Kada je Arwa Hanin Elrayess prvi put zakoračila ispod portreta britanskih premijera i predsjednika koji krase zidove Oxford Uniona, nije mogla zamisliti da će jednog dana i sama zauzeti mjesto među najutjecajnijim figurama te institucije.

Ovo 200 godina staro debatno društvo, dugo smatrano rasadnikom britanske elite, rijetko je otvaralo svoje najviše položaje ženama druge boje kože, a kamoli 19-godišnjakinji porijeklom iz Gaze i Alžira.

Ali prošlog četvrtka, Elrayess, studentica filozofije, politike i ekonomije na St. Edmund Hallu, ispisala je historiju i postala prva Palestinka, prva Arapkinja i prva Alžirka ikada izabrana za predsjednicu Oxford Uniona.

"Još uvijek mi djeluje nestvarno", rekla je za Anadolu nakon pobjede.

"Ali ja nisam ovdje uprkos svom porijeklu. Ja sam ovdje zbog njega", dodala je.

Njena pobjeda, proslavljena među studentskim zajednicama od Oxforda do Gaze, predstavlja ono što mnogi vide kao generacijsku promjenu, otvaranje vrata koja su nekad djelovala trajno zatvorena.

- Djetinjstvo podijeljeno između dva svijeta -

Rođena u Londonu od oca Palestinca i majke Alžirke, Elrayess je kući često slušala rasprave o politici, okupaciji, otporu i identitetu.

Iako je život u Britaniji činio da ti pojmovi djeluju udaljeno, taj se jaz izgubio kada se porodica preselila u Gazu, kada je imala samo pet godina.

"Ne zaboravljate ono što tamo vidite", rekla je.

Njen britanski pasoš omogućio joj je da ode. Njeni rođaci rođeni u Gazi nisu mogli. Ta razlika ostavila je pitanje koje je usmjerilo njen život i potragu da otkrije svoju dužnost kao nekoga iz dijaspore.

U njenoj porodici, to pitanje ima dugu i bogatu istoriju.

Njen pradjed Munir Muhammad al-Rayyes, novinar i politički lider, bio je gradonačelnik Gaze tokom nekih od najturbulentnijih perioda 1950-ih i 60-ih.

Al-Rayyes je služio kao zamjenik predsjedavajućeg Palestinskog zakonodavnog vijeća i ministar pravde Palestinske uprave. Bio je i pjesnik čije je pisanje oblikovalo intelektualno i političko pamćenje Pojasa Gaze.

- Pronalaženje glasa nakon ličnog gubitka -

Prvi veliki istup Elrayess u dvorani Oxford Uniona bio je tokom debate o Palestini i Izraelu. Bilo je to u oktobru 2024, godinu nakon izraelskog genocidnog rata protiv Gaze, i samo nekoliko sedmica nakon što je kuća njene porodice bombardovana, a nekoliko rođaka ubijeno.

Ustala je i govorila o njima.

"To je bio jedan od prvih trenutaka u mom životu kada sam osjetila da mogu slobodno i otvoreno govoriti o svojim iskustvima", prisjetila se.

Nakon debate, prišao joj je student i rekao da mu sukob više ne djeluje udaljeno.

"Po prvi put, osjetio je emotivnu povezanost s tom borbom", rekla je.

Taj trenutak postao je njena prekretnica, dokaz da je glas još uvijek jedno od najmoćnijih oruđa koje mladi posjeduju.

- Razbijanje 'balona' Oxford Uniona -

Oxford Union ima desetine hiljada članova, ali njegovu agendu tradicionalno kroji mali odbor.

Novoizabrana predsjednica Elrayess želi otvoriti taj krug.

"Oxford Union je, nažalost, balon. Postoje nevjerovatne priče koje treba ispričati, nevjerovatne debate koje treba voditi", rekla je.

Elrayess kaže da studenti iz marginaliziranih zajednica često pretpostavljaju da taj prostor nije napravljen za ljude poput njih, a ona želi dokazati suprotno.

"Zaslužujete mjesto u njima. I sposobni ste da utabate svoj put unutar toga", poručila je.

- Odbijanje da odustane -

Njenu kampanju pratile su prijetnje i lažne optužbe.

"Bila sam meta bezbrojnih kampanja blaćenja. Nazivali su me ekstremističkom antisemitkinjom", rekla je, dodajući da su je neki optuživali da je na listi nadzora za borbu protiv terorizma.

Neki su čak upozoravali njene pristalice da bi mogli biti suočeni s optužbama za terorizam ako joj pomognu.

Za Elrayess, pokušaji njenog diskreditovanja bili su očekivani, ali pravi izazov bio je osigurati da njen tim ne izgubi vjeru.

"Ako uspiju u tome da vas uplaše i otjeraju, ništa se nikada neće promijeniti. Nastavit će plašiti i druge koji žele progovoriti kao vi", kazala je.

Njen tim, raznolik po porijeklu, politici i identitetu, nikada nije odustao.

"Imala sam mnogo jevrejskih studenata u svojoj kampanji. Ljudi iz svih sfera života, različitih ideologija i političkih uvjerenja, konzervativci, laburisti, liberali", dodala je.

Ona vidi paralele sa svojim prethodnikom, Ebrahimom Osman-Mowafyjem, prvim Arapom predsjednikom Oxford Uniona, koji se nakratko suočio s diskvalifikacijom prije nego što je vraćen na funkciju.

Ti obrasci, tvrdi, pokazuju zašto je reprezentacija i dalje važna i zašto joj se tako žestoko opire.

- Pobjeda koja odjekuje daleko izvan Oxforda -

Izbor Elrayess odjekuje ne samo zbog njenog identiteta, već i zbog onoga što predstavlja - generaciju koja više ne čeka poziv da uđe unutra.

Palestincima, mladima druge boje kože i svima koji se osjećaju nečujno ili nepoželjno u elitnim prostorima, poručila je da možda misle da su ti prostori previše apstraktni i previše zatvoreni, ali da svi oni zaslužuju mjesto u njima.

Ona razumije strah od vidljivosti.

"Možda se bojite da ćete biti napadnuti i mete napada, i vjerovatno hoćete. Ali za svaku osobu koja vas želi poniziti, postoji njih deset koji će vas podići. Morate napraviti prvi korak kako bi neko poslije vas mogao napraviti sljedeći", poručila je.

Ona vjeruje da je trenutak povoljan.

"Vrlo je malo trenutaka u historiji kada su takve promjene tako jasne i vidljive svima. Iskoristite najbolje iz ove prilike", dodala je.

Za Elrayess, razbijanje staklenog plafona tek je početak.

"Ovdje sam, jer imam nešto da doprinesem razgovoru. Kada jednom razbijete stakleni plafon, mnogo je lakše drugima da nastave razbijati te staklene plafone", zaključila je.