Piše: Jonathan Fenton-Harvey

- Autor je istraživač i novinar koji se fokusira na sukobe i geopolitiku na Bliskom istoku i sjevernoj Africi, prvenstveno vezane za zaljevsku regiju

ISTANBUL (AA) - Nakon beskrajnih pregovora o Velikoj etiopskoj renesansnoj brani (GERD) na rijeci Nil, napetosti su ponovno porasle nakon što je Adis Abeba 19. jula iznenada objavila da je završila drugu fazu punjenja brane. Ovaj potez je dodatna provokacija za Egipat čiji je predsjednik Abdel Fattah al-Sisi prethodno upozorio da je ovo crvena linija i da daljnje punjenje brane može čak opravdati vojnu akciju.

Ubrzo nakon završetka punjenja u drugoj fazi, etiopski premijer Abiy Ahmed pokušao je ublažiti strahove obje uzvodne države, Egipta i Sudana, izjavivši 20. jula da je “drugo punjenje GERD-a uspješno i s oprezom završeno tokom kišne sezone. Ovo punjenje neće naštetiti zemljama nizvodno."

Međutim, s obzirom na to da su i Kairo i Kartum branu nazvali “prijetnjom po nacionalnu sigurnost”, Ahmedove riječi neće učiniti ništa da ublaže takvu zabrinutost. Uostalom, oko 80 posto vodoopskrbe Kaira dolazi iz Nila, a grad se od davnina društveno i ekonomski oslanjao na rijeku. Sudan, druga uzvodna država, također je izjavila da bi brana mogla ostaviti bez vode 20 miliona sudanskih civila.

Sisi je ponovo upozorio na opasnosti koje brana predstavlja za Egipat. Na konferenciji 15. jula koja je podrazumijevala pokretanje projekta “Haya Karima” (Pristojan život) za razvoj egipatskog sela, predsjednik Sisi je na brifingu rekao:

“Svaka kap vode koja se zaplijeni zbog brane znači nestašicu vode za piće, navodnjavanje i proizvodnju u Egiptu, što dovodi do kolapsa cijele egipatske države. ”

GERB je stoga bio izvor napetosti, jer Etiopija tvrdi da joj je brana potrebna za proizvodnju električne energije i poboljšanje života njenih 115 miliona stanovnika, od kojih su mnogi morali živjeti s nestašicom struje. To se događa i u vrijeme kada se Etiopija suočava sa sve većom finansijskom krizom zbog pandemije koronavirusa i njenih izdataka u ratu sa separatistima u etiopskoj pokrajini Tigray od novembra 2020. godine. Ekonomski problemi u sve tri zemlje očito dolijevaju dodatno ulje na vatru u ovom sporu oko prava na pristup vodama Nila.

Međutim, trenutni sukob je malo vjerovatan u ovom trenutku, a sigurno i u bliskoj budućnosti. Također, Egipat se i ranije služio prijetnjom ratom, naprimjer, u libijskoj krizi, gdje je turska intervencija prošle godine podržala međunarodno priznatu Vladu nacionalnog jedinstva (GNA) potaknula Sisija da grad Sirt proglasi “crvenom linijom” za Egipat.

Štaviše, mnogi egipatski analitičari složili bi se da je ratna izlika prvenstveno namijenjena okupljanju Egipćana koji stoje iza režima i izazivanju nacionalističkog osjećaja, posebno s obzirom na to da se Sisi bori i sa sporadičnim protestima i rastućim društvenim nezadovoljstvom zbog ekonomskih izazova izazvanih virusom COVID- 19. Stoga, u ovom trenutku, Sisi vjerojatno ne bi ostvario svoje prijetnje. Stoga je lopta u potpunosti na njegovom terenu, posebno s obzirom na pomirljiviji stav Sudana prema Etiopiji i činjenicu da se smatra više pregovaračem između Kaira i Adis Abebe.

Zasad bi mogao prevladati “zamrznuti sukob”, a međunarodni napori biće presudni za postizanje jednako korisnog rješenja za sve tri zemlje.

Međutim, iako Sjedinjene Američke Države i Evropska unija nisu uspjeli dogovoriti koherentnu strategiju u vezi sa sporom oko Nila, drugi globalni i regionalni akteri poduzeli su vlastite inicijative. Međutim, budući da određene zemlje, poput Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) i Rusije, mogu to raditi zbog svojih interesa, to bi moglo pogoršati polarizaciju unutar spora.

Arapska liga je uglavnom podržavala Egipat. U junu je liga pozvala Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda da usvoji rezoluciju kojom se osuđuju planovi Etiopije i štiti vodna sigurnost Egipta i Sudana, što je generalni sekretar Ahmed Aboul Gheit ocijenio ključnim za arapsku nacionalnu sigurnost. Druge države Arapske lige također su izrazile podršku Egiptu i sudanskim pravima, a katarski ministar vanjskih poslova šeik Mohammed bin Abdulrahman al-Thani opisao je ovo kao "ujedinjeni arapski stav".

Uloga Katara mogla bi se smatrati važnom, s obzirom na tenzije u prošlosti izazvane zaljevskom krizom, u kojoj se Egipat pridružio Saudijskoj Arabiji, Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE) i Bahreinu u blokadi Dohe. Međutim, odnosi Egipta i Katara procvjetali su nakon samita u Al-Uli u januaru prošle godine, na kojem je došlo do obnavljanja veza između Katara i ostalih zemalja, pri čemu je Doha sada usvojila stav Arapske lige i favorizovala prava Kaira na vode Nila.

Usred suptilnih geopolitičkih napetosti između UAE-a i Katara, uglavnom vođenih trajnim antagonizmom Abu Dabija prema Dohi, unatoč rješenju o Zaljevskoj blokadi, napori Emirata da se dodvore Etiopiji mogu dodati ulje na vatru. Uostalom, emiratska podrška položaju Etiopije pogoršala je tenzije s Egiptom, unatoč dobrim odnosima u prošlosti, a koji su postali još bolji kada je Abu Dhabi odigrao ključnu ulogu u podržavanju vojnog udara 2013. godine kojim je Sisi postao egipatski vladar.

Iako određene regionalne sile možda imaju vlastite interese, nesposobnost SAD-a i EU-a da riješe spor može Rusiji dati zeleno svjetlo da preuzme odgovornost, iako to također znači da bi Moskva mogla pokušati ojačati svoj uticaj u Etiopiji i podržati stav Adis Abebe o Nilu. Iako Moskva održava jake odnose s Kairom od dolaska Sisija na vlast 2013. godine, uključujući bilateralne vojne veze, možda će vidjeti veću priliku za jačanje odnosa s Etiopijom, s obzirom na to da Egipat ostaje bliži saveznik Zapadu, što ograničava mogućnosti Rusije da proširi svoju spoljnopolitičku moć u Africi.

Geopolitičko nadmetanje ili “hladni rat” oko brane u ovom trenutku mogu biti snažan pojam. Ali različite zemlje žele profitirati od spora i koristiti ga za proširenje vlastitog regionalnog uticaja. Stoga, iako je druga faza punjenja brane udar Etiopije na pregovaračke napore, čini se da će tenzije između Kaira i Adis Abebe, za sada, ostati tačka prijepora, a ne izbiti u otvoreni sukob. Ipak, ako te napetosti ostanu neriješene, daljnje prijetnje vojnim djelovanjem zaista bi mogle postati buduća stvarnost, posebno ako ulog postane kritičniji za Egipat.

*Mišljenja izražena u ovom članku su autorska i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Anadolu Agency