ZENICA (AA) - U prostorijama Cabaret cluba u Zenici večeras je održana promocija autobiografskih knjiga o prijedorskim logorima smrti, "Deseta vrata pakla", autora Rezaka Hukanovića te "Keraterm" Muhidina Šarića, javlja Anadolu Agency (AA).

Autor knjige "Deseta vrata pakla", Rezak Hukanović rekao je kako se radi o knjizi teškoj za čitanje, ali da je istina o prijedorskim logorima smrti njemu kao piscu i novinaru izuzetno bitna.

"Knjiga je teška za čitanje, a mnogo je teža bila za preživljavanje. Važna mi je istina i istina o prijedorskim logorima mi je bitna. Tri puta sam bio svjedok u Haagu, svjedočio protiv ubica, čak i u knjizi pominjem imena i prezimena. Svi smo zadešeni 1992. godinom. Mi smo u Prijedoru prošli možda i najteže, ja kažem da je Prijedor najviše stradao, uz poštovanje Srebrenice u kojoj je živote izgubilo preko 8.000 ljudi, ali ne samo Srebreničana, nego i Vlaseničana i ljudi iz drugih mjesta, dok je u Prijedoru ubijeno 4.100 Prijedorčana, samo građana Prijedora. Imam običaj kazati da je u Prijedoru mnogo izdajica rođeno, iako jedna pjesma kaže suprotno. Tamo gdje je bio približan omjer naroda, tu je bilo najgore. Prijedor je imao oko 44% Bošnjaka i 41% Srba, otprilike i zato je ta 1992. godina bila pogubna za Bošnjake, pa i Hrvate. Ja se nisam nadao da ću završiti u logoru, a ono što je meni teško palo je što je i moj, tada 16-godišnji, sin zajedno sa mnom doveden u logor. To je tada bila borba za spašavanje djeteta. I mnogo šta je bilo teško. Ja sam za 6 mjeseci u Omarskoj i Manjači smršao 37 kilograma", rekao je Hukanović.

Hukanović je rekao kako knjiga treba da služi kao podsjetnik na sve što se dešavalo i kao pouka svim generacijama.

"Iz ove distance, ono što posebno čovjeku teško pada je što sam se među prvima vratio u Bosnu i Hercegovinu, misleći da će to biti ono što smo voljeli i željeli, ali to nije ono što smo zamišljali. Sve što se događalo tada nije nas opametilo i bojim se da nas nije opametilo i moramo paziti da se ne ponovi", rekao je Hukanović.

Muhidin Šarić, autor knjige "Keraterm" rekao je kako se potrudio da knjiga, uprkos grozotama o kojim govori, mora biti čitljiva kako bi je svaki čitalac pročitao do kraja.

"Priča je takva da ona govori o logoru Keraterm, logoru u samom centru Prijedora u tvornici keramičkih pločica. Pisati o logoru, čovjek koji je u logoru, mogao je samo pamtiti i kada je bila prilika da se to zapiše, sjeo sam i zapisao ta sjećanja. Pokušao sam knjigu napraviti čitljivom i da ona pored sve grozote bude čitljiva, jer je to jedini način da pokažemo zlo kako bismo ga u budućnosti pokušali spriječiti. To su iščašena vremena bila, kada čovjek nije čovjek, kada je sveden na broj, kada je život jeftin i ne znači ništa, kada svako ko nosi pušku može da ubije bilo koga i da za to ne odgovara. Mnogo je ljudi ubijeno i ostalo zatočeno u tim logorima za sva vremena. Prijedor je rekorder po broju logora. Ja sam otišao iz Kozarca i vratio se tu. Živio sam i deset godina u Grazu u Austriji. Tamo nisam htio da ostanem i vratio sam se tamo gdje je nešto moje. Nisam se pokajao uprkos svim teškoćama na koje čovjek naiđe. Sada smo tamo, mi Bošnjaci, građani drugog reda, ali nisam mogao i neću nikada dok sam živ svoje parče zemlje dati", rekao je Šarić.

Građani koji su prisustovali promociji knjiga u Zenici imali su priliku o knjigama čuti direktno od njihovih autora, a tokom promocije prikazan je i kratki film o Esadu Sadikoviću, ljekaru specijalisti iz Prijedora, također zatočeniku logora Omarska iz kojeg nikada nije izašao.