Za mnoge je put u novu vjeru iznenadni udar poput munje. Za Edwarda Rowea, Londonca s dubokom intelektualnom radoznalošću i još dubljom sklonošću prema turskoj kulturi, to je bila spora, promišljena šetnja, koja je započela u učionici srednje škole i na kraju ga dovela do islama.

Dugo prije nego što je bio aktivan član muslimanske zajednice, Rowe je bio praktični kršćanin. Zapravo, bio je toliko posvećen svojoj vjeri da je nekada težio tome da postane svećenik.

Međutim, tokom časa filozofije i etike počeo se suočavati s velikim pitanjima postojanja i prirode Boga.

"Počeo sam istraživati islam kao rezultat toga", prisjeća se Rowe.

"Otkrio sam da islam zaista odgovara na pitanja na najzadovoljavajući, najpotpuniji način. To je glavna stvar koja me zaista privukla", kazao je.

Uprkos njegovoj početnoj privlačnosti, prelaz nije bio preko noći. Bio je to promišljen, intelektualan i duhovan proces sporog sazrijevanja koji je trajao sedam godina.

Dok je studirao na Školi za orijentalne i afričke studije Univerziteta u Londonu, Rowe se uronio u historiju Bliskog istoka i islamske civilizacije. Akademska rigoroznost pomogla je razgraditi stereotipe koje je viđao na periferiji britanskog društva.

"Pomaže da se pobijede te zablude koje ljudi imaju o muslimanima kao netolerantnima ili zaostalima. Imao sam dokaze o tim zaista velikim, nevjerovatnim civilizacijama koje su bile islamske prirode", rekao je.

Međutim, konačni skok od teorije do prakse bio je inspiriran ličnijom vezom.

- Ljubav prema Turskoj -

Nakon što je upoznao Turkinju koja će kasnije postati njegova supruga, Rowe je otputovao u Tursku kako bi upoznao njenu porodicu. Tamo je, gledajući svog budućeg punca u molitvi, akademik postao tragač.

"Na neki način sam želio ono što je on imao", rekao je Rowe.

Već sljedećeg dana, u historijskoj džamiji Nuruosmaniye u istanbulskom Fatihu, izgovorio je svoj šehadet, islamsku izjavu pristupanja vjeri.

"Još uvijek sam u kontaktu s imamom kojeg sam upoznao na dan kada sam postao musliman. I poslao sam mu fotografiju sebe obučenog u tursku džubbu (dugu vanjsku haljinu) nakon što sam naučio držati džuma-hutbu", rekao je.

Nazad u Londonu, Roweov duhovni i lični život spojili su se u Ramazanskoj džamiji u mirnom londonskom kutku Hackneya.

Za Rowea, ova zgrada je fizička manifestacija onoga što on naziva dvije ljubavi u svom životu, njegove supruge i države Turske.

"Zapravo sam imao svoj nikah, svoje islamsko vjenčanje, ovdje u ovoj džamiji, u ovoj sobi, upravo ovdje", kazao je Rowe, pokazujući prema prostoru koji nosi toliku ličnu težinu.

Sama džamija nosi bogato naslijeđe. Osnovana 1977. godine od strane tursko-kiparske zajednice u preuređenoj sinagogi, nosi posebnost da je prva turska džamija u Velikoj Brotaniji. Služi kao živi most prema osmanskoj prošlosti, pa je tako 2006. godine bila mjesto dženaze Durrusehvar Sultan, kćerke posljednjeg osmanskog halife Abdulmecida II.

Rowe pronalazi ljepotu u tim slojevima historije, jevrejskim motivima koji su još uvijek vidljivi u arhitekturi i osmanskoj vezi koja njegovu lokalnu londonsku zajednicu povezuje s velikom historijom koju je nekada proučavao na univerzitetu.

- Islam kao filter za kulturu -

Moglo bi se očekivati da se obraćenik osjeća kulturno zbunjenim, ali za Rowea je bilo suprotno.

U paradoksu za koji priznaje da zvuči bizarno, kaže da se osjeća više Britancem otkako je postao musliman.

On opisuje britansku muslimansku zajednicu kao mješavinu kultura, somalijske, bangladeške, pakistanske i drugih, što ga je natjeralo da dublje razmisli o vlastitom naslijeđu. Prisjeća se proslave muslimanskog bajramskog praznika uz tradicionalni popodnevni čaj, tipično britanski običaj.

"Ne morate postati Bangladešanin, Arap ili Pakistanac. Islam je kao filter za kulturu, uklonit će najgore stvari iz naše kulture i zadržati najbolje. Zato šolja čaja, riba i čips, sve te stvari mogu ostati", rekao je.

- Vjera u vremenu olujnih oblaka -

Roweovo putovanje nije bilo bez sjena. Otvoreno govori o olujnim oblacima koji se nadvijaju nad Velikom Britanijom, navodeći krajnje desničarske nerede iz 2024. godine.

Krajnje desničarski neredi izbili su širom Velike Brotanije pretprošle godine nakon napada nožem u julu u obalnom gradu Southportu.

Nasilje su potaknule lažne online tvrdnje da je osumnjičeni Axel Rudakubana, koji je britanski državljanin rođen u Cardiffu, muslimanski tražilac azila.

Živeći u području gdje su zastrašivanje i antimigrantsko raspoloženje eskalirali, Rowe se našao sve više privučen svojoj lokalnoj džamiji, ne samo zbog vlastitog mira, već i kao zaštitnik ranjivih.

"Primijetio sam da idem u svoju lokalnu džamiju malo češće, jer sam zaista prilično zabrinut za starije ljude koji bi mogli biti tamo", kazao je.

Ipak, čak i suočen s agresijom, njegov pogled ostaje čvrsto usidren u islamu.

"Allah je s tobom. On gleda i On je, na kraju, taj koji ima kontrolu. Kada to imaš na umu, problemi i iskušenja u tvom životu više ne izgledaju ni približno toliko veliki", dodao je.

- Porodica ujedinjena -

Možda najtoplije poglavlje Roweove priče jeste reakcija njegovih roditelja. Za razliku od horor priča o odbacivanju s kojima se suočavaju neki obraćenici, njegova porodica prihvatila je njegov izbor s poštovanjem i radoznalošću.

Njegov otac je iskazao poštovanje prema sinovom marljivom istraživanju, dok je njegova majka postala aktivan učesnik u njegovom novom životu.

"Kupila mi je sedžadu. Kuha hranu s halal mesom. Ponekad dođe i iftariti s nama tokom ramazana", kaže Rowe uz osmijeh.

Za one koji stoje tamo gdje je on nekada stajao, puni pitanja i radoznalosti, Rowe nudi jednostavan savjet.

"Istražite islam otvorenog srca i otvorenog uma. Ako vidite muslimane da se loše ponašaju, ne krivite islam, nego njih kao pojedince", poručio je.