PRIJEDOR (AA) – Kozarčani su danas tradicionalnom mirnom šetnjom od centra Kozarca do Šehidskog mezarja u Kamičanima podsjetili na zločine nad nesrpskim stanovništvom ovog kraja koji su se dogodili prije 25. godina. Tokom mimohoda, kolona je zastala kod Spomen-obilježja u centru Kozarca, na kojem su uklesana imena 1. 244 ubijenih žitelja ovog područja, položeno je cvijeće i odata počast, dok je na Šehidskom mezarju proučen je Jasin i Fatiha, javlja Anadolu Agency.
Preživjeli logoraš logora „Keraterm“ i „Trnopolje“ Nijaz Huremović kazao je kako sjećanja na strašne dane u logorima nikad ne blijede.
„Odveden sam zajedno sa mnogima iz Kozarca, prvo u logor 'Keraterm', a potom u 'Trnopolje'. Sjećanja na te dane prepune patnje i stradanja i danas svi nosimo u srcu. Nažalost, mnogi nisu preživjeli te strahote, a o tome svjedoči i Spomen-obilježje podignuto za 1.244 šehida. Pamtimo maj 1992. godine kada smo progonjeni kao zvijeri, kada su nam kuće paljene i kada nam je uništeno sve što smo godinama sticali. Ja sam se vratio u Kozarac 2005. godine i od tada živim u svom rodnom mjestu. Nadam se da se takvo zlo nikad više neće ponoviti“, rekao je Huremović.
Muftija bihaćki Hasan ef. Makić kazao je da se egzodus Kozarčana ne smije zaboraviti. Makić, u čiji muftiluk spada i Medžlis Islamske zajednice Kozarac, kazao je da je kozarački narod mnogo stradao tokom proteklog rata u BiH te podsjetio kako je na današnji dan prije 25 godina počeo progon Kozarčana.
„Na današnji dan je počelo protjerivanje Kozarčana, ovdje u Kozarcu niko živ nije ostao u svojoj kući, koje su uglavnom spaljene. Međutim, od 1998. godine počeo je povratak i Kozarčani su pokazali kolika je njihova želja za povratkom i pokazali su odlučnost da se vrate na svoje toprake. Kozarac je obnovljen, sve džamije su obnovljene, vjerski život je obnovljen, tako da obnovom Kozarca možemo biti zadovoljni. Imamo dosta ljudi u dijaspori koji stalno dolaze i koji znaju da je Bosna njihova majka, da je Kozarac njihov dom, da Kozarac nose u svom srcu ma gdje bili i živjeli i da mu se uvijek vraćaju. Smatramo da treba obnoviti svaku džamiju i podići svaku munaru, a na području Medžlisa Kozarac ukupno je obnovljeno 12 džamija“, rekao je Makić.
Predsjednica Udruženja žena Kamičani Aldijana Džonlagić navela je da se svake godine žene okupljaju, polože cvijeće i prouče Fatihu šehidima.
„U Kamičanima se nalazi šehidsko mezarje gdje se kopaju svi naši šehidi koji su stradali tokom rata 1992. godine. Nikad nećemo zaboraviti početak agresije 24. maja 1992. godine, boravak po logorima i sve što smo proživjeli. Želja za ostankom u našem mjestu je ipak jača, mnogi od nas su se vratili i ta želja za povratkom na naše ognjište je neuništiva“, kazala je Džonlagić za AA.
Mlada umjetnica Anita Zečić, koja studira umjetnost na Univerzitetu u Beču, postavila je danas u Kozarcu instalaciju spomenika „Kozarac 92“, a projekat je posvetila svim civilnim žrtvama rata u Prijedoru.
„Svrha postavke je simulacija situacije koja nastaje kada se ljudi nalaze u zatvorenom prostoru i panika koja tada nastaje. Ovo je samo mali dio sjećanja koja su zatvorenici logora doživljavali“, rekla je Zečić.
Istakla je kako će ova instalacija biti postavljena i u Trnopolju, zatim u Rijeci, Zagrebu, Beogradu, Beču, Berlinu, Štokholmu, Briselu, Americi i, na kraju, u Hagu.
Udruženje „Srcem do mira“ iz Kozarca organizovalo je 24. konferenciju povodom pogroma kozaračkog stanovništva.
Emsuda Mujagić predsjednica NVO „Srcem do mira“ kazala je da su učesnice došle iz Velike Britanije, Amerike, Bosne i Hercegovine, Austrije i Njemačke.
„Ovogodišnja tema konferencije je mir kojeg želimo da bude u svakom srcu i na svakom prostoru. Učesnici rade na ostvarivanju ljudskih prava, kao i razlozima zbog kojih nastaju nemiri i strah. Želimo da radimo protiv onih koji su destruktivni i koji ne žele nikom dobro osim sami sebi. Mi želimo mir i samo mir“, rekla je Mujagić.
Više stotina Kozarčana učestvovalo je danas u mimohodu i posjetilo je Šehidsko mezarje u Kamičanima, gdje su odali dužnu poštu nevino ubijenim u protekom ratu u Kozarcu.
Pripadnici Vojske RS su 24. maja 1992. godine izvršili napad na Kozarac i naselja sa bošnjačkom većinom i dvodnevnevnim granatiranjem ih razorili. Veliki broj stanovnika kozaračke regije prošao je kroz prijedorske logore „Trnopolje“ ,“Keraterm“ i „Omarska“, među kojima su mnogi ubijeni u njima ili na drugim lokacijama.
U prvoj godini rata najveći broj stanovnika nesrpske nacionalnosti tadašnje prijedorske opštine prognano je sa svojih ognjišta i izbjeglo u zapadnoevropske zemlje, SAD i Australiju, gdje ih većina i danas živi.
Nakon rata, Kozarac i ostala razorena naselja su obnovljena sredstvima žitelja, međunarodnih donatorskih organizacija, kao i sredstvima sa lokalnog, entitetskog i državnog nivoa.
Kozaračka regija je prije 25 godina brojala oko 20.000 stanovnika, a danas ih u njoj živi oko 10.000.
Mnogi Kozarčani su kroz privatnu inicijativu pokrenuli uspješne biznise iz oblasti poljoprivrede, ugostiteljstva, zanatstva, trgovine, a pojedine austrijske, norveške i hrvatske kompanije su na ovom području otvorile svoje pogone proizvodnih djelatnosti u kojima je zaposlen i određen broj povratnika.
