Crnogorski paraolimpijac Radović: Počeo kao fudbaler, danas vicešampion Evrope u stonom tenisu

Adel Omeragić

Prošle sedmice iz švedskog Helsinburga u Crnu Goru je stigla lijepa sportska vijest - mladi paraolimpijac Filip Radović postao je vicešampion Evrope u stonom tenisu, što je prva bronzana medalja za crnogorski paraolimpijski komitet. U razgovoru za Anadolu Agency (AA), Radović govori o svojoj karijeri, uspjesima, životnom putu.

Osamnaestogodišnji Cetinjanin, koji je rođen bez jedne ruke, zauzima prvo mjesto na svjetskoj juniorskoj listi najboljih stonotenisera svijeta, i dalje nastavlja da niže uspjehe. Nedavni uspjeh u Švedskoj, u seniorskoj kategoriji, Filipa je svrstao među najveće, kada je crnogorski sport u pitanju.

-Počeo kao fudbaler

Radović je rođen na Cetinju, gdje je i odrastao. Već od malena, punio je stupce domaće sportske štampe, kao osvajač brojnih turnira u stonom tenisu do 10 i 12 godina. Ipak, on za AA otkriva da je najprije kao dječak krenuo da se bavi fudbalom, uprkos hendikepu.

"U početku sam se bavio fudbalom i više sam bio zainteresovan za fudbal, međutim moj stariji brat, Nikola, se bavio stoni tenisom i jednog dana sam ja odlučio da se oprobam u tom sportu. U jednom periodu sam se bavio i fudbalom i stonim tenisom, ali došao je trenutak da moram da se opredijelim za jedan od ta dva sporta i bez sumnje sam izabrao stoni tenis, jer me više privlačio. Više sam putovao, češće sam išao na turnire i to me nekako privuklo da odaberem stoni tenis. Bio sam dosta mlad kada sam se bavio fudbalom i bio sam dosta konkurentan i u tom sportu, treneri su bili veoma zadovoljni. Ali, kada je u pitanju profesionalni fudbal, mislim da iz tog razloga ne bih mogao da budem u samom vrhu. Ali, ja u tom momentu nisam razmišljao o hendikepu. Možda ni u stonom tenisu nisam mislio da ću da stignem do ovih rezultata. U početku je to više bilo zbog druženja i bavljenja nekom fizičkom aktivnošću. Kako je teklo vrijeme, ja sam sve više napredovao i onda je sve to prešlo u neke ozbiljnije stvari“, kaže Radović.

- Saradnja s trenerom Lupuleskuom

Filipa je životni put od rodnog Cetinja odveo širom svijeta. Sada je u Srbiji, gdje trenira i nastupa za jedan od tamošnjih klubova.

"Na Cetinju sam počeo da se bavim stonim tenisom, sa trenerom Čedomirom Damjanovićem. Sa njim sam sarađivao uspješno punih sedam godina i onda je došao taj period kada sam trebao da idem u inostranstvo radi nekih boljih uslova i jačih sparing partnera. Morao sam da napustim svoj rodni grad i da se preselim u Srbiju, sa trenerom Nikolajom Lupuleskuom, koji je brat od čuvenog Ilije Lupuleskua. Sa njim sarađujem već pet godina i dalje mi je trener“, kaže Filip.

- Šampion u paraolimpijskoj i redovnoj konkurenciji

Iza Radovića je pregršt medalja i odličja. Osim što osvaja trofeje u paraolimpijskoj konkurenciji, Radović je fenomenalan i u redovnoj konkurenciji stonotenisera. U redovnoj konkurenciji bio je kadetski i juniorski prvak Balkana, seniorski prvak države tri puta. Tri najznačajnija odličja do sada su bronze sa Evropskih paraolimpijskih prvenstava iz Danske 2015. godine i dvije godine kasnije iz Slovenije, kao i srebro iz Švedske, od prije sedam dana.

"Osjećaj je nevjerovatan da osvojiš dvije medalje na Evropskom prvenstvu. Mislim da sam premašio očekivanja, ne samo svoja, već i drugih ljudi. Mislim da niko nije mogao da zamisli da ćemo se vratiti sa dvije medalje. Pored toga, ja sam uspio da odradim korak više u odnosu na Laško i Vejle, kada sam dva puta osvojio bronzana odličja. Ovoga puta sam stigao do finala i u ekipnoj konkurenciji smo osvojili bronzanu medalju, koja je ujedno i prva bronzana medalja za crnogorski paraolimpijski komitet“, ističe Radović.

- Talenat pomaže, ali ništa bez rada

Iako je riječ o veoma talentovanom igraču, on ističe da je iza svakog uspjeha predan rad.

"Sva djeca trebaju da se bave nekim sportom, nije bitno da li je to stoni tenis, fudbal ili bilo koji drugi sport. Fizička aktivnost je jako zdrava. Do vrhunskih rezultata se dolazi upornošću, radom, zalaganjem na treninzima. Danas u bilo kojem sportu, konkurencija je mnogo jaka i talenat pomaže, ali malo. Za vrhunski rezultat najznačajniji je rad i požrtvovanost“, kaže Radović.

On kaže da mu je tokom cijelog perioda porodica bila jedna velika podrška.

"Naravno, sada je već to mnogo lakše. Od samog početka Paraolimpijski komitet me podržavao maksimalno, Ministarstvo sporta je takođe pomagalo, Stonotenoserski savez Crne Gore. U početku je to bilo dosta teže, sada je to na zavidnom nivou i mislim da bez njihove podrške ne bi bilo ovih rezultata", skromno za kraj poručuje Radović.