Arheološki i historijski dokazi proturječe cionističkom narativu o „velikom jevrejskom kraljevstvu” i „obećanoj zemlji” u historijskoj Palestini – ključnim tvrdnjama koje se koriste kao opravdanje za izraelski suverenitet nad tim područjem, prema riječima jednog naučnika i eksperta za to razdoblje.

Abdulrezzak Matani, stručnjak palestinskog porijekla za arheologiju i historiju regije, rekao je za Anadolu da ne postoji vjerodostojan arheološki dokaz koji potvrđuje postojanje ujedinjenog izraelskog kraljevstva pod Davidom i Sulejmanom u Jerusalemu ili okolini, kako je opisano u Tori, hebrejskoj Bibliji.

„Dijelovi iz Tore često su korišteni kako bi se legitimizirale naseljeničko-kolonijalne politike i opravdalo preuzimanje teritorija”, kazao je. „Pri tome se arapska i islamska baština redovno zanemaruje ili svjesno briše.”

Matani ističe da je tvrdnja iz Tore kako je moćno izraelsko kraljevstvo pod Davidom i Sulejmanom sezalo „od Nila do Eufrata” centralni stub cionističke ideologije. No, više od jednog stoljeća iskopavanja u Jerusalemu i okolnim područjima nije donijelo dokaze – poput monumentalne arhitekture ili natpisa – koji bi potvrdili postojanje takvog kraljevstva.

„Većina arheoloških nalaza u tom području pripada kasnijim razdobljima ili drugim civilizacijama, uključujući Kanaance, Rimljane, Bizantince i islamske dinastije,” rekao je.

Dodaje da je Jerusalem u 10. stoljeću prije nove ere, razdoblju u kojem je navodno postojalo biblijsko kraljevstvo – bio tek malo utvrđeno naselje, daleko od prijestolnice nekog velikog carstva. Čak ni u području „Davidovog grada” nisu pronađene građevine koje bi se mogle povezati s Davidom ili Sulejmanom.

Mnogi izraelski i zapadni arheolozi također dovode u pitanje dataciju nalaza i tvrdnje da se odnose na biblijske ličnosti, ističući da se te tvrdnje često temelje na ideološkim, a ne naučnim tumačenjima.

„Čak i ako je neko kraljevstvo postojalo, vjerovatno se radilo o maloj plemenskoj zajednici, a ne o regionalnoj sili”, navodi Matani. „Naučne i nepristrasne arheološke analize ne nude snažne ni uvjerljive dokaze za postojanje ujedinjenog izraelskog kraljevstva pod Davidom i Sulejmanom.”

- Biblijski narativ kao temelj nacionalnog identiteta -

Prema Mataniju, narativ o biblijskom kraljevstvu vjerovatno je nastao tokom ili nakon babilonskog izgnanstva i imao je ulogu u očuvanju identiteta raseljene zajednice.

On tvrdi da je taj narativ dobio političku funkciju s pojavom cionističkog pokreta krajem 19. i početkom 20. stoljeća.

„Palestina je predstavljena kao ‘obećana zemlja’ i ‘zemlja predaka’, kako bi se izgradio zajednički nacionalni identitet među Jevrejima u dijaspori. Biblijska arheologija nikada nije bila neutralna nauka – od početka je korištena za jačanje cionističkih tvrdnji i brisanje arapsko-islamskog prisustva.”

Matani naglašava da religijska uvjerenja zaslužuju poštovanje, ali korištenje biblijskih priča za opravdavanje teritorijalnih pretenzija, naseljavanja ili državnosti predstavlja ozbiljan problem.

„Narativ iz Tore je dio jevrejske religijske baštine i treba ga poštovati kao takvog. Ali njegovo pretvaranje u političko i ideološko oružje kojim se poriču prava drugih naroda duboko je problematično.”

Zaključuje da tvrdnja o postojanju ujedinjenog izraelskog kraljevstva u drevnoj Palestini predstavlja spoj religijskog mita i savremenih političkih ciljeva – a nedostatak arheoloških dokaza dodatno osnažuje potrebu za odvajanjem vjere od historijskih činjenica.