Obilježavanje 28. godišnjice zločina nad Bošnjacima u Ahmićima: ”Da se ne zaboravi i ne ponovi”

Mirnom šetnjom "Put istine i sjećanja" i učenjem Ja-sina na Šehidskom mezarju u Vitezu počelo je obilježavanje 28. godišnjice od masakra nad bošnjačkim civilima u selu Ahmići kod Viteza, javlja Anadolu Agency (AA).

Porodice, prijatelji i komšije posjetili su u prijepodnevnim satima mezare civila na Šehidskom mezarju u Vitezu, proučili Fatihu i Ja-sin i poručili da se događaji koji su se dogodili prije više od dvije decenije ne mogu i ne smiju zaboraviti.

U ranim jutarnjim satima, 16. aprila 1993. godine, jedinice za posebne namjene Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Džokeri i Maturice izvršile su napad na selo Ahmići. Ezan za sabah-namaz, jutarnju molitvu muslimana, bio je znak za napad.

"Svake godine šaljemo poruku da se ne zaboravi i ne ponovi 16. april 1993. godine. Poruka sama po sebi šalje jaku poruku jer mi nikome ne želimo da se desi ono što se desilo nama 16. aprila", poručio je Mahir ef. Husić, imam u Ahmićima, te dodao:

"I ove, kao i prošle godine, zbog pandemije koronavirusa program smo sveli na minimum, nema masovnog okupljanja".

Svake godine apeluju na one koji znaju da kažu gdje su posmrtni ostaci nestalih Bošnjaka. Traže još 24 nestale osobe.

"Danas je 28. godišnjica, a 24 osobe ubijene 16. aprila još se vode kao nestale. Ne znamo gdje su njihovi mezari i stalno apelujemo i tražimo kako bi se probudila ta svijest, dobrota koju svaki čovjek po rođenju ima", istakao je Husić.

Ediba Zlotrga reporterska ekipa AA srela je pored mezara brata Nedima i snahe Mire, koji su ubijeni 16. aprila u Vitezu.

"Ubijen mi je brat i snaha. Bili su u stanu u Vitezu. Ubijeni su u stanu, dok su se spremali za posao. Bolno je 28 godina poslije. Iza njih je ostalo troje maloljetne djece. Nikad ne treba zaboraviti, ne treba ni oprostiti ali živjeti se mora. Mora biti neki suživot, komšijski odnos ali ni u kom slučaju ljubav kao prije rata", kazao je Zlotrg.

Enisa Mulić je tog 16. aprila 1993. godine imala 14 godina.

"Jedna sam od preživjelih stanovnika Ahmića. Danas je 28 bolnih godina od zločina počinjenog nad žiteljima Ahmića. Iza mene su amidža, strina i troje djece, starosne dobi osam i šest godina i tri mjeseca. Ubijeni su u svojoj kući, na spavanju i zapaljeni. Godine 2005. su ekshumirani, a prošle godine sam uspjela da obavim dženazu", ispričala je Mulić.

Među ubijenim je Sejo Ahmić, koji je imao samo tri mjeseca.

"Prošlo je 28 godina, a mi još uvijek slušamo o podjelama. Još uvijek smo u 1992., a i tada su nam govorili da rata neće biti", kazala je Mulić.

Nakon posjete mezarju u Vitezu, članovi porodica i preživjeli će otići u Ahmiće gdje će položiti cvijeće i proučiti Fatihu na spomen-obilježju ubijenim stanovnicima Ahmića.

Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije presudio je da su ubistva u Ahmićima bila zločini protiv čovječnosti. Jedan od zapovjednika HVO-a Dario Kordić osuđen je na 25 godina zatvora, Zoran, Mirjan i Vlatko Kupreškić osuđeni su na kazne od šest do deset godina zatvora za sudjelovanje u masakrima, ali su novom presudom 2001. godine oslobođeni optužbi.

Dario Kordić, koji je bio u austrijskom zatvoru zbog zločina u centralnoj Bosni, naročito zbog zločina u Ahmićima 16. aprila 1993. godine, oslobođen je nakon izdržane dvije trećine kazne.Haški sud je osudio i bivšeg pripadnika specijalne jedinice HVO-a Džokeri Miroslava Cicka Bralu na 20 godina zatvora. Paško Ljubičić osuđen je na osam godina zatvora, a nakon odležane dvije trećine kazne pušten je na slobodu, dok je Tihomir Blaškić osuđen na devet godina zatvora.