Porodica iz BiH stoljećima čuva kovački zanat

Porodica Jozeljić iz Oćevija kod Vareša u Bosni i Hercegovini stoljećima čuva kovački zanat. To je tradicija koja se u ovoj porodici s koljena na koljeno prenosi oko 700 godina. Sve generacije muškaraca u porodici Jozeljić su bili kovači.

"To nam je tradicija duga oko 700 godina", kazao je Dražen Jozeljić.

Oćevija, živopisno selo u vareškom kraju možda je i posljednje u Evropi koje je do danas, u vrijeme modernih tehnika i fabrika, sačuvalo tradicionalni, srednjovjekovni način kovanja željeza.

Selo je smješteno na planini Zvijezdi na otprilike pola puta između Vareša i Olova. Do njega je do prije desetak godina vodio makadamski put. Poznato je po kovačnicama koje se pokreću snagom vode. Mještani kažu da su to posljednje kovačnice u Evropi koje rade na srednjovjekovnom, tradicionalnom principu.

Dražen kaže da su danas sačuvane i u funkciji možda samo tri kovačnice.

"Nekada je bilo devet kovačnica i sve su radile na isti način - obrađujemo željezo na isti način na koji su to radili naši preci. Voda je glavna. Ovaj sistem nema nigdje u svijetu, kako smo mi čuli", pojasnio je Dražen.

Put do Oćevija je posebna priča. Prolazak kroz pećinu Stijene, koja je prije četrdesetak godina proširena kako bi kroz nju mogli prolaziti i automobili poseban je doživljaj. Mrak, a nakon toga prelijepi predjeli. U kotlini se pruža malo selo Oćevije.

Glomazni čekić kojim se oblikuje rastaljeni željezni predmet, pokreće se snagom vode iz rječice Oćevijice.

Dražen je kazao da je selo prije rata bilo puno stanovnika, oko 500, a sada ima samo tridesetak. Ljudi odlaze, ali on je odlučio ostati na svojoj zemlji i raditi ono što najbolje zna.

I njegov otac Mijo se kovanjem željeza bavi od malih nogu. Još kao 15-godišnjak o kovanju je učio od svog oca.

"Sada je u penziji, nekada dođe da pomogne", rekao je Dražen.

Najčuveniji njihovi proizvodi su sač i peka, ali kuju i potkovice, lopate, motike, ašove, trnokope...

"Par godina radimo za Evropsku uniju. Dolazi narod i ovdje jer se ovo nema svugdje kupiti. Sada su najaktuelniji sačevi i peke", kazao je navodeći da su pod zaštitom UNESCO-a.

U bivšoj Jugoslaviji bilo je malo gradova koji su kao Vareš imali toliko majstora, kovača, tokara, bravara... Bio je tu rudnik, livnica i željezara. Sve je uništeno i prestalo sa radom u poslijeratnim godinama.