NOVI PAZAR (AA) - U Sandžaku se devedesetih dešavao "rat bez rata" i iz Sandžaka danas nema snažnog pritiska političkih struktura prema Beogradu da se ti zločini ne zaborave, procesuiraju i dobiju sudske epiloge, poručeno je danas sa konferencije "Odnos države Srbije prema zločinima u Sandžaku u svetlu procesa evropskih integracija", koju je organizirao Sandžački odbor za zaštitu ljudskih prava i sloboda.
Na jednodnevnom skupu održanom u Kulturnom centru Novi Pazar, predstavnici civilnog sektora i organizacija za zaštitu ljudskih prava i sloboda, pravnici i žrtve, govorili su o torturi u Sandžaku, političkim procesima, otmicama, ubistvima na području Sandžaka devedesetih godina. Zajednički zaključak učesnika je, kako je rečeno, da se vlast u Srbiji pravi da se u Sandžaku nisu dogodili nikakvi zločini i da nema potrebe da se o tome više razgovara.
Nemanja Stjepanović, iz Fonda za humanitarno pravo, je, govoreći na temu (Ne)procesuiranje počinilaca i nalogodavaca zločina u Sandžaku pred domaćim pravosuđem, rekao da u Srbiji postoji sistematska struktura prema kojoj se svi oni koji su učestvovali u zločinima sačuvaju od krivične odgovornosti i da se svaka odgovornost države zaboravi, umanji i negira, na kraju krajeva.
Stjepanović je ocijenio da se u Sandžaku devedesetih godina dešavao "rat bez rata", ista ona vrsta pritiska na civilno stanovništvo koja je kao i u mnogim dijelovima Bosne i Hercegovine rezultirala etničkim čišćenjem.
"Ista ona vrsta pritiska putem policijske torture, zastrašivanja ljudi, otmica, granatiranja od strane regularne vojske. Sve to je bilo usmereno da bošnjačko stanovništvo ode odavde i to se i desilo. Desetine i desetine hiljada ljudi napustile su svoje kuće. Bar jednim delom izmenjena je etnička struktura Sandžaka. Zatim se prešlo u drugu fazu, pokušaj da se sve to zaboravi, da se umanji odgovornost države. Da se prikriju oni koji su bili počinioci, što je mnogo važnije, nalogodavci", rekao je Stjepanović za Anadolu Agency (AA).
On je konstatirao da u "u tom poslu postoji kontinuitet iz vremena Miloševićevog režima do danas jer ljudi koji vode ovu državu više se ne obaziru na tu temu, koja dolazi iz Sandžaka kao poruka, poziv, apel, vapaj".
Prema njegovom mišljenju, pritisci devedesetih su imali za cilj da se umanji i snaga bošnjačkih političkih struktura, koje su, kako je ukazao, danas postale dio političkih struktura centralnih vlasti u Beogradu.
"To je ono što je na štetu žrtava. Iz Sandžaka nema dovoljno snažnog pritiska političkih struktura prema vlastima u Beogradu da se zločini iz devedesetih ne zaborave i da se oni procesuiraju i dobiju sudske epiloge", ukazao je on.
Predsjednica Sandžačkog odbora za zaštitu ljudskih prava i sloboda Semiha Kačar je podsjetila da su policijska tortura, informativni razgovori u policiji, pretresi, politički procesi i slično ostavili duboke ožiljke u svijesti pojedinaca i čitavih bošnjačkih porodica, ali i, kako je podvukla, u mnogome doprinjeli njihovom masovnom iseljavanju.
"Posebno su na udaru bile sandžačke pogranične opštine prema Bosni i Hercegovini. Samo u skandinavskim zemljama iz Sandžaka je utočište našlo 25 hiljada", podsjetila je Kačar, pozivajući se na zvanične podatka tadašnjeg KEBS-a (OSCE danas).
Ona je naglasila da zvanične vlasti i medije iseljevanje stanovništva sa ovog područja kao da nije interesovalo i da su svojim ponašanjem to čak pospješivale, zauzimajući stav kao da se radi o marginalnim slučajevima.
"Vlasti SR Jugoslavije, odnosno Srbije i Crne Gore, su u periodu od 1992. do 1995. teško kršile sopstveni ustav, međunarodne konvencije i međunarodno humanitarno pravo tako što su izbjeglice, Bošnjake iz BiH, predavane srpskim vlastima u BiH. Sticao se dojam da je vlast u to vrijeme nastojala da isprovocira nekakav oružani bunt Bošnjaka i da time dobije opravdanje da ga uguši svim raspoloživim sredstvima i da broj Bošnjaka svim sredsvima svede na najmanju mogući mjeru", rekla je, između ostalog, predsjednica Sandžačkog odbora.
Komentarišući smisao postajanja pravde, prava, zakona i države u slučajevima političkog procesa protiv 24 Bošnjaka i zločina u Sandžaku, dugugogodišnji advokat iz Novog Pazara Esad Duljević kaže da se kroz metodologuju donošenja zakona stvara nepravda.
Prema njegovim riječima, mnogi zakoni u Srbiji su instrument vladajuće klase, a jedan dio zakona obesmišljava smisao postojanja prava kao nauke i pravde kao društenog uređenja.
Tokom sesija na konferenciji je bilo riječi o obustavljanju programa Vlade Srbije za obnovu kuća u Priboju, memorijalizaciji zločina u Sandžaku (Kukuroviće), nepriznavanje statusa civilnih žrtava rata porodicama žrtava otmice u Sjeverinu i Štrpcima.
Konferenciji su prisustvovali predsjednik Bošnjačkog nacionaolnog vijeća (BNV) Sulejman Ugljanin, predstavnici gradskih vlasti NVO i međunarodnih organizacija.
