Saradnja kazališta i pozorišta pokazala da Mostar nije "grad-slučaj": Umjetničkim radom mijenjaju odnose i stavove

MOSTAR (AA) - Unatoč teškoj ekonomskoj, društvenoj i političkoj situaciji po kojoj je Mostar zadnjih godina poznat široj javnosti kao „grad-slučaj“, kazališna scena grada na se digla poput Feniksa zahvaljujući entuzijazmu i suradnji rukovodstava Hrvatskog narodnog kazališta i Narodnog pozorišta Mostar.

Ovi ljudi pokazali su da pojedinci mogu puno toga napraviti i da angažman pojedinca može promijeniti određene odnose u društvu i u gradu, javlja Anadolu Agency (AA).

Direktor HNK Mostar Ivan Vukoja, koji je na čelo ove kuće došao 2013, u razgovoru za Andolu Agency (AA) otvoreno je rekao da je u njegovom programu prva stavka bila ostvarivanje suradnje sa Narodni pozorištem Mostar, što je na neki način i ostvario prvom predstavom „Chick lit“. Već u toj predstavi bili su angažirani glumci svih teatarskih kuća u Mostaru koji su pokazali veliko zadovoljstvo početkom suradnje.

Započetu suradnju objeručke je prihvatio i Almir Mujkanović, koji je nakon godinu dana zauzeo vodeće mjesto Narodnog pozorišta Mostar, te su odmah potpisali i memorandum o suradnji kojim su se obvezali gostovati jedni kod drugih i pokušati godišnje napraviti jednu koprodukcijsku predstavu.

- "Ajmo na fuka" kruna zajedničkog rada -

Kruna zajedničkog rada je koprodukcijska predstava “Ajmo na fuka“, koja je premijerno izvedena početkom prošle godine i dala je poseban pečat daskama koje život znače u Mostaru.

„To je prava mostarska predstava za koju je tekst pisao Dragan Komadina, a glavne likove tumače Robert Pehar iz HNK i Saša Oručvić iz NP Mostar. Predstava je značajna, ne samo zato što je to suradnja dvije institucionalne kuće nego zato što smo tom predstavom tematizirali i nešto što je jako važno za društveno i političko stanje u Mostaru. Bavili smo se jednom teškom, neuralgičnom temom odnosa ratnog događanja, gdje je ta predstava govorila o dva vojnika od kojih je jedan bio u Armiji BiH, a drugi u HVO-u i njihovom odnosu i za vrijeme rata i nekim zamišljenim situacijama nakon rata, koje su se događale, odnosno su se mogle dogoditi. Tim smo htjeli pokazati da možemo biti primjer kako se o tim teškim temama može i treba govoriti i da taj govor i bavljenje tim temama može biti pozitivno“, pojasnio je Vukoja.