BRČKO (AA) - Almir Terzić -

I nebo je plakalo tih julskih dana 1995. godine od razmjera zločina i patnji kroz koje su prošli Srebreničani koji su stigli na područje tuzlanske regije, rekao je u razgovoru za Anadolu Agency (AA) fra Petar Matanović, tadašnji gvardijan Franjevačkog samostana svetog Petra i Pavla u Tuzli, a sadašnji župni vikar Župe Rođenja blažene Djevice Marije u naselju Ulice, pored Brčkog.

"Dobro se sjećam toga. Bila je to vrlo teška, mučna situacija. Neko je kišno vrijeme bilo. I samo je nebo plakalo baš tih dana. Sjećam se svih tih šatora na aerodoromu u Dubravama i pored aerodroma. Susret sa tim ljudima koji su dolazili u valovima, u pretrpanim kamionima, žene, djeca, starice i nešto staraca, jako je teško opisati. Duša te jednostavno boli", priča fra Petar, koji je bio jedna od prvih osoba koja je dočekivala prognane Srebreničane.

Kaže kako mu je u tim trenucima padalo na pamet kako bi, s obzirom na sve što se dešavalo u tom nesretnom ratu u BiH i na području Srebrenice, moglo biti revolta lokalnog stanovništva prema sunarodnjacima onih koji su činili zločine.

"Plašio sam se za pravoslavce, možda i za druge. Bilo je tu raznih kombinacija i priča", kaže fra Petar.

- Potresna svjedočenja Srebreničana -

Uključio se, kaže, u organizovani doček prognanih Srebreničana koliko je bilo moguće zajedno sa tadašnjim muftijom tuzlanskim Huseinom efendijom Kavazovićem i načelnikom Općine Tuzla Selimom Bešlagićem kao najvećim autoritetom tog vremena u tuzlanskoj regiji. U svemu je učestvovao, kaže, i vojni vrh Drugog korpusa Armije RBiH, policija...

"Svi smo se mi na neki način uključili u to da te ljude s jedne strane dočekamo dostojanstveno koliko je to moguće. S druge strane, da tu atmosferu ugrijanu, koju smo očekivali da bi mogla eksplodirati, da je retuširamo, smirimo. Iznenadio sam se kada su ti ljudi na koncu došli. U susretu sa njima vidio sam da je veliki dio tog mog straha neopravdan. Bilo je par incidenata na području Slavinovića, ali su brzo retuširani. Tako da smo praktično, uz takvo jedno zlo koje se dogodilo, odjedanput doživjeli i jedno veliko dobro - strpljivost tih ljudi koji su došli, iscrpljeni, zabrinuti... Može se samo zamisliti kako je to bilo. Ostali sinovi, muževi, djeca po tim šumama negdje, ne znaš ni šta ni kako", navodi fra Petar.

U trenutku dolaska Srebreničana u tuzlansku regiju fra Petar kaže kako je imao nekakve druge koncepte, i da je, veli, bio vlast, vjerojatno bi na drugi način postupio.

"To sam mislio i tada i sada. Ali, tako kako smo se organizovali, dobro smo uspjeli", istakao je fra Petar.

...