Nevenka Bijelić (78) iz sela Čorle kod Prnjavora trenutno gaji dvije srne i jednog jelena, a Milana, srna koja je kod nje već osam godina svake sezone u vrijeme parenja odlazi u šumu i ponovo se vraća do Nevenkinog domaćinstva.
Sve je počelo prije desetak godina kada je Nevenka od kćerke dobila prvo lane. Srna koju je othranila preskakala je preko ograde, odlazila i dolazila, ali se razbolila i uginula. Već sljedeće godine Nevenka je dobila malu srnu, kojoj je pošto joj je bila mila, dala ime Milana.
"Bila je u zobi pa su kerovi napali, velike su poskočile, a ona se upetljala. Bratić je zagalamio na pse, rastjerao ih i uhvatio nju. Da njega nije bilo, što kažu lovci oni svedno ne bi nje imali", ispričala je Nevenka Bijelić ekipi Anadolu Agency (AA).
U njenom dvorištu poseban dio ograđen je za srne, a četverogodišnjeg jelena Nevenka drži zatvorenog, jer zbog njegove naravi strahuje da bi je mogao povrijediti iako ga je othranila.
Milanu, najstariju srnu, Nevenka svake godine pušta u šumu, a u proteklim godinama ova srna na svijet je donosila po dvoje ili troje mladih.
"Imam i njezinu kćerku, prošle godine se okotila, ja nju zovem Bekuša, lakše mi je tako, a jednu sam pustila od prošle godine i nema je, neće doći vjerovatno. Ona je negde zabasala", kaže Nevenka zabrinuta, jer je ta srna naviknuta na pse zbog čega se boji da u slučaju napada pasa neće na vrijeme početi bježati.
Ispričala je kako je često posjećuju ljudi koji su čuli za njen neobičan hobi, a najčešće dovode djecu kako bi ih fotografisali sa srnama. Životinje na posjetioce reaguju različito pa dok nekima trče da bi provjerile šta imaju u rukama, od drugih bježe.
"Meni nije teško, što ono kažu - uživam u tome, meni je lako za njih. Šta ću dođem tamo naspem njima žita, prekrupe, odem trave naberem, lista, dam im i gledam u njih šta rade, igraju se", priča Nevenka i dodaje da sa srnama nema nikavih teškoća.
Ove životinje ne jedu mnogo, prema Nevenkinim riječima vole sve, a posebno lišće. Osim žita i lišća rado jedu i hljeb, krastavce i paprike.
"Staru ja mogu maziti koliko hoćeš, onda kad se linja dođe prisloni se uz mene da ju češem, da spada dlaka, a mlada je veći lopov nego stara što se ne da. Odem, a ona ovdje bude i doći će do mene i oko mene kmeči, a ne da se dohvatiti. Voli me, ali se ne da, nisam je naučila da se mazi, da sam ju stalno mazila možda bi i ona bila mazna, ovu sam mazila, šta ću", kaže Nevenka.
Osim što hrani srne koje budu kod nje, tokom zime Nevenka u šumu redovno nosi i hranu za druge životinje, jer zna da im je tada teško pronaći hranu.
Inače Nevenka voli sve životinje, a kod kuće uzgaja i ovce, kokoši, patke...
"Volim, životinje sam volila od malena, šta ćemo mi na selu drugo voljeti nego životinje, a sad ovo da ne govorim, to je prevršilo svake mjere za mene", kaže ona.
O srnama je u proteklim godinama mnogo naučila, a ponekad zatraži i pomoć veterinara ili savjet lovaca. Svi su uglavnom oduševljeni njenim hobijem, ali ima i onih koji srne smatraju štetočinama, jer su čuli da ponekad unitavaju usjeve. Nevenki štetu nikada nisu nanijele, a starici vedrog duha za srne ništa nije teško uraditi.
"To je neopisano, ko nije držao ne zna. Njoj je osma godina, a ne mogu sebi vjerovati da tako može biti drago, da se može toliko voljeti životinja, i da ono voli tebe. Ona mene voli isto kao i ja nju", dodala je Nevenka Bijelić.
Nevjerovatna ljubav srna i starice iz Prnjavora
