Nakon kontakta uspostavljenog na međunarodnom simpoziju o rukopisima u Istanbulu, stručnjaci Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu pomogli su The British Library u identifikaciji prepisivača i ranijeg vlasnika jednog mushafa, utvrdivši da ga je sredinom 19. stoljeća u Sarajevu prepisao Jusuf Prozorac, sin Sulejmanov, javlja Anadolu.

Tragom kontakta ostvarenog na nedavno održanom međunarodnom simpoziju o rukopisima u Istanbulu, Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu se obratio Michael Erdman, voditelj Odjela za bliskoistočne i centralnoazijske zbirke u The British Library u Londonu.

Uz digitalne kopije nekoliko stranica mushafa, uključujući kolofon i vlasničku bilješku, zatražio je pomoć u pravilnom identificiranju njegovog prepisivača i prethodnog vlasnika.

Bibliotekari Odjeljenja specijalnih zbirki Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu utvrdili su da je navedeni mushaf 1270. godine po Hidžri, u Topal Ejnehanovoj mahali (danas džemat Lubine džamije) u Sarajevu, prepisao Jusuf, sin Sulejmanov, Prozorac (Yusuf ibn Sulayman Prozorli).

U ovoj mahali, u kojoj je džamiju sagradio hadži Topal Ejnehan, utemeljitelj Vratnika, i danas živi porodica Prozorac i s velikom vjerovatnoćom se može pretpostaviti da se radi o njegovim potomcima.

U Rukopisnoj zbirci Gazi Husrev-begove biblioteke nalazi se još nekoliko djela ovog prepisivača.

Zabilježeno je da je pohađao medresu na Bentbaši i kao učenik medrese 1262/1846. godine prepisao priručnik iz Islamske vjeronauke Ḫodā rabbum (OIS, R-61). U mahali Divan Katiba (danas džemat Bijele džamije na Vratniku) u Sarajevu prepisao je 1280/1864. godine Anʻam (GHB, R-5120), a u istoj mahali je 1301/1884. godine prepisao Al-Qawl al-mutawati fi šarh Qasida ad-Dimyati, komentar Muhammada ibn Ahmada al-Gaza’irija na kasidu Šamsuddina Muhammada ad-Dimyatija o lijepim Božijim imenima (GHB, R-8697).

Prema vlasničkoj bilješci, Mushaf je na dan 16. kanuni-sani 1324. godine po Hidžri, odnosno 29. januara 1909. godine upisan kao vakuf umrle hadži Đulđula-hanume, majke umrlog kundurdžije Nuri-efendije iz Niša.

Sve ima svoju sudbinu: ljudi, biljke, životinje, pa i knjige. O načinu na koji je ovaj mushaf, rukom Bošnjaka porijeklom iz Prozora, prepisan u Sarajevu, na Vratniku, završio najprije kao vakuf u Nišu, i onda u rukopisnoj zbirci The British Library u Londonu, možemo samo nagađati.