualnog pripovijedanja i bacajući svjetlo na ključna globalna pitanja.

Ovogodišnje takmičenje Istanbul Photo Awards podržali su Turkcell kao komunikacijski sponzor, Turska agencija za saradnju i koordinaciju (TIKA) kao sponzor događaja u inostranstvu i Turkish Airlines kao aviokompanija sponzor.

Više informacija o nagrađenim fotografijama i članovima žirija dostupno je na istanbulphotoawards.com.