LIVNO
Ivana Despotović
Selo Podhum pokraj Livna vjerovatno se ni po čemu ne bi razlikovalo od ostalih mjesta u Livanjskom kantonu, na krajnjem zapadu Bosne, da nije neobičnog običaja njihovih muškaraca i mladića koji ne žele da se žene!
Nije to nešto što stanovnici ovog pitomog mjesta u kojem žive Hrvati i Bošnjaci odmah neće priznati. Štaviše, pokazuju neobičan osjećaj ponosa zbog činjenice da ih ''niko nije uspio prevariti''. Shvaćaju, kako vele, da taj njihov ponos mogu razumjeti i mnogi danas oženjeni muškarci diljem svijeta. Ali, tom-potom. No, naša priča otkriva i drugu stranu medalje, istinu o tome zašto se Podhumljani ne žele ženiti.
Kada smo Miroslava Perkovića zvanog Babo pitali da li je Podhum, zaista, mjesto s toliko neženja, spremno je prihvatio razgovor:
„Na pravom ste mjestu. Tačno je da ovdje ima toliko neoženjenih muškaraca. Većina mještana nekada je radila u Njemačkoj i Austriji i tako su izdržavali porodice. Očevi današnjih neženja bili su sinovi tih ljudi. I svi su živjeli od tih plata, a kasnije i penzija. Neženje i njihovi očevi zbog toga nemaju nijednog dana radnog staža“, pojasnio nam je popularni Babo.
Perković nas je potom uputio na lokal po imenu „Tri ruže“, gdje su nas većinom dočekale neženje. Iako su, očito, ponosni na svoj ''uspjeh'', odbili su da razgovaraju na tu temu. Valjda da se pripadnice ljepšeg spola ne bi dale u nekakav lov na Podhum.
Zato smo o ovoj temi razgovarali s onima koji, ipak, imaju životne saputnice. Vlasnikom lokala Vladom Perkovićem i njegovim prijateljem Zdravkom Velićem.
-Susret kod ''Tri ruže''-
Vlasnik „Tri ruže“ Vlado Perković nije štedio riječi. On, ipak, nudi i drugu medalju priče o odbijanju mladića da se žene. Problem je, kazao je, nastao početkom rata u BiH. Perković tvrdi kako muškarci u selu, kao i u drugim dijelovima BiH, danas ne vide perspektivu.
„Krenuo je taj nesretni rat, a svi znamo šta je napravio. Napravio je veliko zlo. Kome nije poginuo netko iz obitelji, odrazilo mu se na drugim stranama. Uništio je tvornice, sve je privatizovano, a sve je propalo. Dok je bilo bolje stanje u Hrvatskoj, dečki su išli tamo i nešto se radilo. Sad ni Hrvatska nije u dobroj situaciji“, pojasnio je Perković.
Mentalitet Podhuljana je takav. Ukoliko sebi nije osigurao egzistenciju, neće ni da se ženi. Neće da stvaraju sirotinju. Perković je istakao kako se on osvrtao i na izreku kako „svako dijete ima svoju nafaku“. U ratu je imao petero djece, a svakom je Bog ostavio nafaku.
„Ovdje ima puno više muških nego ženskih. Nema žena dovoljno, a problem je i ekonomske prirode. Ne traže žene nigdje drugo, jer ne znaju dalje od kuće. Znaju do Splita. Sve je to neuko i neškolovano. Većina školovanih ide dalje, vani“, tvrdi Perković.
Žene su, napominje, ipak, snalažljivije pa se udaju. Neke u Bosni, a neke u Dalmaciji.
''Za 20 godina u selu će ostati 500-600 ljudi. I ovako, po posljednjem popisu, u selu ima 2.200 ljudi. Od tih 2.200, najmanje ih je 1.000 staraca. A od mlađih je preko 350 neoženjenih. Imamo školu koja je ranije imala više od 900 učenika. A sad ih ima 250, te kombinirana odjeljena. Čak i po dva razreda zajedno idu u jednu smjenu. Područne škole se zatvaraju, jer nema djece“, upozorava Vlado Perković.
On je dodao da je ove godine u prvi razred upisano samo 13 djece!
-Snahe iz Bjelorusije-
Ali, možda za selo, ipak, ima nade. Boreći se za egzistenciju Perkovićev prijatelj Zdravko Velić tokom rata je iznajmio lokal i otvorio kafanu. Malo po malo, ljudi su počeli dolaziti na druženje i muziku. Velić je u Kaštelima upoznao djevojku iz Bjelorusije, koja je došla kod njega. Zaljubio se i oženio ju. Potom je ona u Podhum dovela još 11 svojih prijateljica iz Bjelorusije koje su se udale za mještane.
Danas Velić ima misiju da na sličan način spasi svoje selo. Osnovat će agenciju za spajanje parova.
„Namjeravam otvoriti agenciju. Dovodit ću nevjeste iz one države koja se nekom sviđa. Sve legalno. Gledat ćemo da te djevojke udamo za one koji su bolje situirani i imaju kuće, da ih ne bi unesrećili“, pojasnio je Velić svoju ideju.
-Krive su mame-
On tvrdi da su za veliki broj neoženjenih mladića krive i njihove majke.
Mame su ih, rekao je Velić, razmazile. Koji se ne oženi, mama mu dadne nadimak Braco. Dio krivice, istakao je Velić, pripada i onim majkama koje su birale nevjeste.
''A kada zađu u godine onda je daj šta daš. Muškarci nemaju posla i boje se žena. Ima ih, koje ja poznajem, pod stare dane imaju simpatiju i ne smiju da im priđu. Nemaju iskustva iz mladih dana. A sa agencijom im planiram dosta pomoći“, tvrdi Velić kroz smijeh.
Dio odgovornosti je, vele naši mjesni ''sociolozi'', i na današnjim djevojkama. Perković kaže da više piju nego muškarci. I to je jedan razlog.
''Momci neće da se žene ženama koje konzumiraju alkohol i cigarete. E, tako će sad naš Zdravko, zvani Vabec, otvoriti tu agenciju i te Ukrajinke i Bjeloruskinje da usreći tu, da nas ne pobije ta bijela kuga, kako je moderno nazivaju. Ta bijela kuga je sam đavo“, zaključuje Vlado Perković.
Dok se opraštamo od naših veselih i čestitih domaćina, želimo im da njihovo selo dočeka nove generacije i da opstane. Zauzvrat obećali su da će nas zvati kada agencija za spajanje parova započne s radom. A dobili smo i uvjeravanja da ćemo moći prisustvovati prvom vjenčanju. Radosni, obećavamo novi susret. Bio bi grijeh da Podhum nestane!
