SARAJEVO
Ivana Despotović
Jastuk, jorgan, šećer, kašika, džezva, tepsija, tava, čarape, avlija, kapija, bašča, kaldrma, fildžan, jogurt, čorba, čaršaf, papuče... sve su ovo riječi turskog porijekla koje u bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku opstaju u svakodnevnoj upotrebi, a neke od njih – poput čarapa i džezve su potpuno nemarkirene i nemaju sinonime u našim jezicima, ali i kulturi. Bubrega su dva u zdravom ljudskom i životinjskom tijelu, ali u ova tri jezika nemaju svog autohtog semantičkog ekvivalenta.
Turcizmi su, po definiciji, usvojenice porijeklom iz turskog jezika. Ono što je karakteristično za podneblje Balkana je da su narodi u velikoj mjeri zadržali turcizme u govoru, te ih, uprkos uticajima drugih jezika i promjenama u sopstvenim, i danas upotrebljavaju.
Jedan od najutjecajnijih turkologa na prostorima Balkana, mr. Amina Šiljak-Jesenković, ističe kako je osmansko carstvo bilo rasprostranjeno na našim prostorima tokom 500 godina, te da se utjecaji njihove vladavine i danas primjećuju, ali i čuju.
„Kada govorimo o jezičnim interferencijama, o doticajima jezika, to je veoma veliki prostor i veoma je veliki dijapazon leksika koji se iz jednog jezika, u međujezičnim kontaktima, utače u drugi jezik. Sa kontaktom turskog i bosanskog jezika imamo veliki broj pojmova koji su došli sa osmanskom kulturom u našu kulturu“, istakla je Šiljak-Jesenković u razgovoru sa novinarom agencije Anadolija.
Šiljak-Jesenković je kazala kako postoji više semantičkih polja po kojima se razvrstavaju turcizmi u našem jeziku, kao što su polje vjere i vjerskih običaja, zatim odjeće, a najviše kada je u pitanju odjeća ranijih perioda, polje kulture stanovanja i druga.
„Imam, efendija, okuisati, ikametiti, sve su to riječi turskog porijekla. Džube, turban, ahmedija, takođe. Kada dolazimo nekome u kuću, prvo ulazimo kroz kapiju, što je turska riječ kapi. Zatim prolazimo kroz avliju u kojoj je kaldrma, a možda i česma. U starim kućama su bili halvati, odaje, mutvaci. Mutfak je turcizam i znači kuhinja, a kod nas napravljena mala semantička diferencijacija – tako da se ljetna kuhinja naziva mutvak“, kazala je Šiljak-Jesenković.
Ističući kako postoji mnogo riječi koje su preuzete iz turskog, a rijetko ko zna da su tog porijekla, poput lekseme kat, koja se odomaćila u hrvatskom jeziku, Šiljak-Jesenković je, spominjući semantičke transpozicije, dodala: „Sijaset na turskom znači politika, ali mi u bosanskom imamo sijaset (mnoštvo) takvih riječi, koje su kod nas poprimile drugo značenje. Primjera radi, nafaka na turskom znači alimentacija, dok se kod nas odnosi na opskrbu koja nam je suđena".
Fonetsko-fonološka adaptacija leksema uticala je da mnoge riječi iz turskog jezika dožive promjene u bosanskom, a Šiljak-Jesenković je kao primjere navela izražavanje saučešća riječima "bašum sagosum" (od başınız sağ olsun), satlarosum (sıhhatlar olsun – fraza koja se govori poslije šišanja ili kupanja). U jedinicama poput riječi jastuk i jogurt, vidimo ostatke zapadno-rumelijskog govora turskoj jezika, odnosno tragove izgovora izvornika iz perioda u kojem su ušle u kulturu jezika primaoca.
„Dr. Hanka Vajzović je pored studijske monografije o orijentalizmima u bosanskom jeziku, napisala i odličan rad u kojem je obradila hibride. Tu se spominju primjeri kada se turski derivacioni sufiksi dodaju na riječi bosanskog ili stranog porijekla. Možemo spomenuti primjere kamiondžija, tramvajdžija, gdje je tramvaj riječ engleskog porijekla, na koju smo mi dodali sufiks dži te je našom fonetskom adaptacijom nastala tako gotova riječ“, istakla je Šiljak, dodavši kako postoje i hibridi sa turskim derivacijskim sufiksima npr. –luk – bezobrazluk, poguzluk, poguzluci (vulg. delicije), ili fleksijskim sufiksima poput –ile koji označava turski instrumental poput kućile.
„Ima jedan vic gdje se spominje kako su jednog seljaka u Šumadiji pitali 'Da li u srpskom jeziku ima turcizama', na šta im je on odgovorio čistim turcizmima 'Ama jok bre'“, rekla je kroz smijeh Šiljak-Jesenković.
U bosanskom jeziku, postoji i veliki broj metateza iz turskog, pa tako lanet što znači prokletstvo, u bosanskom se izgovara kao nalet, te Šiljak-Jesenković kao primjer navodi izreku 'nalet ga (šejtana) bilo'.
Šiljak-Jesenković je istakla kako kvantitet turcizama koje upotrebljavamo u svakodnevnom govoru ovisi od sociokulturne sredine iz koje potičemo, starosne dobi, te podrctala kako je to sociolingvistička tema. Naravno, postoje turcizmi koji su stilski markirani, nemarkirani, oni čija je upotreba u određenim registrima potpuno nepotrebna, rogobatna.... Primjerice, ne bi li bilo rogobatno u formalnoj komunikaciji upotrijebiti: „Muteber sarajevski hećim A.A: je pregledao hastu i prepisao mu iladž da ga pije sabahile, u ićindiju i akšam.
„U ovisnosti od toga da li ste rasli u mahalama ili nekoj urbanoj sredini, u kući ili u zgradi, od toga što ste čitali, takav će biti i vaše jezično znanje. Ukoliko ste čitali Aliju Nametka, Skendera Kulenovića, pa čak i Ivu Andrića, naići ćete na veliki broj orijentalizama i to ćete apsorbirati u vaše jezičko znanje“, istakla je Šiljak-Jesenković.
„Nemarkirana turska riječ yemek koja znači jelo, kod nas je dobila oznaku bogatije trpeze. Kada su u pitanju izvanjezične kategorije u kojima se ti jemeci spremaju, to su tendžere, tave, ćase, tepsije i sahani, a u njima stoji tarhana, škembe čorba, bamija, pilav, sarma, dolma, jahmija, sogan dolma, ćevap, pogača, keške, sutlija, hurmadžik, tatlija, sutlija, i kada se to sve dobro zalije šerbetom, kahvom ili čajem, dobijemo jednu zanimljivu sliku odnosa jezika i kulture. Tada jasno vidimo koliko su osmanska i turska kultura i jezik uticali na našu kulturu i jezik“, dodala je Šiljak-Jesenković u razgovoru za agenciju Anadolija.
