Astronauti: Sloboda letenja i radost istraživanja nepoznatog, ali tek nakon deset godina obuke
U drugom od četiri dijela serijala, agencija Anadolu s astronautima i instruktorima razgovara o suptilnostima i poteškoćama profesije
Istanbul
Gotovo sva ljudska otkrića počinju iskrom radoznalosti. Ta radoznalost vodi ljude u morske dubine, na svjetske polove, na vrhove planina i izvan atmosfere. Radoznalost, koja se razvila snovima da se vidi dalje od neba, u kombinaciji sa željom za istraživanjem svemirskih dubina, dovela je do profesije astronauta.
U drugom od četiri dijela serijala, agencija Anadolu s astronautima i instruktorima razgovara o suptilnostima i poteškoćama profesije.
Biti astronaut zahtijeva godine napornog rada i naporan proces selekcije, kao i intenzivnu obuku. Jedan od prvih uslova da postanete astronaut je da budete uspješni u plivanju, iako se čini da to nije vezano za ovu profesiju. Osim toga, astronauti moraju biti dobro opremljeni i raznovrsni u različitim oblastima, od sporta do inženjerstva, od osnovnih nauka do informacionih tehnologija.
Astronauti, koji treniraju pod vodom skoro osam sati dnevno kako bi se navikli na okruženje nulte gravitacije, moraju biti u stanju da rade pod stresom u prepunim i zatvorenim prostorima.
Štaviše, od astronauta se očekuje da ispune mnoge zadatke tokom svemirskih misija. Generalno, posadu u svemirskim misijama čine četiri osobe: komandant, pilot, inženjer letjelice i specijalista misije.
- Nosite se s neočekivanim situacijama -
Ruediger Seine, šef odjela za obuku astronauta u Evropskoj svemirskoj agenciji (ESA) u Njemačkoj, rekao je za Anadolu da najteža područja za kandidate tokom obuke variraju u zavisnosti od pojedinca. Objasnio je da se pored fizičke kompetencije i bihejvioralne nauke pruža i obuka iz psihologije.
Kandidati za astronaute moraju naučiti kako se nositi s neočekivanim situacijama. Iz tog razloga, stres koji kandidati za astronaute mogu doživjeti u svemiru doživljavaju tokom treninga sa kreiranim scenarijima. Seine je objasnio da je ovaj proces usmjeren na poboljšanje upravljanja ponašanjem i komunikacijskih vještina pod stresom.
“Nije baš tako ugodno na svemirskoj stanici. Ne možete birati hranu, ne možete zalupiti vratima i otići u šetnju. Dakle, pored stresa na poslu postoje razne vrste faktora stresa, a u posadi od šest ili sedam ljudi, nije tako lako izaći na kraj s tim”, istakao je Seine.
Proces obuke astronauta u ESA-u ima tri faze. U prvoj fazi realizuje se osnovni obrazovni proces u oblastima kao što su inženjerstvo, nauka, jezik, pilotiranje, svemirske letjelice i sistemi.
U naredne dvije faze, astronautima je omogućena obuka o sistemima na Međunarodnoj svemirskoj stanici (ISS) sa partnerskim svemirskim agencijama prije njihovog raspoređivanja.
Napominjući da astronauti, kao inteligentne i visoko motivisane osobe, u principu vrlo teško podbacuju, Seine je ustvrdio da se u slučaju bilo kakvog neuspjeha to može pripisati metodi podučavanja.
- Govore različite jezike -
NASA-in astronaut Edward Michael Fincke, koji je u svemiru proveo ukupno 381 dan, 15 sati i 11 minuta, rekao je za Anadolu da kada se prijavio u NASA-u, Međunarodna svemirska stanica je tek uspostavljena, a on je obezbjeđivao komunikaciju između astronauta i kosmonauta jer je govorio ruski.
U srednjoj školi, Fincke se fokusirao na nauku i matematiku, dok je na univerzitetu studirao svemirsko inženjerstvo. Fincke, koji je takođe pohađao Moskovski institut za avijaciju u Sovjetskom Savezu kao student na razmjeni, testirao je nove avione u zamjenu za stipendiju američkog ratnog zrakoplovstva na univerzitetu. Fincke, koji se pridružio NASA-i 1996. godine i pukovnik je američkog ratnog zrakoplovstva, službeno je dobio titulu astronauta nakon osnovne obuke, ali je svoju prvu misiju morao čekati od 1996. do 2004. godine zbog duge liste čekanja.
Fincke, šesti čovjek koji je proveo najviše vremena u svemiru, putovao je za to vrijeme u Rusiju i pomogao u izgradnji prvih modula svemirske stanice.
Dva puta je bio u svemiru sa ruskom raketom Sojuz i jednom sa američkom letjelicom, a nada se da će sledeće godine ići na Međunarodnu svemirsku stanicu sa novom raketom i letjelicom Starliner koju je napravio Boeing.
- Nedovoljno vježbanje bi izazvalo gubitak koštane mase -
Seine je rekao da tokom svog boravka na Zemlji astronauti prolaze kroz stalne medicinske preglede i obično rade šest sati fizičke vježbe svake sedmice.
"A onda, na svemirskoj stanici šest mjeseci, ako ništa ne uradite, obično biste izgubili koštanu masu, mišićnu masu, a sastav tečnosti bi se pokvario. Tako da ima mnogo negativnih efekata, a mi se odupiremo tome radeći puno fizičkih vježbi. Na svemirskoj stanici svaki astronaut obično vježba dva sata svaki dan", dodao je Seine.
Astronaut Fincke tvrdi da je stanje koje opisuje instruktor Seine slično osteoporozi kod starijih ljudi.
Rekao je da ako često vježbaju, vraćaju se na Zemlju s malim gubitkom koštane mase, te da je takav gubitak doživio na svojoj prvoj misiji zbog male veličine sprave za vježbanje. Svemirska letjelica je poboljšana u svojoj drugoj misiji, a proces je poboljšan zahvaljujući novom naprednom uređaju za vježbu otpora.
- Psihološka podrška astronautima -
U sklopu psihološke podrške dok su u svemiru, astronautima se obezbjeđuju posebni programi i informacije prilagođene njihovim interesovanjima, a organizuju se zajednički sastanci za razgovor astronauta sa kolegama, stručnjacima za komunikacije i njihovim porodicama.
Yamazaki Naoko, penzionisana astronautkinja Japanske svemirske agencije (JAXA), također je rekla za Anadolu da su u stalnoj komunikaciji sa Centrom za kontrolu misije i da može komunicirati sa svojim prijateljima i porodicom putem e-maila, interneta i telefonskog sistema kada ima slobodnog vremena.
Fincke je takođe kazao da je tokom prve svemirske misije ISS tek počeo da se razvija, i da su tada mogli komunicirati sa svojim porodicama samo tri ili četiri puta dnevno, ali da je sada internet veza obezbijeđena i u odnosu na prošlost komunikacija je učestalija.
- Potrebno deset godina da astronauti odu u svemir -
Astronautima sa šest godina obuke, uključujući dvije godine obavezne osnovne obuke i dvije godine profesionalnog iskustva, može biti potrebno oko deset godina da odu na svoju prvu svemirsku misiju.
Prema izvještaju ESA instruktora Seinea o obuci, svi odabrani astronauti bi trebali imati zajedničko razumijevanje osnova. Oni koji su raspoređeni na ISS dobijaju specijalizovanu obuku za svoju misiju. Obuka prije misije traje otprilike dvije godine. Nakon što je proces obuke završen, astronauti moraju čekati mjesecima ili godinama prije nego što učestvuju u bilo kojoj svemirskoj misiji. Prije napuštanja Zemlje, astronauti moraju završiti naprednu obuku za misiju.
April Jordan, NASA-ina menadžerica za selekciju astronauta, rekla je za Anadolu da odabrani kandidati za astronaute dobiju dvogodišnju osnovnu obuku, s fokusom na obuku astronauta na T-38 mlaznim avionima visokih performansi protiv pritiska i situacija koje se brzo razvijaju.
Napominjući da imaju i časove ruskog i da se mogu obučiti za različite aktivnosti u vozilu, Jordan je rekla da nakon završetka ovih obuka mogu biti raspoređeni na letačku dužnost, ali ne uvijek odmah, te da ponekad mogu biti angažovani za pomoć drugima ili podržavati druge projekte NASA-e.