Dok Sirija obilježava prvu godišnjicu revolucije 8. decembra, razmjere razaranja ponovo su u fokusu, javlja Anadolu.

Više od decenije sukoba uništilo je infrastrukturu, urušilo ekonomiju i ostavilo čitave gradove u ruševinama – a stručnjaci upozoravaju da pomoć u vidu donacija ne može obnoviti zemlju.

Novi izvještaj Svjetske banke procjenjuje da je za obnovu potrebno između 140 i 345 milijardi dolara (120 i 296 milijardi eura), a najbliža procjena stvarnog stanja štete iznosi 216 milijardi dolara (185 milijardi eura) - skoro 10 puta više od sirijskog bruto domaćeg proizvoda (BDP) iz 2024. godine koji je iznosio 21,4 milijarde dolara (18,37 milijardi eura).

Od tog ukupnog iznosa, 75 milijardi dolara (64,38 milijardi eura) pokriva stambene zgrade, 59 milijardi dolara (50,65 milijardi eura) nestambene objekte, a 82 milijarde dolara (70,39 milijardi eura) osnovnu infrastrukturu poput elektroenergetskih mreža, puteva i vodovodnih mreža. Samo infrastruktura čini skoro polovinu svih uništenja.

Najteže pogođenim regijama - Halepu, ruralnom Damasku i Homsu - potreban je najveći dio sredstava za oporavak osnovnih ekonomskih funkcija. Izvještaj upozorava da brojke nisu u potpunosti relevantne zbog nemogućnosti da se urade satelitske procjene u zonama gdje i dalje traju sukobi.

Stručnjaci kažu da brojke ukazuju na jasan zaključak: donatorska pomoć, bez obzira koliko velikodušna bila, ne može mobilizirati resurse u ovim razmjerama.

Baraa Khurfan, istraživač koji se fokusira na upravljanje i ekonomiju u Siriji, rekao je da razmjere štete nadmašuju sve prethodne programe pomoći.

"S obzirom na ovaj trošak, teško je osloniti se na pomoć, posebno s obzirom na pad podrške koji je Sirija doživjela posljednjih godina", rekao je.

"Za pokretanje procesa obnove, investicije su brže i praktičnije rješenje."

Khurfan je rekao da interesovanje za investicije raste paralelno sa naporima Sirije da se ekonomski i politički reintegrira u regiju nakon 14 godina izolacije.

"Pomoć obično dolazi s uslovima koje nameću države donatori, što može učiniti implementaciju dugotrajnijom", rekao je Khurfan, dodajući da pomoć nije održiva tokom dužeg perioda, za razliku od investicija, koje bi mogle imati opipljiv utjecaj na ekonomiju kroz stvaranje radnih mjesta i razvoj industrije u Siriji.

Svjetska banka je za Anadolu rekla da je "trenutno u razgovorima sa sirijskim vlastima o prioritetnim područjima za proširenu podršku i finansiranje", a istovremeno nastavlja temeljne analize.

Benjamin Feve, viši istraživački analitičar u Karam Shaar Advisory Limited, rekao je da je zakon o obnovi toliko velik da "samo grantovi nikada ne bi mogli zatvoriti jaz", posebno jer su donatori preopterećeni krizama u Ukrajini, Gazi, Sudanu i finansiranjem klimatskih promjena.

"Zemlje koje su danas najspremnije da se ponovo angažuju sa Damaskom – prije svega zalivske države i Turska – strukturno su usmjerene na raspoređivanje kapitala putem investicionih fondova, javno-privatnih partnerstava (PP) i razvojnih banaka, a ne otvorene budžetske podrške", rekao je.

Naveo je da je realan put naprijed kombinacija humanitarne i pomoći za rani oporavak, uz velika privatna i kvazi-javna ulaganja u infrastrukturu, energetiku i proizvodne sektore.

Nedavni slučajevi naglašavaju ograničenja obnove samo putem pomoći.

"Afganistan, Irak i Haiti su primili ogromne količine pomoći nakon sukoba ili katastrofe, ali su završili sa slabim institucijama, ograničenom diverzifikacijom i dubokom zavisnošću kada se politički ili sigurnosni kišobran promijenio i pažnja donatora oslabila", rekao je Feve.

U većini slučajeva, pomoć je tekla kroz fragmentirane projekte sa ograničenim lokalnim vlasništvom, često jačajući mreže pokroviteljstva umjesto da grade stabilnu ekonomiju koja generiše poreze.

"Za Siriju, lekcija nije da je pomoć beskorisna. Ali, osim ako se to namjerno ne upari s izgradnjom institucija i privatnim investicijama, možete potrošiti desetine milijardi, a i dalje ostati s krhkom državom i bez održivog motora rasta", rekao je Feve.

- Sirijski zvaničnici zagovaraju investicije umjesto pomoći -

Prvi put nakon nekoliko godina, čini se da su sirijski kreatori politike usklađeni oko dugoročne strategije vođene investicijama, a ne ovisnošću o donatorima.

"Želimo obnoviti Siriju kroz investicije, a ne kroz pomoć i podršku", rekao je predsjednik Ahmad al-Sharaa krajem oktobra na konferenciji Future Investment Initiative (FII) 2025 u Rijadu.

Sirijske investicijske mogućnosti su "bogate", rekao je, a vlada je posvećena "zaštiti investitora pred zakonom i integraciji Sirije u regionalnu i globalnu ekonomiju".

"Reforme su usmjerene na privatni sektor i investicije", rekao je ministar finansija Yisr Barnieh i dodao: "Jednog dana svi će shvatiti da je Sirija dobro mjesto za ulaganje."

Guverner Sirijske centralne banke Abdulkader al-Husrieh rekao je da je novi Zakon o investicionim bankama osmišljen kako bi se zadovoljile potrebe za finansiranjem obnove i oživio finansijski sektor, uključujući ponovno povezivanje s globalnim platnim sistemima kao što je SWIFT – koraci za koje je rekao da bi povećali privlačnost Sirije kao "finansijskog centra za kapital za obnovu".

- Godina rastućih investicija -

Nakon pada režima Bashara al-Assada u decembru 2024. godine, zapadne zemlje su počele ukidati sankcije i podsticati strana ulaganja.

Sharaa je rekao da je Sirija privukla 28 milijardi dolara (24 milijarde eura) u prvih šest mjeseci nakon izmjena zakona o ulaganjima.

U julu je Damask bio domaćin prvog Sirijsko-saudijskog investicijskog foruma, koji je rezultirao s 44 ugovora vrijedna 6 milijardi dolara (oko 5 milijardi eura). Istog mjeseca, Sirija je zaključila sporazum vrijedan 800 miliona dolara (oko 686 miliona eura) sa Dubai Ports Worldom za unapređenje lučke infrastrukture i logističkih usluga.

U augustu je Sirija potpisala memorandume vrijedne 14 milijardi dolara (oko 12 milijardi eura) sa kompanijama iz Katara, UAE-a, Italije i Turske. Kasnije tog mjeseca uslijedio je poseban set energetskih sporazuma između Sirije i Saudijske Arabije.

Još jedan energetski investicijski sporazum vrijedan 7 milijardi dolara (oko 6 milijardi eura), koji su u maju potpisale turske, katarske i američke kompanije, obećava značajno povećanje snabdijevanja Sirije električnom energijom i poboljšanje životnih uslova za milione ljudi.

U jednom od najvećih infrastrukturnih projekata u posljednjih nekoliko godina, konzorcij turskih, katarskih, američkih i sirijskih partnera provodi višefaznu modernizaciju Međunarodnog aerodroma u Damasku.

Projekat – procijenjen na otprilike 4 milijarde dolara (3,43 milijarde eura) – uključuje nove terminale i velike radove na rehabilitaciji koji će povećati kapacitet aerodroma na više od 31 milion putnika u roku od jedne decenije.

Stručnjaci kažu da pravi pokazatelj sirijske ekonomske tranzicije neće biti konferencije ili memorandumi o razumijevanju, već strukturne promjene.

Feve je rekao da će promjena biti očigledna kada strane direktne investicije i finansiranje projekata nadmaše grantove, kada se uspostavi kredibilan zakon o investicijama i pouzdani regulatori, i kada budžeti dodijele domaće resurse za privlačenje privatnog kapitala.

Agencije UN-a koje prelaze s direktnog pružanja usluga na pomoć u smanjenju rizika investicija ojačale bi ovaj trend.

Rekao je da će rane investicije najvjerovatnije ići za nekretnine i urbani razvoj u relativno sigurnim gradovima, građevinski materijal, telekomunikacije i digitalnu infrastrukturu. Kako regulatorna pravila postaju jasnija, energetski, logistički i agroprerađivački sektori također bi mogli privući značajan kapital.

"Bankarstvo i finansije također mogu privući kapital kada se regulatorna očekivanja, rizici sankcija i odnosi korespondentnog bankarstva bolje definišu", rekao je.

Khurfan je upozorio da je dugi period pod međunarodnim sankcijama Sirije narušio povjerenje investitora i da će obnova povjerenja potrajati.

Ipak, rekao je da val investicijskih konferencija unutar Sirije – i memorandumi potpisani tokom njih – predstavljaju početni znak kretanja prema pristupu vođenom investicijama, a ne onom usmjerenom na apele za pomoć.

Dodao je da je priprema investicijskog okruženja sljedeći ključni korak, ističući izmjene Zakona o investicijama ove godine kao rani primjer. Daljnji napredak, rekao je, ovisit će o jačanju regulatornih okvira koji regulišu investicije i obnovu kapaciteta u bankarskom sektoru.