Igor Milanović: Ni danas mi nije jasno zašto mi je Šimenc dodao tu loptu
Utakmica protiv Italije smatra se i dan-danas najuzbudljivijom borbom za titulu svetskog šampiona u istoriji vaterpola. Cela Jugoslavija je u kasnim satima bila na nogama

Beograd
BEOGRAD (AA) - Nebojša Petrović -
Jedan od najboljih svetskih vaterpolista svih vremena Igor Milanović smatra da Hrvatska i Crna Gora nisu jedine reprezentacije koje u skorije vreme mogu da zaustave apsolutnu dominaciju reprezentacije Srbije. Ipak, u ekskluzivnoj ispovesti za Anadolu Agency (AA), čovek koji je u Madridu 1986. godine, golom u poslednjoj sekundi meča protiv Italije, digao celu Jugoslaviju na noge, veruje da će njegovi naslednici u bazenu još dugo vladati evropskim i svetskim bazenima:
"Crnogorci i Hrvati zaista poseduju ogroman potencijal i zahvaljujući vaterpolo tradiciji uvek će biti u najužoj konkurenciji za medalje na velikim takmičenjima. Ali, ima tu još ozbiljnih reprezentacija. Italija u poslednje vreme igra jako dobro, Grčka takođe. Mađari su uvek izuzetno nezgodan protivnik, bez obzira da li se nalaze u krizi ili igraju na vrhuncu forme. Dodao bih i Špance koji tradicionalno igraju veoma lep vaterpolo, pa čak i Amerikance koji malo, malo, pa osvoje neku olimpijsku medalju. Sve su to timovi koji rade ozbiljno i profesionalno i kojima su dueli protiv Srbije uvek ogroman izazov. Ne brinem za budućnost našeg vaterpola, imamo sistem rada koji svake godine izbaci dovoljan broj kvalitetnih i talentovanih momaka, spremnih da u svakom trenutku uskoče i dostojno zamene Filipovića, Prlainovića i ostale asove."
Milanović je svojevremeno uzburkao strasti u jugoslovenskoj javnosti odlukom da iz Partizana pređe u redove zagrebačke Mladosti.
Specijalno za Anadolu Agency (AA) otkriva da je u to vreme imao primamljivu ponudu još jednog poznatog hrvatskog kluba:
"Splitski Jadran je pokazao veliko interesovanje i moram priznati da sam se dvoumio. Presudio je veći grad, bolji finansijski uslovi i u tom trenutku veći potencijal ekipe. Dve titule evropskog prvaka sa kapicom Mladosti u periodu od 1987. do 1991. godine, predstavljaju dokaz da nisam pogrešio sa izborom sredine. Vežu me veoma lepe uspomene za taj deo moje karijere. Otišao sam u delikatnom trenutku, ali nikada nisam osetio nijedan problem što sam Srbin u hrvatskoj ekipi. Zaista nikada nijedan negativan impuls vezan za dešavanja koja su usledila neposredno posle mog povratka u Beograd."