Gokhan Balci -
Recep Mirzan, penzionisani poštar iz grada Edirnea u Turskoj, već 37 godina održava neobično ali čvrsto prijateljstvo s labudom koji se ne odvaja od njega, javlja Anadolu Agency (AA).
Sve je počelo davne 1984. godine kada je Mirzan kao poštar u selu u kojem je dijelio poštu pronašao labuda koji je bio povrijeđen te mu je pomogao da se oporavi, nakon čega su postali nerazdvojni prijatelji.
Recep Mirzan, penzionisani poštar iz grada Edirnea u Turskoj, već 37 godina održava neobično ali čvrsto prijateljstvo s labudom koji se ne odvaja od njega ( Gökhan Balcı - Anadolu Agency )
Labuda kojem je dao ime Garip tada je donio kući u Edirne kako bi mu pomogao da se oporavi i ozdravi.
Mirzan je brižljivo pazio na labuda kojem je krilo bilo slomljeno, ali ptica nije željela napustiti poštara nakon što se oporavila, iako je mogla letjeti bez problema.
Labud od tada boravi u kokošinjcu u dvorištu ovog bivšeg poštara i ne odvaja se od svog prijatelja s kojim je zajedno dok radi u bašti, odmara se, a zajedno idu i u večernju šetnju.
Mirzan je u razgovoru za AA ispričao da je njegova supruga preminula prije mnogo godina te da od tada većinu vremena provodi sa životinjama koje mnogo voli i pazi.
Ističe kako je Garip ipak poseban, jer ga nikada nije napustio, čak i u teškim momentima kada su to mjesto pogodile poplave.
"Dok sam radio kao poštar vidio sam ga u selu. Bio je povrijeđen pa sam ga donio kući", ispričao je ovaj ljubitelj životinja.
Pomogao je labudu da se opravi tako što mu je povrijeđeno krilo zaštitio komadima drveta i koncem.
"Krilo mu je i sada malo nisko, ali je čvrsto. Dolazi kad ga zovem. Imam 63 godine. Možda je stariji od mene. Ovdje je od 1984. godine i nikada nije otišao od mene. Nije otišao ni kada su bile poplave. Prije je bio dosta energičniji, sada je star. Ako umre, ovdje ću mu sagraditi grob, ali nadam se da ćemo zajedno živjeti još dugo", kazao je Mirzan.
Labudovima se naziva rod ptica iz reda patkarica. Perje labudova je ili potpuno bijelo ili je mješavina crnog i bijelog, pri čemu bijela varijanta može ponekad imati crne vrhove krila. Mužjaci i ženke su uvijek vrlo slični, bez spolnog dimorfizma.
Labudovi se od gusaka u užem smislu razlikuju još dužim vratom koji im omogućuje pretraživanje dna dubljih voda i veličinom tijela koje ih čini najvećim vodenim pticama. Raspon krila im može doseći dva metra, a mogu težiti 15 kilograma. Suprotno krilima, noge su im relativno kratke zbog čega labudovi na tlu djeluju prilično nespretno.
Oba roditelja zajedno brinu o mladuncima. Ostaju s njima do godine dana. Navodi o životnom vijeku labudova su vrlo različiti. Kreću se od 19 pa do 50 godina, a dijelom i puno duže od toga.
