Ljetna rezidencija Topal Osman-paše na sarajevskom Vratniku

SARAJEVO

Ivana Despotović 

Na vrhu najstarijeg sarajevskog naselja,Vratnik, odmah do Višegradske kapije, ponosno se uzdiže nekadašnja ljetna rezidencija Topal Osman-paše.
Poznatija kao Ćatića kuća, ova vila do danas je zadržala većinu svog originalnog izgleda, zahvaljujući generacijama porodice Ćatić koje su održavale kuću u istom ruhu.

U razgovoru sa novinarom agencijom Anadolija, sadašnji vlasnik Redžad Ćatić, otkrio je istorijat ovog prelijepog zdanja.

„Sklanjajući se od kolere, koja je u tom periodu harala gradom, Topal Osman-paša se sklonio na višu poziciju i sigurnije mjesto. Mjesto mu je odgovaralo i zbog pogleda, ljepote, te je zato i boravio u ovoj ljetnoj rezidenciji“, rekao je Ćatić.

U dostupnim pisanim dokumentima navodi se da je paša boravio u ovoj kući tokom 1866. godine. Topal Osman-paša je dužnost vezira Otomanske imperije u Bosni obavljao je od 1861. do 1869. godine. Sagradio je puteve uz Neretvu i Bosnu, pilane, poštu, Konak na Bistriku, bolnicu, te prvu štampariju koja je štampala list "Bosanski vijesnik".

Vjeruje se da je pašina rezidencija na Vratniku prvobitno sagrađena u 18. vijeku, za vratničkog dizdara Ahmedagu, koji je caru nešto zgriješio, te je zbog toga zadavljen. Njegova žena se potom preudala za sudskog pisara, ćatu, i imama obližnje džamije. Imam se uselio u tu kuću, a njegovi potomci i današnji vlasnici kuće po njemu i nose prezime Ćatić.

„Kada su 1945. partizanske jedinice ušle na Višegradsku kapiju u kući je bilo smješteno oko 40 ranjenika, s obzirom da su i dvorište i kuća veliki. U avliji je organizovana kuhinja i kazan koji je podmirivao ranjenike, a ostatak se dijelio komšijama“, podsjetio je Redžad Ćatić.
O kući se nakon Drugog svjetskog rata najviše brinula porodica, ali i Zavod za zaštitu spomenika, jer je kuća registrovana kao kulturni spomenik, te je zaštićena. Ćatić kaže da ni njegov otac, a ni on, nisu dozvoljavali da se bilo šta u vezi ljepote kuće i izgleda naruši.

„Zadržali smo autentičnost koliko smo mogli, a ponajviše čardak. On je dominantan u unutrašnjem prostoru, zadržali smo rafe, dušekluke, mindere, jastuke sa narodnim vezom, ćilime... kuću su posjećivali i turisti, a u njoj su se snimale i mnoge emisije, pjesme, kao i nekolicina filmova“, istakao je Ćatić.
Tokom opsade Sarajeva, kuća je prilično devastirana. Ćatić je renovirao kuću, ali je zadržana njena autentičnost. Detalji, poput starih prozora i zavjesa, sačuvani se te iskorišteni kao ukrasi.

„Sve ima starinski izgled, osim što su korišteni novi materijali. Čardak je zadržao svoj originalni izgled, sa mušepcima i demirima sa vanjske strane, a i unutrašnjost još uvijek čine rafovi, minderi, stalaže, te svi neki detalji koji su u vezi s njim, poput bakrenog suđa, tabli i svega što mu je pripadalo. Svi ti rekviziti stari su koliko i kuća, preko 200 godina“, rekao je Ćatić i dodao da je imao razumijevanje lokalnih vlasti koje nisu dopuštale da se tokom rata neko useli u kuću.

Bivši profesor arhitektonskog fakulteta u Sarajevu Juraj Najdhart dovodio je svoje studente u Ćatića kuću kako bi proučavali statiku stare arhitekture koja je u vezi sa tim periodom.

„Kuća od nekoliko tona stajala je na četiri stuba. Profesor je dovodio svoje studente da im pokaže kako su tadašnji majstori, bez statičkih proračuna, gradili ovako čvrste i stabilne građevine“, objasnio je Ćatić.

Kuća je proglašena kulturnim spomenikom, a nalazi se i u ponudama turističkih agencija.

„Sve i da nismo obavezni, zbog spomenika, da čuvamo izgled, mi bismo svejedno to radili. Moj otac je na mene prenio, a i ja želim na svoju djecu, tradiciju da očuvaju autentičnost kuće. Ova kuća, pokazuje našu kulturu življenja i tradicije iz tog perioda i dužni smo da i dalje čuvamo tu tradiciju“, naglasio je Redžad Ćatić u razgovoru za agenciju Anadolija.