Nakon mjeseci čvrste podrške Izraelu, britanski premijer Keir Starmer otvorio je vrata promjeni politike Velike Britanije prema Bliskom istoku, javlja Anadolu.

U utorak, nakon hitne sjednice Kabineta, iz Downing Streeta je potvrđeno da Velika Britanija namjerava krenuti putem priznavanja palestinske državnosti, potencijalno već na zasjedanju Generalne skupštine UN-a u septembru.

Starmerova izjava došla je uz određene uvjete. Velika Britanija bi mogla promijeniti stav ukoliko se Izrael složi s prekidom vatre u Gazi, zaustavi izgradnju ilegalnih naselja na okupiranoj Zapadnoj obali i obaveže se na rješenje dvije države.

Ipak, riječ je o dramatičnom zaokretu koji naglašava sve izraženije napetosti između tradicionalne britanske atlantske orijentacije i brzo promjenjivog domaćeg političkog pejzaža.

Starmer se već suočava sa sve većim pritiscima, uključujući i one iz redova vlastite Laburističke stranke, civilnog društva i međunarodnih organizacija za ljudska prava, zbog stava njegove vlade, posebno u kontekstu izgladnjivanja i namjerno izazvane gladi u Gazi, kojom je Izrael usmrtio brojne Palestince, uključujući i desetine djece.

Ova promjena dolazi i nakon diplomatskog signala američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji je tokom nedavnog susreta sa Starmerom u Škotskoj, neformalno dao svoju prešutnu podršku. "Neću zauzeti stav. Nije mi problem da on (Starmer) zauzme stav", rekao je Trump novinarima u Turnberryju.

Najava Velike Britanije dolazi nakon sličnih poteza drugih velikih zapadnih zemalja, uključujući Francusku i Kanadu, pri čemu je Kanada uslovila priznanje "predanošću Palestinske uprave neophodnim reformama".

Odluku Londona moguće je dodatno potaknuo i nedavni zajednički izvještaj dvije ugledne izraelske organizacije za ljudska prava B’Tselem i Ljekari za ljudska prava Izrael, koji je srušio posljednji zid uvjerljivog poricanja.

Njihov zaključak je da izraelski kontinuirani vojni napadi na Gazu predstavljaju genocid. Organizacije su navele kako su pronašle "namjeru izraelskih donosilaca odluka da ciljaju cjelokupno stanovništvo Gaze", ukazujući na uništavanje ljudskih života, zdravstvene infrastrukture i civilnih sistema.

- Domaća i diplomatska rekonstrukcija

Galip Dalay, viši saradnik u institutu Chatham House, smatra da je kriza u Gazi prelomna tačka za Veliku Britaniju, ne samo kao vanjskopolitičko pitanje, već i kao domaći politički zaokret.

"U Velikoj Britaniji raste osjećaj javnog protivljenja u vezi s pitanjem Gaze", rekao je Dalay za Anadolu. "To protivljenje prevazilazi vanjskopolitička pitanja i počinje oblikovati domaću političku dinamiku."

Istraživanja javnog mnijenja potvrđuju njegovu ocjenu. Nedavna YouGov anketa pokazala je da je 25 posto bivših glasača Laburističke stranke, koji su 2024. prešli Zelenima, navelo stav stranke prema Gazi kao glavni razlog.

Ti birači uskoro bi mogli dobiti novu političku opciju, novu stranku koju bi predvodio bivši lider laburista Jeremy Corbyn, što bi Laburistima moglo donijeti dodatne gubitke, posebno među mladima, pravedno orijentiranim i muslimanskim glasačima.

"Ova nova politička formacija ne bi se fokusirala isključivo na Gazu, već bi mogla razviti sveobuhvatan politički diskurs koji integrira vanjsku politiku s ekonomskim i socijalnim programima", dodaje Dalay. "Baš kao što su desničarski pokreti kapitalizirali na identitetskom narativu, ovaj ljevičarski diskurs fokusiran na Gazu mogao bi izvršiti sličan pritisak s druge strane spektra."

Konzultantica za vanjske poslove Ceren Kenar također smatra da Starmerova promjena stava nije puka reakcija na pritiske.

Prema njenim riječima, riječ je o pažljivo kalibriranom diplomatskom potezu čiji je cilj spriječiti negativnu reakciju Washingtona, naročito nakon što je američki državni sekretar Marco Rubio izjavio da je francusko priznanje Palestine "nepromišljena odluka koja služi isključivo Hamasovoj propagandi".

"Ono što posebno upada u oči jeste tajming Starmerovog zaokreta po ovom pitanju", rekla je Kenar za Anadolu. "Njegova odluka da razmotri ili podrži priznanje palestinske državnosti pojavila se nedugo nakon privatnog sastanka s predsjednikom Trumpom tokom posjete Škotskoj."

Iako sadržaj sastanka nije javno objavljen, Kenar smatra da je riječ o svojevrsnom tihom brifingu: Starmer je moguće želio unaprijed obavijestiti Washington i ispitati razinu tolerancije. "Downing Street je nastojao unaprijed upravljati mogućim diplomatskim posljedicama s Washingtonom", dodala je.

- Hoće li ostati simbolično

Kritičari plana o priznanju Palestine upozoravaju da, ukoliko ne uslijede konkretne mjere, poput obustave prodaje oružja ili uvođenja sankcija, sve može ostati samo na simbolici.

To otvara pitanje da li bi takav zaokret bio dovoljan da Ujedinjeno Kraljevstvo opere ruke od odgovornosti u izraelskom ratu protiv Gaze ili bi se moglo suočiti s javnom istragom godinama kasnije, kao što je bio slučaj s Irakom.

Lawrence Freedman, profesor emeritus studija rata na King's Collegeu u Londonu, smatra da je "problem Gaze veoma različit od problema Iraka".

"Problem Iraka bio je u tome što smo intervenirali… Ušli smo u zemlju s razlogom koji se pokazao neutemeljenim, a toga tada nismo bili svjesni… Gaza je nešto sasvim drugo", rekao je za Anadolu.

"Vlada Velike Britanije pokušava pronaći retorički odgovor na niz složenih dešavanja… Nakon sedam godina provednih u javnoj istrazi, ne vjerujem da bi se za svako pitanje trebale otvarati javne istrage."

Govoreći o ukupnoj krizi u Gazi, Freedman navodi kako nedostaje strateška vizija, kako kod Izraela, tako i kod njegovih zapadnih saveznika.

Izrael je, kaže, odgovorio na napad 7. oktobra "bez jasne ideje o tome kako riješiti Gazu u budućnosti".

"Još uvijek nemaju jasnu viziju, što je po meni rezultiralo lošim ishodom za Izrael i katastrofalnim za Palestince", dodaje.

"Neuspjeh evropske i američke politike vuče korijene dublje… Prvi prioritet je definirati budućnost Gaze, a potom i Zapadne obale."

Po njegovom mišljenju, izraelska vlada trenutno je "vođena unutrašnjim političkim interesima" i ne posjeduje koherentan plan. "To stvara poteškoće svima, a posljedice su katastrofalne."

Najveća prepreka dugoročnom miru, ističe Freedman, jeste izraelska nespremnost da prizna cijenu nastavka okupacije i blokade.

"Tragedija je u tome što bi sigurnosna situacija Izraela mogla izgledati mnogo bolje kada bi samo priznali, kao što to mnogi Izraelci i čine, da se palestinsko pitanje ne može ignorirati. Ono će se stalno vraćati i gristi ih. Morat će se suočiti s tim", zaključio je.