Imam i sveštenik saigrači u Kantonalnoj ligi: Iskreno prijateljstvo, puno poštovanja i ljubavi

Krajem prošlog mjeseca na utakmici osmog kola fudbalske Lige Hercegovačko-neretvanskog kantona između Nogometnog kluba Mostar i Univerzalne škole sporta Fortuna, u timu Fortune u 55. minuti na teren su zajedno zakoračili Branimir Borovčanin i Ensar Vila. Simboličnom dvostrukom izmjena u timu novajlije u kantonalnom prvenstvu, po prvi put su ustvari zaigrali imam i sveštenik.

Ensar efendija Vila je imam u jednom od mostarskih džemata, a njegov saigrač Branimir Borovčanin - sveštenik srpske pravoslavne crkve. Prijateljstvo se rodilo i prije nego što su, iako u četrdesetim godinama, postali saigrači, a dodatno ih je zbližilo to što su njihovi sinovi dio iste generacije u Fortuni.

Prije sedam godina nastala je Fortuna, projekat bivših fudbalera Veleža Elvisa Ćorića i Mustafe Kodre, a nakon omasovljenja i zapaženih rezultata omladinskih kategorija, formiran je seniorski tim koji se takmiči u Kantonalnoj ligi. Svrha su druženje i dobra zabava, pa osim Branimira i Ensara, za Fortunu danas igraju nekadašnji Veležovi igrači Demić, Isić, Husić i drugi...

“Ne mogu bez svoje branše. Ne mogu govoriti mimo onih okvira koji su na neki način uspostavljeni. Najbitnija stvar svakom roditelju, pa tako i meni svakako su naša djeca. Ideja je potekla od toga da – pošto to treba da bude škola, da se mora osnovati i seniorski tim, te da se onda i mi aktivno uključimo ako djeci želimo dobro. I sami moramo dati doprinos i maksimum da to ide kako treba. Zato smo se morali registrovati... Ja najviše naravno zbog njega. Zbog svog, ali i zbog druge djece. Prepoznao sam da se radi o kvalitetnoj školi na čelu sa našim trenerima. Daju sve od sebe, prije svega da odgoje našu djecu kako treba, a onda i sportski rezultati koliko se ostvare. Hvala Bogu ide dobro i na tom planu. Nije bilo dvoumljenja kada sam lično ja u pitanju. Kao i svaki drugi roditelj dajemo svoj doprinos. Igrat ćemo i mi i na neki način pokazati svojoj djeci kako se to radi“, kaže u razgovoru za Anadolu Agency (AA) Ensar efendija Vila.

Saradnja Islamske zajednice i Srpske pravoslavne crkve u Mostaru dugo traje, pa su Branimir i Ensar imali priliku upoznati se prije nego što su im sinovi postali saigrači.

“Branu sam znao od ranije. Znao sam da se radi o vrijednom čovjeku koji je tu i s nama koji dijeli sve naše probleme. I on ima djecu i neke nas zajedničke stvari očekuju u budućnosti. Veliki i težak izazov - odgoj djece... Brana je super momak. Super lik. Zajedno pokazujemo da možemo i da smo timski igrači. Prevazilazimo razlike koje dijele društvo. Sport daje doprinos na tom planu. Mi smo dio lijepše priče. Drago mi je što je i on tu. On je od samih početaka tu. On je vjerski čovjek koji može dati puno i na terenu i pored terena. To se od nas i očekuje“, dodaje ef. Vila.

Služba Branimira Borovčanina u Mostaru dugo traje. Sinovi su od ranog djetinjstva pokazali ljubav prema fudbalu, pa dileme oko izbora sporta kojim će se baviti nije bilo. Fortunu je mostarski sveštenik prepoznao kao najbolje mjesto za odgoj, fudbalski razvoj i druženje svojih sinova.

“Od početka kada su Elvis Ćorić i Mustafa Kodro osnovali Fortunu, moj stariji sin je počeo da trenira. Već sedam i više godina smo u Fortuni. Osjećamo se prelijepo. Treneri su divni. Neko su ko odgaja više nego što trenira. Uživaju tu. Djeca uživaju, a nama je to najvažnije. Kako su djeca rasla, rasli su i Fortuna i treneri. Došli smo do praga da prijavimo i seniorsku ekipu, a u nedostatku igrača zamolili smo trenera da igramo i mi. Meni je to bio prvi zvanični meč u životu. Poseban je bio ulazak u igru sa dragim efendijom Ensarom. Simboličan nastavak puta koji gaje naši muftija i vladika. Puno poštovanja i ljubavi. Odnos je zasnovan na pravom i iskrenom prijateljstvu. Ensar i ja smo se ugledali na njih. Prelijepa priča, divan rad i svi smo sretni i zadovoljni“, rekao je za Anadolu Agency Branimir Borovčanin.

Nakon nepotpunog devetog kola Lige HNK-a, Fortuna zauzima četvrto mjesto sa 14 bodova. Sve utakmice za igrače – ujedno rekreativce, su posebne, pa se s nestrpljenjem isčekuje svaka naredna. Druženje je, kažu, iznad svega. Treninzi za seniore se ne održavaju.