Sedeći na plastičnim stolicama ispred kafića i uživajući u tradicionalnom zelenom čaju posle iftara, u izbegličkom kampu na jugu Pakistana, grupa afganistanskih starešina raspravlja o predloženom povlačenju stranih snaga iz njihove ratom pogođene domovine.
Smešteno na severnom obodu najmnogoljudnijeg pakistanskog grada Karachija, ovo oronulo mesto sa ograničenim pristupom zdravstvenoj zaštiti i osnovnim sanitarijama, dom je za skoro 250.000 afganistanskih izbeglica koje su bile prinuđene da napuste zemlju zbog dugotrajnog sukoba.
Najava povlačenja vojske od strane američkog predsednika Joe Bidena ovih dana je glavna tema razgovora u prodavnicama, kafićima i na pijacama u kampu, poznatom kao afganistanski basti (grad), gde familije žive u malim kućama od blata i betona, pa čak i u skloništima od cerade.
Izjavljujući da je vreme "da se okonča najduži američki rat", Biden je rekao da će 2.500 američkih vojnika i još 7.000 saveznika iz NATO-a postepeno napustiti zemlju počev od 1. maja.
Administracija koju je predvodio bivši predsednik Donald Trump dogovorila se da povuče sve američke snage do maja nakon postizanja mirovnog sporazuma sa talibanima, prema kojem je grupa trebalo da prestane da napada međunarodne trupe i da se uključi u mirovne pregovore sa Vladom Afganistana.
Mnogi plan povlačenja vide kao priliku da se vrati davno izgubljeni mir. Međutim, neki strahuju da će bez postavljanja verodostojne strukture upravljanja u Kabulu odlazak američkih trupa Afganistan odvesti u novi građanski rat, sličan onom koji se dogodio nakon povlačenja sovjetskih trupa 1989. godine.
"Više je nego dobra vest da će moja domovina biti oslobođena od stranih trupa", naveo je lider afganistanskih izbeglica Haji Ubaidullah za Anadolu Agency.
On je migrirao iz jugoistočne provincije Ghazni u Pakistan, gde mu je Karachi postao drugi dom nekoliko meseci nakon sovjetske invazije na Afganistan 1979. godine.
Karachi je dom za više od 300.000 afganistanskih izbeglica, među kojima većina radnika ili vlasnika malih prodavnica, uglavnom u oblastima u kojima dominiraju Pashtuni.
Nazvavši plan povlačenja "zrakom nade", rekao je da "niko ne može poželeti mir više od Afganistanaca koji su živeli u senci straha i beskućništva".
"Prošlo je više od 40 godina otkako sam udaljen sa svoje zemlje. Voleo bih da mogu da živim ostatak života u domovini. Želim da budem sahranjen tamo. Tokom života želim da vodim unuke u njihovu domovinu", rekao je vidno emotivan Ubaidullah, koji je vlasnik malog građevinskog preduzeća.
- Brige o građanskom ratu -
Syed Mustafa, koji vodi školu za izbegličku decu u Sohrab Ghotu, oblasti u kojoj dominiraju Pashtuni, nije siguran da li će Sjedinjene Američke Države zaista napustiti Afganistan.
"Rok je daleko. Svašta može da se dogodi do tada", rekao je za AA Mustafa koji je migrirao iz centralne provincije Parwan nakon američke invazije na Afganistan 2001. godine.
Prema njegovim rečima, iako SAD ispoštuju rok i povuku svoje trupe bez međunarodno osigurane strukture za podelu moći, to neće okončati višedecenijski rat, već će ga još više pogoršati.
"Predviđam još jedan građanski rat u zemlji, nakon povlačenja SAD-a", naveo je podsećajući na haos nakon povlačenja sovjetskih trupa koje su okončale devetogodišnju okupaciju u skladu sa Ženevskim sporazumom iz 1988. godine.
U Pakistanu je nakon Ženevskog sporazuma usledio niz događaja, počevši od smene Vlade premijera Mohammada Khana Junejoa u maju 1988. godine, a zatim i smrti vojnog vladara Ziaula Haqa u vazdušnoj nesreći u avgustu 1988, u kojoj su bili i visokorangirani vojni komandanti i američki ambasador Arnold Lewis Raphel.
Ponavljajući Mustafino predviđanje, Abdul Wahid, još jedan afganistanski izbeglica, izrazio je mišljenje da zaraćeni talibani i Vlada u Kabulu izgleda nisu u "kompromitujućem raspoloženju".
"Obe strane će učiniti sve da prisvoje što je moguće više teritorija, jer između njih neće biti bedema", rekao je Wahid, koji je napustio afganistansku provinciju Laghman 1981. godine.
Prema listu "Long War Journal", Vlada u Kabulu i talibani kontrolišu 133, odnosno 75 okruga, dok je 189 okruga "osporeno".
Populacija u oblastima pod talibanskom kontrolom je 4,5 miliona, dok 15,1 miliona ljudi naseljava distrikte koje kontroliše Vlada. Stanovništvo u spornim oblastima je 13,2 miliona.
- Nema rane šanse za povratak -
Predloženo povlačenje stranih snaga verovatno neće naterati afganistanske izbeglice da se vrate.
U Pakistanu živi oko 2,8 miliona evidentiranih i neevidentiranih afganistanskih izbeglica, što čini drugu po veličini izbegličku populaciju na svetu posle Sirijaca u Turskoj.
Samo oko polovine izbeglica je registrovano, a ostatak živi bez dokumenata, uglavnom u severoistočnoj provinciji Khyber Pakhtunkhwa i jugozapadnoj Balochistan, koje graniče sa ratom zahvaćenim Afganistanom.
Pokrajina Južni Sindh, čiji je glavni grad Karachi, takođe je domaćin 500.000 afganistanskih izbeglica.
Prema podacima Visokog komesarijata Ujedinjenih nacija za izbeglice (UNHCR), više od 3,8 miliona izbeglica vraćeno je u Afganistan od 2002. godine, ali mnogi su se vratili u Pakistan zbog kontinuiranog nasilja, nezaposlenosti, te nedostatka obrazovanja i medicinskih ustanova.
"Ne mislim da će ideja o povratku privući više od deset odsto izbeglica", izjavio je Mustafa, koji ne planira da se vrati.
On je upitao šta je tamo ostalo za njih.
"Nemamo domove ni poslove tamo. Ko će nam to omogućiti tamo. Ovde, makar imamo sklonište i sredstva za život", dodao je.
Wahid, koji drži prodavnicu u Sohrab Ghotu naveo je da je prošlo 40 godina otkako živi tu, da je tu studirao i oženio se, dok tamo nema ništa.
"Moja deca čak ni ne izgledaju kao Afganistanci. Za njih je Pakistan jedini dom", rekao je napominjući da mnoga afganistanska deca rođena u Pakistanu govore samo nacionalni jezik države, urdu.
Pojedini Wahidovi rođaci su se vratili u Afganistan 2003. godine, ali su ponovo došli u Pakistan zbog porasta nasilja i nezaposlenosti.
Zahir Pashtun, izbeglica sa periferije Quette, glavnog grada Balochistana, rekao je da će "sačekati i videti".
"Pozdravljam vest da strane sile napuštaju Afganistan. Ukoliko talibani i Vlada Afganistana uspeju da postignu dogovor i donesu mir zemlji, nema ništa bolje od toga", kazao je za AA Pashtun (32) koji radi u nevladinoj organizaciji koja se bavi pitanjima izbeglica.
Međutim, treba videti kako će to sve funkcionisati.
"Nemamo neposredne planove za repatrijaciju, čak ni ako strane snage na vreme napuste Afganistan", rekao je Pashtun, inače rođen u Quetti.
