Umjetnička zbirka Draginje i Voje Terzić, slike godinama čekaju galerijski prostor

Dio Umjetničke zbirke Draginje i Voje Terzić, koja je proglašena za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine, a koju čini 1.030 umjetničkih predmeta, građani su posljednji put mogli vidjeti 2012. godine kada je Muzej savremene umjetnosti Republike Srpske organizovao izložbu "Šta se dogodilo sa Galerijom Draginje i Voje Terzić?".

Ime ove izložbe aktuelno je i danas, obzirom da nije poznato kada bi dio zbirke mogao dobiti trajni galerijski prostor, ali iz Gradske uprave Banjaluke najavljuju da će u budućnosti pokušati riješiti ovo pitanje. O postojanju nekadašnje Galerije Terzić danas u Banjaluci, u centru grada u ulici Milana Tepića svjedoči tabla "Umjetnička zborka Draginje i Voje Terzić", a bračni par Terzić je 232 djela poklonio Banjaluci u trajno vlasništvo Gradu i građanima, kao i stan koji je služio kao galerijski prostor.

"Prošlo je više od sedam decenija otkako su Draginja i Vojo Terzić, dvoje skromnih i požrtvovanih radnika, svoju ljubav prema umjetnosti i pasioniranu strast prema prikupljanju, pretočili u vrijednu zbirku jugoslovenskog slikarstva. Iako nisu poznavali umjetnost u njenim brojnim razvojnim fazama, znali su da osjete vrijednost, pridobiju i osvoje ljude, da otvore srce umjetnika i pronađu prave savjetnike i prijatelje, te tako stvore širok krug prijateljstva, čiji je konačan rezultat bila izvanredna umjetnička zbirka, nekad najbrojnija na prostorima bivše Jugoslavije", riječi su Sarite Vujković, direktorice Muzeja savremene umjetnosti RS u čijem depou se čuvaju djela poklonjena Gradu.

Draginja i Vojislav - Vojo Terzić rođeni su u Sarajevu u zanatlijskim porodicama, a 1950. godine preselili su se u Banjaluku. Draginja je završila gimnaziju, Vojo automehaničarski zanat, nakon čega je jedno vrijeme radio u struci, a potom bio vozač i instruktor vožnje. Vojo je umro 1982. godine u Dubrovniku, a Draginja 2003. godine u Zgrebu.

Draginja i Vojo Terzić većinu svog života posvetili su kolekcionarstvu, prikupljanju umjetnina, a da su pri tom imali skromne novčane prihode. Njihovu strast ka sakupljanju su pomagali umjetnici, ustupajući im svoja djela za simbolične sume novca ili na poklon.

Strast ka sakupljanju umjetnina javila se ubrzo nakon Drugog svjetskog rata kada su upoznali slikara i likovnog kritičara Kostu Strajnića.

"Po svom profilu Umjetnička zbirka Draginje i Voje Terzić je likovno-umjetnička zbirka sa 1.030 sakupljenih umjetnina nastalih uglavnom na prostoru bivše SFR Jugoslavije, od druge polovine XIX vijeka. Umjetnine su radovi od oko 150 različitih umjetnika i predstavljaju značajnu i široku kolekciju jugoslovenske umjetnosti. Zbirku je teško porediti sa velikim i svjetski poznatim kolekcijama, ali je za naše prilike od izuzetnog značaja. Njene odlike su u tome što je to jedna od rijetkih sakupljenih i sačuvanih cjelina u privatnom vlasništvu u BiH. Pored toga, ona je kao legat namijenjena društvenoj zajednici", navodi se u odluci o proglašenju zbirke nacionalnim spomenikom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH.

Zbirka baštini djela Save Šumanovića, Petra Dobrovića, Milana Konjovića, Jovana Bijelića, Mila Milunovića, Gabrijela Jurkića, Ivanke Bukovac, Romana Petrovića, Pere Popovića, Vojislava Hadžidamjanovića, Ismeta Mujezinovića, Radenka Miševića, Stojana Aralice, Koste Hakmana, Otona Postružnika, Pjera Križanića, Marijana Trepšea, Tomislava Krizmana, Branka Šenoe, Đure Pulitike, Ivana Lackovića, Borislava Aleksića, Mersada Berbera, Kemala Širbegovića, Mladena Solde, Viktora Šerbua i drugih autora koje baštini ova Zbirka.

Prošlo je više od decenije otkako je Grad Banjaluka, nakon smrti Draginje Terzić, njeno zavještanje dobio u trajno vlasništvo, da ga čuva, cijeni i pokazuje novim naraštajima.

"Zbirka Terzić posjeduje umjetnička djela različitih autora, tehnika, dimenzija i godina nastanka. Djela su zatečena u različitom stepenu očuvanosti, te je shodno tome neophodno preduzeti odgovarajuće konzervatorske mjere kako bi se sačuvala od daljeg propadanja i restauratorske radnje, koje bi omogućile da se slikama vrati prvobitni izgled i sjaj, te samim tim produži vijek njihovog trajanja", navodi Sarita Vujković.

Prema njenim riječima ovim slikama prije svega neophodno je vratiti njihov galerijski prostor, koji je obezbijeđen još prije tri decenije, ali "koji je nebrigom devastiran i ruiniran i tako postao nefunkcionalan bez osnovnih mogućnosti da se u njemu smjesti savremena muzeološka postavka, koja bi zadovoljila vrijednosni nivo kolekcije koju Grad posjeduje".

Neven Stanić, načelnik odjeljenja za kulturu, turizam i socijalnu politiku Gradske uprave Banjaluka za Anadolu Agency (AA) rekao je da se u prethodnim mjesecima angažovao da vide u kakvom je stanju stan u Banjaluci dodijeljen Gradu kako bi postao galerija, mjesto za okupljanje mladih umjetnika.

"Do kraja godine planiram okupiti sve predstavnike institucija kulture da vidimo na koj način ne najbolje da privedemo svrsi taj objekat, da ga uredimo, renoviramo, napravimo pristup i da mladi umjetnici mogu da se izražavaju tamo", kazao je Stanić.

Naglasio je da od tog sastanka zavise svi dalji koraci, a da bi nakon renoviranja u tom prostoru mogao biti izložen bar dio Zbirke Terzića. Na pitanje da li se u prethodnim godinama moglo uraditi više i da koliko su građani uskraćeni jer nisu u prilici da uživaju u djelima i ove zbirke Stanić je rekao da je sigurno da se moglo uraditi više.

"Uvijek se može uraditi više, ali ne treba to gledati s negativne strane, ima drugih stvari koje treba uzeti u obzir. Pored toga mi imamo dosta kulturnih manifestacija i sadržaja tako da građani nisu uskraćeni, a što se tiče zbirke sigurno da treba malo više da se ispromoviše", dodao je Stanić.