Kako se deseci hiljada Sirijaca vraćaju kućama nakon pada Bašara al-Asada prije godinu dana, mnogi se vraćaju ne samo u uništene četvrti i urušene javne službe, već i u jedan od najkontaminiranijih regiona neeksplodiranim ubojnim sredstvima na svijetu.

„Kontaminacija eksplozivnim sredstvima u Siriji je široko rasprostranjena i koncentrisana u područjima koja su svjedočila žestokim borbama, uključujući nekadašnje linije fronta gdje je civilno kretanje sada najveće“, rekao je za Anadolu Joseph McCartan, šef programa razminiranja u Siriji pri UN-ovoj službi za akcije protiv mina (UNMAS).

Sirija se sada ubraja među najkontaminiranije zemlje na svijetu, jer stručnjaci procjenjuju da je od 2011. korišteno više od milion ubojnih sredstava, s neeksplodiranom stopom od 10–30 posto.

Ona koja nisu eksplodirala sada leže ispod zemlje, ruševina i obradivog zemljišta, predstavljajući ozbiljan rizik.

„Ovakav nivo kontaminacije utiče na svaki aspekt civilnog života, uključujući poljoprivredno zemljište, puteve, sisteme za navodnjavanje, vodovodne i elektroenergetske mreže, bolnice, škole, mostove, korita rijeka, stambene četvrti i komercijalne zone“, rekao je McCartan.

Prema izvještaju Landmine Monitor 2024, prošle godine je 933 ljudi poginulo ili povrijeđeno u eksplozivnim incidentima – što Siriju stavlja na drugo mjesto u svijetu, odmah iza Mjanmara.

Preliminarne brojke ukazuju na još veći porast ozbiljnih nesreća ove godine, jer masovni povratak izbjeglica i interno raseljenih osoba nakon decembra 2024. izlaže veći broj ljudi eksplozivnim prijetnjama.

Između 8. decembra 2024. i 21. novembra 2025., UNMAS je zabilježio 849 nesreća uzrokovanih eksplozivnim sredstvima, što je rezultiralo s 1.568 žrtava – 581 smrtno stradalim i 987 povrijeđenih, naveo je McCartan.

Među žrtvama je 380 muškaraca, 38 žena i 163 djece koji su poginuli, te 526 muškaraca, 30 žena i 412 djece koji su povrijeđeni.

Porast broja žrtava odražava povećano kretanje stanovništva nazad u kontaminirana područja, rekao je McCartan, dodajući da je stvarni broj vjerovatno mnogo veći zbog hroničnog neprijavljivanja.

„Ljudi se vraćaju u uništene domove gdje eksplozivna sredstva leže skrivena ispod ruševina, izlažući cijele porodice opasnosti“, rekao je.

– Ranjive grupe i rizična područja

McCartan je rekao da su provincije Deir ez-Zor, Aleppo i Idlib i dalje najopasnija područja u Siriji, što odražava godine intenzivnih borbi i višestrukih raseljavanja.

Deir ez-Zor je zabilježio 180 incidenata u kojima je poginula 131 osoba, a 197 povrijeđeno. U Aleppu je 96 ljudi poginulo, a 164 povrijeđeno u 139 incidenata, dok je Idlib imao 83 poginula i 150 povrijeđenih u 126 incidenata.

„Aleppo i Idlib imaju posebno značenje zbog svog položaja uz granicu s Turskom i svoje uloge u oblikovanju prekograničnih kretanja stanovništva“, rekao je McCartan.

Upozorio je da kontaminacija može izazvati „sekundarno raseljavanje“, jer zajednice bivaju prisiljene ponovo bježati kada ne mogu sigurno obrađivati zemlju, obnavljati domove ili pristupiti osnovnim uslugama.

„Zato moramo dati prioritet procjenama terena, čišćenju i edukaciji o rizicima“, rekao je. „Pojačani napori protiv mina u ovim područjima smanjiće broj žrtava, olakšati sigurniji povratak, poboljšati stabilnost zajednica i pomoći u ublažavanju pritisaka koji mogu dovesti do novih kretanja stanovništva.“

Poljoprivrednici i ljudi koji obrađuju zemlju ili čuvaju stoku među najranjivijima su, jer često rade na područjima gdje nivo kontaminacije nije poznat. McCartan je naglasio da se većina nesreća od početka 2025. dogodila na poljoprivrednom zemljištu ili ispaši.

Djeca ostaju posebno ugrožena, naročito u urbanim i poluurbanim područjima gdje porodice skupljaju staro željezo kako bi zaradile.

„Djeca su direktno i teško pogođena kao žrtve nesreća povezanih sa sakupljanjem metala“, rekao je McCartan, povezujući ovu praksu s „lošim ekonomskim uslovima“.

Porodice koje se vraćaju u oštećene domove suočavaju se s dodatnim slojem opasnosti, jer eksplozivna sredstva mogu ležati skrivena ispod ruševina, ispod urušenih konstrukcija ili unutar napuštenih zgrada.

Kontaminacija u Siriji, dodao je zvaničnik UNMAS-a, uključuje i konvencionalno i improvizovano oružje.

„To uključuje kasetnu municiju i improvizirane eksplozivne naprave (IED), a timovi za razminiranje takođe pronalaze minska polja s protivpješadijskim minama“, objasnio je McCartan.

Prisustvo tako širokog spektra prijetnji „ozbiljno otežava pristup vitalnim uslugama i izvorima zarade te sprečava sigurnu isporuku humanitarne pomoći i napora rane obnove“, dodao je.

– Izazovi u razminiranju

McCartan je rekao da razmjeri i složenost kontaminacije, gustina naseljenosti, preostali džepovi sukoba i ograničeni resursi čine Siriju jednim od najzahtjevnijih okruženja za djelovanje protiv mina.

„Eksplozivne prijetnje nalaze se u domovima, ispod ruševina, u školama, bolnicama, poljoprivrednim poljima i na glavnim putevima, što značajno povećava rizik i za deminere i za civile. Količina ruševina dodatno otežava otkrivanje neeksplodiranih sredstava“, dodao je.

Bez sveobuhvatne procjene terena, planiranje operacija čišćenja ostaje teško.

UNMAS radi s partnerima na izradi jasnije mape kontaminacije, ali prepreke i dalje postoje – uključujući ograničeno finansiranje i kašnjenja opreme povezana sa sankcijama.

„Ograničenja i dalje otežavaju pravovremeni uvoz ključne opreme za protivminska djelovanja. Ublažavanje i usklađivanje izuzeća među državama članicama je ključno“, rekao je McCartan.

Također je upozorio da godišnje, kratkoročno finansiranje onemogućava dugoročno planiranje koje je neophodno za ozbiljan rad na razminiranju.

Identifikacija kontaminiranih područja ostaje veliki izazov, rekao je McCartan, dodajući da su neke grupe ostavile mape minskih polja, ali da sveobuhvatna digitalna baza podataka još nije dovršena.

Uprkos sigurnosnim izazovima i preprekama, rekao je da su „timovi za djelovanje protiv mina vrlo dobro prihvaćeni u zajednicama i da djeluju slobodno“.