Sigurnosna inicijativa Evropske unije poznata kao "zid protiv dronova" suočava se s mogućim preprekama, jer stručnjaci upozoravaju da bi sporovi oko finansiranja, rukovodstva i strategije mogli usporiti njen napredak.

Nedavno je Poljska otkrila gotovo 20 sumnjivih ruskih dronova, a slični incidenti zabilježeni su i u Rumuniji, Estoniji, Norveškoj, Švedskoj i Finskoj. Zbog navodnih letova dronova dolazilo je i do poremećaja u radu aerodroma u Oslu, Kopenhagenu i Minhenu.

Nakon tih incidenata, predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen službeno je najavila inicijativu EU-a za zaštitu od dronova.

No, kako se prijedlog preoblikuje iz političkog govora u konkretan plan, sve veći broj političkih i logističkih izazova dovodi analitičare u sumnju može li projekat ispuniti očekivanja.

- Spor oko imena -

Takozvani "zid protiv dronova", koji je prvobitno najavila Litvanija, isprva je pozdravljen kao važan korak ka zajedničkoj odbrani, ali je njegovo ime ubrzo otkrilo podjele unutar Evrope.

"Oko samog naziva bilo je mnogo kontroverzi, pa je on zapravo i promijenjen", rekao je za Anadolu Matteo Ilardo, analitičar za Evropu u istraživačkom centru RENA.

Nazvati to "zidom", objasnio je, sugerisalo je na "neprobojan, geografski fiksiran" štit usmjeren prema istoku, sliku koja je uznemirila veće zapadne države.

U tom duhu, francuski predsjednik Emmanuel Macron poručio je da Evropa treba ojačati ukupne kapacitete zračne odbrane i odvraćanja, a ne se oslanjati na ideju "zida protiv dronova", koju je opisao kao ne baš izvedivu.

"To je u osnovi sugerisalo da je riječ o projektu istočnoevropskih zemalja, mnogo ambicioznijem od onoga što Evropljani realno mogu sprovesti", rekao je Ilardo.

Projekat je u međuvremenu preimenovan u Evropsku inicijativu za odbranu od dronova.

Ali, kako je Ilardo primijetio, to nam već govori dvije stvari, nivo ambicije iza inicijative i podjele među državama članicama o tome šta bi ona zapravo trebala predstavljati.

- Zajednički štit ili fragmentirana odbrana

Iako je Von der Leyen projekat opisala kao zajednički evropski štit, on je i dalje opterećen poznatim raspravama unutar EU-a o suverenitetu, finansiranju i međusobnom povjerenju.

"To će morati biti zajednički napor", rekao je Ilardo. "Iako će njegova efikasnost zavisiti od prosjeka između ambicije i političke te finansijske izvodljivosti."

Mnoge istočne članice, koje bi bile domaćini većine infrastrukture, nemaju sredstva da ga same finansiraju.

"One zapravo ne mogu same finansirati odbranu koja im je potrebna", pojasnio je. "Osim toga, one su prva linija odbrane za ostatak Evrope."

Ipak, iznad finansijskih pitanja stoji i teže, ono povjerenja. Odnosi s vladama poput onih u Mađarskoj i Slovačkoj dugo su opterećivali jedinstvo bloka.

"Kada je riječ o nečemu tako osjetljivom kao što su obavještajni podaci, odbrana ili nabavke, uvijek postoji usko grlo", rekao je Ilardo.

Ipak, smatra da političke napetosti neće biti presudne.

"Čak i ako Mađarska odluči da ne učestvuje, ne mislim da bi to predstavljalo ozbiljnu prijetnju projektu. Biće smetnji, prepreka, zastoja, ali ne i potpunih ograničenja."

- Sistemski izazovi -

Osim politike, Evropa se suočava i s dubljim problemom, zastarjelim sistemima zračne odbrane i rascjepkanim komandnim strukturama.

"Da bi sistem radio besprijekorno među državama članicama, potrebno je uskladiti procjene prijetnji, pravila djelovanja i tehničke standarde", kazao je Ilardo.

Koordinacija više od 20 nacionalnih vojski pod jednim okvirom, dodao je, daleko je od jednostavnog zadatka.

"Šta god Brisel predloži, obično se sprovede u kompromisu koji ga razvodni, manje ambiciozan, manji, manje efikasan", rekao je.

Zamišljeni sistem u početku je trebao obuhvatiti gotovo 6.000 kilometara duž istočnog krila EU-a, od granice Finske s Rusijom do Crnog mora.

"Evropa se trenutno oslanja na vrlo skupe tradicionalne metode presretanja ciljeva koji nisu dronovi, već uglavnom rakete ili avioni", rekao je Ilardo.

Zasad članice eksperimentišu s kombinacijom elektronskog ratovanja, kinetičkih presretača, protivzračnih sistema pa čak i laserskog oružja.

Ali svaka tehnologija ima svoje kompromise.

"Osloniti se samo na jednu tehnologiju bilo bi ili neefikasno sa stanovišta troškova ili bi zahtijevalo previše vremena za primjenu", dodao je.

- Ukrajinsko iskustvo -

Borbeno iskustvo Ukrajine tokom proteklih godina učinilo ju je ključnim akterom u proizvodnji i razvoju taktika protiv dronova.

"Evropske zemlje već ulažu u Ukrajinu radi razvoja i proizvodnje dronova, uprkos ratu", rekao je Ilardo. "To pokazuje koliko vjeruju da bi saradnja s Ukrajinom mogla biti korisna."

Ipak, integracija ukrajinskih inovacija u evropsku odbrambenu industriju neće biti jednostavna.

"U Evropi je odbrambeni sistem vrlo vertikalan, velike kompanije usko sarađuju s vladama", objasnio je.

"U Ukrajini je suprotno, horizontalan sistem sastavljen od start upa. Pokušaj da se to uklopi u evropski okvir stvara trenja."

"Evropa ili mora prilagoditi vlastiti odbrambeni sistem da prihvati ukrajinsku realnost, ili ulagati u Ukrajinu da se ona prilagodi evropskom sistemu", dodao je.

- "Zid protiv dronova" kao politički paravan -

U Moskvi se "zid protiv dronova" doživljava manje kao stvarni odbrambeni projekat, a više kao politički gest kojim se prikrivaju unutrašnje podjele unutar EU-a, kazala je Olga Krasnjak s Nacionalnog istraživačkog univerziteta - Više ekonomske škole u Rusiji.

"To pokazuje da su napori EU-a da ojača svoje vojne kapacitete ograničeni nedostatkom resursa i sve većim unutrašnjim problemima, uključujući znakove ekonomske recesije, migrantsku krizu i prije svega političku nestabilnost te odsustvo elita koje zaista slijede nacionalne interese", rekla je za Anadolu.

Od početka rata u Ukrajini, strateški suverenitet EU-a u velikoj mjeri je oslabljen nadmoći SAD-a, dodala je Krasnjak.

Također je ocijenila da su takvi odbrambeni napori samo nastavak dugogodišnjeg zapadnog pristupa prema Moskvi.

"Predstavljanje Rusije kao prijetnje dobro je poznata taktika za skretanje pažnje javnosti s ozbiljnih unutrašnjih problema EU-a", zaključila je.