Piše: Bakir Tiro
SARAJEVO (AA) - Vahid Halilhodžić iz Bosne i Hercegovine jedan je od najboljih fudbalskih trenera današnjice. Ukoliko neko i sumnja, može zaviriti u mjerilo bez presedana, konkretno, u odaje rezultata.
Fenomenalni fudbaler mostarskog Veleža iz sedamdesetih i s početka osamdesetih godina prošlog vijeka u reprezentativnom fudbalu stigao je do zadivljujućeg pothvata. Četiri nacionalna tima kroz kvalifikacije odveo je na četiri uzastopna svjetska prvenstva.
- Dvije godine bez poraza do poratnog otkaza -
Briljirao je Halilhodžić s Obalom Slonovače do Mundijala 2010. godine, neposredno poslije građanskog rata u zemlji. Međutim, Didiera Drogbu i društvo nije predvodio s klupi na prvenstvu u Južnoafričkoj Republici. Posao je izgubio četiri mjeseca pred Mundijal radi ”neuspjeha na Afričkom kupu nacija u kojem je Obala Slonovače ispala u četvrtfinalu”. Otpušten je i pored dvogodišnjeg niza bez poraza u kvalifikacijama. Kajali su se poslije u Abidjanu. Kasno. Uzaludno.
Popularni Vaha nije imao daha ni u zagrebačkom Dinamu. Iako je tim preporodio, s ”modrima” igrao veoma dobar fudbal, deklasirao španski Villarreal na međunarodnoj sceni, morao je pakovati kofere iz Hrvatske. Sukobio se sa Zdravkom Mamićem, tadašnjim ”gazdom” hrvatskog fudbala, jer mu je ”ovaj” ušao u svlačionicu, tražio da protežira neke igrače. To kod principijelnog Halilhodžića ne prolazi. Mamiću, današnjem stanovniku Bosne i Hercegovine i bjeguncu od hrvatskog pravosuđa, među prvima rekao je odlučno ”ne” i vratio se u Afriku.
Ispostavilo se, opet je povukao ispravan potez. Odveo je Alžir na planetarni šampionat u Brazil 2014. godine, gdje je stigao čak do četvrtfinala. Slavljen je kao heroj u ovoj zemlji.
Plasirao se i s državnim timom Japana na Svjetsko prvenstvo u Rusiji 2018. godine. I kada su u Zemlji izlazećeg sunca očekivali da će i njihovu reprezentaciju vinuti u zvijezde, ponovo zbog principijelnosti, istrajnosti, pomalo i hercegovačke tvrdoglavosti sukobio se s poslodavcima. Čelni ljudi Fudbalskog saveza Japana tražili su da vrati neke od starijih igrača u tim, što je za Halilhodžića bilo neprihvatljivo. Miješanje u posao, očito, crvena je linija ispod koje zakleti ”rođeni” ne ide.
- Ponizan i skroman pravednik -
I, na koncu, Maroko je odveo na Mundijal koji će se krajem 2022. godine igrati u Kataru. Kao i ranije, radio je uz mnogo turbulencija. Iz tima je odstranio i neke od najvećih zvijezda zbog nediscipline, nezalaganja. Imao je zbog toga za vratom gnjev dobrog dijela marokanskih fudbalskih fanatika. Ipak, saga je završena u utorak naveče kada je i njih u državi kus kusa počastio Mundijalom. U noći euforije, velikog slavlja, još na terenu zazvonio mu je mobilni telefon. Među prvima poklonio mu se i čestitao čak i marokanski kralj Mohamed VI, jedan od bogatijih monarha na Zemlji.
”Vaše visočanstvo, hvala vam. Ovo je uspjeh cijele zemlje”, govorio je Halilhodžić ponizno i skromno.
Istina, za uspjeh je potrebna kohezija i zajedništvo, poštenje i predan timski rad. To je životna i fudbalska zvijezda vodilja šezdesetdevetogodišnjeg pravednika, prije svega, čovjeka u pravom smislu riječi.
Vahid Halilhodžić je rođeni pobjednik.
