Ljudi koji donose hranu, lijekove i nadu onima zarobljenim u ratu i katastrofama i sami su pod opsadom, jer humanitarni radnici bivaju ubijeni u rekordnom broju, dok se sistem koji ih podržava urušava zbog historijskog nedostatka finansiranja, upozorio je humanitarni ured Ujedinjenih nacija uoči Svjetskog dana humanitarne pomoći, javlja Anadolu.

Svjetski dan humanitarne pomoći obilježava se 19. augusta u znak odavanja počasti humanitarnim radnicima koji su ubijeni ili povrijeđeni na dužnosti i odaje počast onima koji nastavljaju pružati pomoć koja spašava živote uprkos rizicima. UN je ovaj dan proglasio 2008. godine u spomen na bombardiranje njihovog sjedišta u Bagdadu 2003. godine, u kojem su ubijena 22 humanitarna radnika, uključujući specijalnog predstavnika UN-a za Irak Sergia Vieiru de Mella.

“Suočavamo se s dvostrukim napadom. Napadnuti smo na terenu, gdje provodimo svoj rad, ali smo napadnuti i u našoj kancelariji, gdje bismo trebali dobiti finansiranje, jer je finansiranje smanjeno“, rekao je Jens Laerke, glasnogovornik Ureda za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA) u intervjuu za Anadolu.

Do sada su ove godine humanitarni apeli primili 40 posto manje sredstava u poređenju s istim periodom prošle godine.

“To je poražavajuće. Naravno, tražimo od vlada širom svijeta i drugih donatora da se angažuju, promijene mišljenje i pokušaju pronaći novac koji ide u ovaj posao spašavanja života“, rekao je.

Smanjenje troškova je također direktno pogodilo zaštitu osoblja. Laerke je naglasio da zaštita nije samo pitanje zakona i odgovornosti, već i osnovnih sigurnosnih mjera poput prsluka, oklopnih vozila i kaciga. Bez dovoljnog finansiranja, upozorio je, to neće biti dostupno ljudima.

- Najsmrtonosnija godina u historiji -

Finansijska kriza dolazi uz već razornu sigurnosnu situaciju. OCHA je ove sedmice potvrdio da je 2024. bila najsmrtonosnija godina ikada za humanitarne radnike, sa 383 ubijena širom svijeta, što je povećanje od 31 posto u poređenju sa 2023. godinom.

Većina ubijenih bili su domaći zaposlenici koji su služili svojim zajednicama, napadnuti ili na dužnosti ili u svojim domovima. Iste godine, dodatnih 308 humanitaraca je ranjeno, 125 je oteto, a 45 pritvoreno.

Nagli porast broja smrtnih slučajeva uzrokovan je sukobima u Gazi, gdje je ubijen 181 humanitarni radnik, i u Sudanu, gdje je 60 ljudi izgubilo život. Sveukupno, nasilje nad humanitarnim radnicima poraslo je u 21 zemlji u 2024. godini, a državni akteri su identificirani kao najčešći počinitelji.

- Ovo se ne može nastaviti -

Laerke je rekao da je ovaj sumorni trend postao brutalno, bolno saznanje za humanitarnu zajednicu, napominjući da izgleda da se napadi izvode namjerno.

“Širom svijeta, humanitarni radnici se ubijaju u rekordnom broju. Ranjavaju se u bombaškim napadima, pucnjavama u rekordnom broju. Vlasti ih pritvaraju bez ikakvog valjanog razloga“, rekao je.

“U Gazi, gdje lokalni humanitarni radnici pokušavaju pružiti spas ljudima i zadržati djecu u školi i pružiti zdravstvenu zaštitu ljudima u klinikama, bombardiraju ih i ubijaju dok to pokušavaju učiniti. Sudan je još jedna zemlja koju također želim istaknuti, gdje vidimo vrlo hrabre lokalne humanitarne radnike koji su ubijani u rekordnom broju, njih 60 samo prošle godine“, dodao je.

Laerke je naglasio da je međunarodno pravo jasno, da nalaže da humanitarno osoblje mora biti zaštićeno. Rekao je da takva ubistva nisu samo pogubna za ljude kojima pokušavaju pomoći, već su i nezakonita i nemoralna.

- Kultura nekažnjivosti -

Napadi na humanitarne radnike, imovinu i operacije krše međunarodno humanitarno pravo i potkopavaju životne puteve koji održavaju milione ljudi. Ipak, odgovornost ostaje nedostižna.

Laerke je napomenuo da međunarodno pravo već zabranjuje napade na humanitarne radnike, ali da nekažnjivost i dalje postoji. Rekao je da OCHA nastavlja vršiti pritisak za odgovornost i nezavisne istrage, upozoravajući da kada niko nije optužen ili osuđen, to podstiče daljnja ubijanja.

Vijeće sigurnosti UN-a usvojilo je rezoluciju 2730 u maju 2024. godine, potvrđujući obavezu strana u sukobu i država članica da zaštite humanitarno osoblje. Također je pozvalo na nezavisne istrage kršenja zakona. Ali provedba je izostala.

“Kratak odgovor je da nije dovoljno. Očigledno nije dovoljno. Brojke govore svoju priču“, istakao je Laerke.

- Sumorna perspektiva -

Prvih osam mjeseci 2025. godine ne pokazuje znakove preokreta. Privremeni podaci iz Baze podataka o sigurnosti humanitarnih radnika već su zabilježili 265 smrtnih slučajeva do sredine augusta. Laerke je priznao da se nije mnogo toga promijenilo od posljednjeg Svjetskog humanitarnog dana, uprkos ponovljenim upozorenjima i apelima UN-a.

Iako ne može predvidjeti šta će ostatak godine donijeti, rekao je da se nada prelasku s retorike na odgovornost.

“Te zemlje znaju ko su, jer možete pogledati spisak gdje se ubijaju humanitarni radnici, a zatim pogledati koje su države odgovorne za tu teritoriju, i to su one koje prve trebaju djelovati“, poručio je.