- Denis Zuberi -

Reprezentativac Bosne i Hercegovine u kajaku Emir Abdihodžić, član Kajak-kanu kluba Vrbas iz Banje Luke, osvojio je srebrenu medalju na Otvorenom prvenstvu Azije i “China Open 2025”, jednom od najzahtjevnijih međunarodnih takmičenja u ovom sportu.

Abdihodžić, koji dolazi iz Bihaća i kajakaštvom se bavi već 15 godina, ističe da je riječ o jednom od najznačajnijih rezultata u njegovoj dosadašnjoj karijeri. Smatra da bi kajak uz malo veću institucionalnu podršku mogao biti na vrhuncu, i među vodećim sportovima u Bihaću i šire.

„To je jedno od meni najdražih takmičenja i trka. Kina je za nas kajakaše daleka i logistički komplikovana, ali kada se pojavila prilika, znao sam da je moram iskoristiti – i da se takmičim i da vidim gdje su moje granice“, kaže Abdihodžić.

Naglašava da je nastupio kao reprezentativac Bosne i Hercegovine, što ovom uspjehu daje dodatnu težinu.

Trke u Kini, kako objašnjava, spadaju među najekstremnije na svijetu.

„Razlika između rijeka kod nas i onih u Kini je ogromna, prvenstveno u kubikaži vode. Kod nas u periodima visokog vodostaja rijeka ima možda oko 100 kubika u sekundi, dok u Kini, pri normalnom vodostaju, ta količina iznosi i do 15.000, pa čak i 20.000 kubika. To je rijeka s kojom se ne možete ‘boriti’, nego morate naučiti kako da je iskoristite“, pojašnjava Abdihodžić.

Srebrena medalja iz Kine, prema njegovim riječima, ima poseban značaj i za njega, ali i za njegov rodni grad.

„Za mene je ovo jedan od najvećih rezultata u karijeri. A, za Bihać – vjerovatno jedna od najvećih medalja ikada. Jedan od prvih bihaćkih kajakaša mi je rekao: ‘Ti si prestigao i mene, donio si medalju iz Kine.’ To dovoljno govori“, ističe Abdihodžić, dodajući da je riječ i o snažnom podsticaju za dalje takmičenje.

Govoreći o razvoju kajakaštva u Bihaću i Bosni i Hercegovini, Abdihodžić navodi da interes postoji, posebno među mladima, iako ovaj sport i dalje prati percepcija opasnosti.

„Kajak jeste sport na rijeci, ali s razvojem opreme i tehnologije danas je izuzetno siguran. Ono što nam nedostaje je kvalitetna oprema i sistemska podrška, kako bismo u treninge mogli uključiti i djecu od tri-četiri godine, ali i rekreativce“, kaže on.

Smatra da bi bolji marketing i institucionalna podrška značajno povećali popularnost kajaka.

„Ljeti su svi na Uni, svi žele sjesti u kajak ili kanu. Kada bi se sport bolje približio ljudima, uz podršku grada, kantona i države, kajak bi mogao biti na vrhuncu u Bihaću. Ja sam sam, kroz jedan ljetni projekt, uspio okupiti 30 djece“, navodi Abdihodžić.

Kao sportista, ne krije da podrška postoji, ali smatra da nije dovoljna.

„Jedan kvalitetan kajak košta oko 3.000 maraka. Kada govorimo o ozbiljnom sportu, 5.000 maraka ne znači mnogo. Uz veća ulaganja, kajak u Bihaću mogao bi biti među vodećim sportovima, na vrhuncu“, ocjenjuje Abdihodžić.

Prisjećajući se početaka, Abdihodžić kaže da je ljubav prema kajaku rođena u djetinjstvu, na Unskoj regati, gdje je prvi put vidio kajakaše u akciji.

„U kajaku osjetite vodu na potpuno drugačiji način, kako djeluje na čamac i na vas. To je dinamičan, adrenalinski sport. Trenirali smo u svim uslovima – snijeg, kiša, vjetar, rano ujutro i kasno navečer. Tako se čovjek veže za rijeku“, kaže.

Za kraj, uputio je jasnu poruku mladima.

„Rijeka se mora poštovati. Una je ljepotica, jedna od najljepših rijeka u Evropi i moramo je čuvati. Bez obzira na iskustvo, sigurnost je uvijek na prvom mjestu – kaciga, pojas, oprema. To je poruka koju želim poslati mladima.“