ISTANBUL (AA) - MEHMET A. KANCI - Turska je kroz ofanzive "Štit Eufrata" i "Maslinova grana", te paralelno s tim, vođenjem procesa u Astani ostvarila značajan napredak u okončanju posredničkih ratova u Siriji. Istovremeno, taj napredak već u prvim danima 2019. godine primorao je Sjedinjene Američke Države (SAD) na donošenje kritičnih odluka.

Nakon što je predsjednik Turske Recep Tayyip Erdogan 12. decembra najavio operaciju protiv terorista, aludirajući na istok Eufrata i grad Manbij, proces na sjeveru Sirije, s kojim je SAD odugovlačio od jula 2017, ponovo je pokrenut.

Američki predsjednik Donald Trump je 19. decembra potvrdio da će SAD sa područja sjevera Sirije povući 2.000 vojnika, a nedugo nakon toga došlo je do ostavke ministra dobrane Jima Mattisa. Od tada su ostala brojna pitanja koja zahtijevaju odgovor, a to su da li će se američki vojnici povući s terorističkog koridora na sjeveru Sirije, na koji način će se oni povući, u kojem vremenskom periodu, da li će povlačenje krenuti iz Manbija, šta će se desiti s naoružanjem koje je u ranijem periodu hiljadama kamiona dostavljano u regiju, kao i šta će biti s preko 20 vojnih baza koje su američki vojnici koristili na ovom području.

Ipak, izjave savjetnika američkog predsjednika za nacionalnu sigurnost Johna Boltona tokom posjete Izraelu, te državnog sekretara Mikea Pompea tokom posjete Bliskom Istoku, pokazuju da je, prije budućnosti američke vojske u Siriji i uticaja na ovom prostoru, glavna rasprava u američkoj administraciji zapravo kako će Washington zadržati u džepu terorističke strukture PKK/PYD/YPG.

Dok se u pojedinim američkim krugovima veza s terorističkom organizacijom PKK/YPG maskirala izgovorom borbe protiv terorističke organizacije ISIS, odluka Trumpa da se povuče iz Sirije te iskazivanje spremnosti da se čišćenje ISIS-a iz Sirije prepusti Turskoj, dovela je i do kraja pozorišnu predstavu koja se vodila u Washingtonu.

No, postavlja se pitanje koji je bio cilj SAD-a tokom slanja tolikog naoružanja teroristima PKK/YPG i ulaganje tolikog napora za dokazivanje njihove legitimnosti. Ako je SAD spreman da napusti Siriju, zašto pridaje toliku važnost teroristima YPG/PKK na ovom području? Odgovori na ova pitanja kriju se u izjavama Boltona tokom posjete Izraelu i Pompea, koji je u okviru turneje po Bliskom Istoku, posjetio Jordan.

Prije svega, potrebno je naglasiti sljedeće: John Bolton nije ime koje se pojavilo u vremenu administracije Donalda Trumpa. Bolton, koji je u Bijelu kuću zakoračio još u vrijeme predsjednika Ronalda Reagana, tokom mandata Georgea W. Busha imao je šansu da bude ambasador SAD-a u Ujedinjenim nacijama. Ipak, zbog protivljenja Demokrata nije postavljen na tu poziciju. Reagan i George W. Bush su značajno doprinijeli Boltonovoj karijeri, a razlog tome je njihovo zajedničko mišljenje u vezi s mijenjanem režima u Iranu. Prvi posao koji je Pompeo obavio po dolasku u Jordan bio je da putem Twittera pošalje poruke čija je meta bio Iran. Pompeo je tada izjavio kako će "pritisci na Iran biti udvostručeni na svakom nivou". Važnije od toga, njegova izjava "povlačimo se iz Sirije i nastavit ćemo borbu protiv ISIS", zapravo je značila "promijenili smo taktiku, no naša misija (cilj) je ostala ista". Dakle, kakav je to "cilj" ili koja je to "nepromijenjena misija" koja gura Boltona i Pompea da brane jednu terorističku organizaciju na način da su spremni iznijeti neosnovane optužbe na račun Turske? Da li je zapravo stvarni cilj koji se krije iz opremanja sofisticiranim oružjem terorističke organizacije YPG/PKK, činjenica da se ta struktura sutra koristi za planiranu operaciju protiv Irana?

Vodeća imena terorističke organizacije u Kandilu su tokom Boltonove posjete Izraelu poručili da u slučaju da ih SAD ne bude štitio protiv Turske, oni neće učestvovati u operaciji protiv Irana. Ako sakupimo sve ove poruke poslane iz Izraela, Jordana i Kandila, jasno je da povlačenje SAD-a sa sjevera Sirije nije strateško (kao u slučaju Južne Koreje i Afganistana), već je riječ o jednom taktičkom koraku. To svakako potvrđuje i rečenica državnog sekretara Pompea koji je rekao: "Taktika je promijenjena, naša misija je ista."

Sada se postavlja pitanje da li je moguće da se SAD povuče sa sjevera Sirije te da istovremeno zaštiti PKK/YPG zajedno s naoružanjem? Ono što su pokazali sastanci trojke Bolton, Jeffrey i Dunforda u Ankari, jeste da je Turska u ovom procesu izvukla maksimum iz onog što može postići diplomatskim putem i pregovorima. Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan je prije posjete pomenute trojke, u članku koji je napisao za "New York Times", iznio plan prema kojem će ISIS biti u potpunosti očišćen s područja Sirije i biti osiguran teritorijalni integritet ove zemlje, Amerikanci, s druge strane, ne nastavljaju tražiti načine kako da teroriste PKK/YPG zaštite od Turske, što jasno ukazuje koliki je zapravo jaz u pogledu dvaju strana prema ovom problemu.

Glasnogovornik Ureda predsjednika Turske Ibrahim Kalin i ministar odbrane ove zemlje Hulusi Akar su nakon sastanka s američkim kolegama istakli kako se po pitanju Manbija treba doći do tačke koja je dalja od zajedničkih patrola u ovom gradu, odnosno ukazali su na potrebu da se PKK/YPG u potpunosti ukloni iz regije i upravljanje nad ovom regijom preda lokalnom stanovništvu. Osim toga, u vrijeme kada je SAD, za odugovlačenja u Manbiju koja traju od jula prošle godine, dobio ovakav odgovor u Ankari, objavljeni su i snimci ruskih vojnih jedinica koje patroliraju regijom Arimah pod kontrolom Assadovog režima, što također predstavlja jasnu poruku upućenu Washingtonu.

U vrijeme kada je Bolton napustio Ankaru, a sastanci specijalnog predstavnika za Siriju Jeffreya i načelnika generalštaba Dunforda još uvijek trajali, stigla je i poruka Fahrettina Akgula, šefa za odnose s javnošću pri Kabinetu predsjednika Turske.

"O nacionalnoj sigurnosti Turske se ne može pregovarati. U našoj borbi protiv terorizma nema 'ako' već 'kada'. Izjednačavanje sirijskih Kurda i terorističke grupe koju podržava SAD predstavlja uvredu za kurdski narod ali i za našu inteligenciju", poručio je Akgul.

Jedina tema koja preostaje za raspravu jeste koliki je vijek američke politike i taktike koja ne podrazumjeva potpuno povlačenje vojnih snaga sa sirijske teritorije, već se u njenoj srži nalazi činjenica da će, kada za to dođe vrijeme, PKK/YPG biti korištena protiv Irana.

No, preostaje da se vidi kakav će biti ishod ovog taktičkog poteza, za koji je i tokom procesa u Astani, koji vode Turska, Rusija i Iran, bilo jasno da ima za cilj izazivanje haosa. Navodi medija da američko Ministarstvo odbrane još uvijek nema nikakvog plana o povlačenju, pokazuju da Washington po pitanju Manbija želi odugovlačiti i za to iznositi različite izgovore.

Ankara ovoga puta nema namjeru pokazati toliko strpljenja. Klima koja vlada u Ankari nakon posjete Johna Boltona je u smjeru da se u najkraćem roku obave sastanci, da Washington kaže šta je to stvarna namjera SAD-a u ovom slučaju, u protivnom Turska će sama odrediti mjesto i vrijeme obračuna sa terorističkim organizacijama na području Sirije.

Očekuje se da će izjave Pompea prilikom posjete Egiptu, koji je druga stanica njegove bliskoistočne turneje, biti značajne u određivanju daljeg toka dešavanja. Ako se to uporedi sa govoram bivšeg predsjednika Baracka Obame u Kairu 2009. godine, odnosno ako Pompeo, od kojeg se očekuje da kaže šta su to stvarni ciljevi, umjesto toga pošalje poruke koje se odnose na novu fazu borbe protiv Irana, neće biti moguće očekivati pozitivna dešavanja vezano za sjever Sirije. Ako uzmemo u obzir da je ove sedmice u Vijeće za nacionalnu sigurnost SAD-a prihvaćen i Richard Goldberg, inače žestoki zagovarač jačanja pritiska prema Iranu, neće biti iznenađenje ako PKK/YPG još jedno vrijeme ostane prisutan kao sredstvo koje koristi Washington.