Irak je ušao u delikatnu fazu nakon parlamentarnih izbora održanih 11. novembra, gdje se političke frakcije utrkuju u formiranju nove vlade usred dubokih podjela unutar glavnih blokova, neriješenih sporova između stranaka i rastuće regionalne i međunarodne kontrole.

Rezultati izbora donijeli su fragmentirani parlament od 329 mjesta, što je formiranje koalicije učinilo neizbježnim. Šiitski Koordinacijski okvir, koji je osigurao više od 175 mjesta, proglasio se najvećim parlamentarnim blokom, dajući mu ustavno pravo da nominira premijera, ali ne garantirajući politički konsenzus.

- Malikijeva kontroverzna kandidatura

U subotu je Koordinacijski okvir formalno podržao bivšeg premijera Nourija al-Malikija kao svog kandidata za premijera, što je odmah ponovo rasplamsalo političke tenzije. Sedamdesetpetpgodišnji Maliki vodio je vladu Iraka od 2006. do 2014. godine, period obilježen sektaškom polarizacijom i sigurnosnim kolapsom koji je prethodio usponu terorističke organizacije ISIS.

Njegova nominacija suočila se s organiziranim otporom sunitskih političkih snaga, koje njegov mandat povezuju s marginalizacijom i nestabilnošću, dok su kurdske stranke zauzele oprezan stav usred vlastitih neriješenih pregovora o predsjedničkoj funkciji.

Na međunarodnom planu, kandidatura je izazvala neuobičajeno oštro upozorenje američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji je zaprijetio da će preispitati podršku Washingtona Bagdadu ukoliko se Maliki vrati na dužnost. Maliki je odbacio primjedbe kao očigledno miješanje, predstavljajući ih kao kršenje iračkog suvereniteta, ali je ova epizoda pojačala zabrinutost unutar Iraka zbog potencijalnih političkih i ekonomskih posljedica.

- Jaz unutar Koordinacijskog okvira -

Uprkos službenoj podršci, podjele i dalje postoje unutar samog šiitskog saveza. Nekoliko utjecajnih frakcija izrazilo je rezerve, naglašavajući potrebu za premijerom sposobnim održavati uravnotežene vanjske odnose i izolirati Irak od vanjskog pritiska.

Ovi unutarnji jazovi odražavaju rastuće prepoznavanje da sama brojčana snaga možda nije dovoljna za formiranje stabilne vlade u trenutnoj regionalnoj i međunarodnoj klimi.

- Alternativna imena u opticaju -

Uz Malikija, bivši premijer Haider al-Abadi ostaje istaknuta alternativa. Abadi, koji je služio od 2014. do 2018. godine, smatra se osobom koja uživa šire međunarodno priznanje i ima iskustva u upravljanju odnosima s Washingtonom tokom rata protiv ISIS-a, iako je njegova parlamentarna podrška relativno slabija.

Aktuelni premijer Mohammed Shia al-Sudani također ostaje dio kalkulacije. Iako nije formalno renominiran, njegov mandat obilježila je oprezna diplomatija i relativna politička smirenost, što ga drži u konkurenciji u slučaju konsenzusa oko Malikijevog sloma.

Još jedno ime koje tiho kruži unutar Koordinacijskog okvira je Hamid al-Shatri, šef iračke Nacionalne obavještajne službe. Al-Shatri se smatra nekontroverznom sigurnosnom figurom s međunarodnim kredibilitetom, posebno u saradnji u borbi protiv terorizma, a neki ga vide kao potencijalnu konsenzusnu opciju u slučaju da politički zastoj potraje.

- Kurdski zastoj i ustavni rokovi -

Proces se dodatno komplikuje time što se kurdske stranke još nisu dogovorile o predsjedničkom kandidatu. Parlament je nedavno odobrio konačnu listu od 19 kandidata, uključujući aktuelnog predsjednika Abdula Latifa Rashida i ministra vanjskih poslova Fuada Husseina, ali neslaganja između Kurdistanske demokratske stranke i Patriotske unije Kurdistana i dalje odlažu jedinstveni stav.

Prema iračkom sistemu podjele vlasti, predsjednička funkcija pripada Kurdima, premijerska funkcija šiitima, a predsjednik parlamenta sunitima. Ustav nalaže da parlament izabere predsjednika u roku od 30 dana od svoje prve sjednice, rok koji ističe krajem januara.

Nakon što predsjednik bude izabran, on mora zadužiti kandidata najvećeg parlamentarnog bloka da formira vladu u roku od 15 dana. Mandatar za premijera tada ima 30 dana da parlamentu predstavi kabinet i vladin program. Neuspjeh u osiguravanju povjerenja prisilio bi predsjednika da imenuje drugog kandidata, produžavajući političku neizvjesnost.