Analiza Vijesti

ANALIZA - EU je garanter grčke protupravne migracijske politike

Treba napomenuti da je Grčka, kao članica Evropske unije (EU), dužna poštovati Povelju EU-a o temeljnim pravima. Prema Lisabonskom ugovoru, koji je stupio na snagu 1. decembra 2009. godine, države članice EU-a obvezne su djelovati u skladu s Poveljom

Doç. Dr. İsmail Şahin   | 02.12.2021
ANALIZA - EU je garanter grčke protupravne migracijske politike

Istanbul

Piše: Doc. dr. Ismail Sahin

Autor je profesor na Odsjeku za međunarodne odnose Univerziteta "Haci Bayram Veli" u Istanbulu

ISTANBUL  - Postoji mnogo pisanih i vizuelnih dokaza na nacionalnom i međunarodnom nivou da grčke vlasti ilegalno potiskuju migrante koji dolaze do granica te zemlje i prisilno ih guraju nazad prema teritoriju Turske. U tom kontekstu, potrebno je ukazati ne samo na sigurnost granica, već i međunarodne obaveze Grčke koje proizlaze iz međunarodnih konvencija prema tražiteljima azila. Jer, odbrana koju grčke vlasti ističu i temelje na sigurnosti granica nemaju nikakvo pravno obrazloženje.

Treba napomenuti da je Grčka, kao članica Evropske unije (EU), dužna poštovati Povelju EU-a o temeljnim pravima. Prema Lisabonskom ugovoru, koji je stupio na snagu 1. decembra 2009. godine, države članice EU-a obvezne su djelovati u skladu s Poveljom.

Ovdje je usvojen princip "non-refoulementa“ za tražitelje azila, odnosno princip neprotjerivanja. Prema članu 19. Povelje, niko ne smije biti udaljen, protjeran ili izručen u državu u kojoj postoji ozbiljna opasnost da bude podvrgnut smrtnoj kazni, mučenju ili drugom nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kazni. Glavna osnova ovog principa temelji se na Ženevskoj konvenciji iz 1951. godine, koja jasno propisuje da tražitelji azila koji su stigli do granica država neće biti vraćeni ni pod kojim uvjetima.

- Uvjeti koju nisu sigurni, dostojanstveni i humani-

Konvencija također, nalaže da se izbjeglicama, koje su ušle na teritorij zemlje bez dopuštenja, treba dati pravo da se bez odgode prijave nadležnim tijelima, te da se osigura razumno vrijeme i potrebne pogodnosti kako bi se osigurao njihov prihvat u druge zemlje. Kao što se može jasno razumjeti, načelo "non-refoulementa" postalo je jedno od temeljnih načela međunarodnog prava i prava EU-a. S druge strane, treba napomenuti da se prema Ženevskoj konvenciji tražitelji azila mogu deportovati iz razloga vezanih za nacionalnu sigurnost ili javni red. Međutim, čak i u ovom slučaju bitno je da se pravni procesi vode na transparentan način i da se prizna pravo na pošteno suđenje koje će izbjeglicama pružiti sve vrste pravnih mogućnosti.

Kada se analizira migrantska politika grčke vlade, neće biti pretjerano tvrditi da se ta politika temelji na oštrim mjerama, protupravnom i nehumanom shvatanju. Jer prisilno vraćanje migranata od strane grčkih vlasti, prije svih drugih kršenja, protivno je principu "non-refoulementa" međunarodnog prava i u tom je kontekstu nezakonita praksa. Međutim, grčke vlasti odbijaju prihvatiti navode o "prisilnom vraćanju migranata" u Egejskom moru. Atina tvrdi da ti izvještaji nisu istiniti i da se temelje na namjernim optužbama Turske.

- Lažne tvrdnje Atine-

S druge strane, grčka vlada u službenim saopćenjima tvrdi da je podnijela veliku žrtvu kako bi se borila protiv krijumčara ljudi i spriječila gubitak života, čime je u velikoj mjeri zaustavila ilegalnu trgovinu ljudima prema Evropi. No, može se reći da izjave Atine po tom pitanju nisu uvjerljive. Utoliko što su organizacije za zaštitu izbjeglica i evropski zvaničnici otvoreno osudili Grčku na temelju toga da su grčke vlasti prekršile međunarodno pravo i temeljne evropske vrijednosti. Mnogi novinari izvan Turske lično su svjedočili kako grčka obalna straža potiskuje izbjeglice u Egejskom moru, te su sa svim detaljima predstavili međunarodnoj javnosti nehumane scene na koju su naišli. Novinari su još jednom potvrdili da Grčka, što se odražava u brojnim međunarodnim izvještajima, gura izbjeglice iz Egejskog mora u turske teritorijalne vode.

Još jedna tvrdnja Atine je i ta da Turska podržava ilegalne migracije u Egejskom moru, čime se povećava napetost u regiji. No, istraživanja pokazuju da grčke vlasti ne samo da su migrantske brodove zatečene u moru potisnule natrag u turske teritorijalne vode, već su čak uhvatile izbjeglice koje su uspjele doći do grčkih otoka, te ih ponovo gurnule u turske teritorijalne vode. Primjera radi, osobe za koje je fotografijama i elektronskim podacima dokazano da su stigle na otok Lezbos, grčke vlasti kasnije su čamcima vratile u turske teritorijalne vode.

Prema međunarodnim konvencijama, Grčka je dužna sigurno iskrcati migrante, registrovati ih i istražiti da li im je potrebna međunarodna zaštita. Međutim, umjesto da slijede ovaj pravni put, grčke vlasti radije deportuju ljude u opasnim uvjetima bez pokretanja postupka azila. U ovom trenutku prilično je iznenađujuće da su vlasti EU-a pozvale Tursku da nastavi primati migrante čiji zahtjevi za azil nisu prihvaćeni. Očito je da Grčka ne vodi takav proces.

- Geopolitička i ideološka zabrinutost Evrope-

Ono što EU u ovom trenutku treba učiniti jeste da nekako uvjeri Atinu da pokrene postupak zahtjeva za azil za Grčku. Nedvojbeno je da najveći teret izbjegličke krize leži na plećima Turske. S druge strane, evropske zemlje izbjegavale su što je više moguće ispuniti svoje obaveze kako bi podijelile taj teret. Sada, neprimjenom politike odvraćanja prema Grčkoj, izazivaju nastavak mjera koje grčke vlasti neodgovorno koriste. U tom smislu kontradiktorno je da vlasti EU-a, s jedne strane, navode da je Atina otvoreno kršila pravo EU-a i međunarodno pravo, dok s druge strane posmatraju kako hiljade tražitelja azila ne mogu sigurno proći kroz Sredozemno i Egejsko more. Možda je razlog ove kontradikcije ksenofobična politička klima koja se ubrzano širi Evropom. Može se reći da je ova klima spriječila ozbiljne reakcije Evrope na "kazneni pristup" Grčke prema tražiteljima azila.

Najopasniji aspekt ovog procesa je taj što antiimigrantski i ksenofobični pristup postepeno postaje normaliziran i uobičajen u Evropi. Nažalost, ekonomske poteškoće koje su nastale zbog epidemije COVID-19 uveliko su utjecale na širenje ideologije „dehumanizacije“ prema izbjeglicama. Prema tom shvaćanju, izbjeglice ugrožavaju nacionalni integritet, javni red i sigurnost, kao i europski način života; Dakle, radi se o ilegalnim agresivnim osoba koje ne zaslužuju pomoć i zaštitu. Gledajući prevladavajuću političku klimu i praksu s ove tačke gledišta, razumije se da je Evropa implicitno podržala grčko blokiranje prolaska migranata.

Riječi predsjednice Evropske komisije Ursule von der Leyen tokom njezine posjete Grčkoj u martu 2020., "Ova granica nije samo grčka granica, ovo je i evropska granica", a zatim vezivanje Grčke kao "štit Europe", indikativno je po tome što otkriva geopolitičku dimenziju odnosa između EU-a i Grčke po tom pitanju. Uostalom, svima je poznato da činjenica da geopolitička i ideološka zabrinutost Evrope nadmašuju pravne i humanitarne brige, potiče Atinu da provodi nezakonitu i oštru politiku protiv izbjeglica.

Na internet stranici Anadolu Agency (AA) objavljen je samo dio sadržaja vijesti koje su putem našeg Sistema protoka vijesti (HAS) dostupne korisnicima. Molimo da nas kontaktirate za pretplatu.
Srodne teme
Bu haberi paylaşın