ZENICA
Vesna Bešić
U blizini Zenice, u srcu Evrope, pedesetsedmogodišnji Žarko Hrgić petu zimu zaredom će dočekati u pećini koja je ranije bila skladišni prostor obližnjeg kamenoloma.
Žarko je nekada imao normalan život i porodicu. Pećinu kod Zenice je pronašao prije tridesetak godina. Novinaru agencije Anadolija ispričao je da se boravkom u svojoj kući, kako zove pećinu, jednostavno želio skloniti od ljudi.
„Odbio sam da živim u prostorima koje mi je lokalna zajednica dodjeljivala“, kazao je Žarko ističući da ne voli upoznavanja s ljudima i da u pećini ima svoj mir.
Hranu nalazi tako što uzima ono što izbacuju drugi. „Hrana nikada nije problem, uvijek ima brdo hrane“, kazao je kroz smijeh Žarko uvjeravajući ekipu Anadolije da ni zime u pećini nisu hladne.
„Jedini problem je što uvijek moram čistiti jer bude puno snijega i nekada zna i zatvoriti vrata. Najgori period je sad kad padne kiša jer voda tada ulazi i u pećinu“.
Žarko je naučio spavati i na temperaturi od 25 stepeni ispod nule. Otkrio je da, uprkos svemu, nikada nije bio bolestan. Veli kako mu je čudno da se ljudi, koji ga obilaze, stalno žale na razne prehlade.
„Oni žive u stanovima i imaju sve. Meni je bolje nego njima, a imaju sto puta bolje uslove od mene“, kroz smijeh govori ovaj čovjek koji i nakon pet godina života u pećini još uvijek ima snage za humor.
Njegovi prvi susjedi su psi kojima je napravio sklonište. Hrani ih otpacima koje sakuplja po gradu.
„Nije mi teško da ih hranim. Svaki dan pređem oko deset kilometara kako bi im našao hranu i to mi je dobro za kondiciju, a ujedno i nahranim ove životinje oko mene“, kazao je Žarko.
U mladosti je bio dobar slikar, ali već 25 godina se ne bavi slikanjem. Kaže da mu ruka nije mirna kao nekada, ali je ubjeđen da će se ponovo posvetiti slikanju.
Žarko je nekada imao stan u Zenici. 1986. godine je prvi put otišao u Njemačku. Šest puta su ga njemačke vlasti protjerivale u BiH jer je ilegalno boravio u toj zemlji.
Žarko više ne želi živjeti u pećini. „Dolazi bolje vrijeme za mene. Završeno je ovo razdoblje mog života“, kazao je Žarko sa optimizmom i otkrio novinaru Anadolije da će uskoro njegov sin doći da ga vodi kod sebe u Busovaču.
Pećinski čovjek u srcu Evrope uvjeren je da će do Nove godine napustiti svoju „kuću“ u pećini i da će odlaskom u stan postati sasvim obična osoba koja živi u normalnim životnim okolnostima.
