SARAJEVO
Elvir Hodžić
Profesor Hasan Balić potiče iz veoma ugledne i jedne od najstarijih fočanskih porodica. Njegove pretke su zvali Balizadima, a došli su sa Osmanlijama kao narodni ljekari koji su prirodnim putem liječili žuticu, odnosno „parali sariluk“, i zbog toga bili veoma bitni za osmansku vojsku.
Nakon završenog školovanja, Balić je imao veoma uspješnu pravnu karijeru. Kao sudija opštinskog suda u Foči, sedamdesetih godina prošlog vijeka seli u Sarajevo i počinje raditi kao sudija okružnog suda. Vrhunac karijere mu je mjesto sudije u Domu za ljudska prava BiH. Trenutno je penzionisan, ali njegova akademska karijera traje kao šefa Krivično-pravne katedre Univerziteta u Travniku.
U razgovoru sa novinarom agencije Anadolija, Balić je istakao da je prodao kuću nadomak Sarajeva kako bi obnovio kuću na obali Drine i sa svojom hanumom penzionerske dane proveo u rodnom kraju.
„Porodičnu kuću u centru Foče su mi uništili i ubili u njoj mog brata, šurjaka i mnoge komšije. Foča je imala oko 50 hiljada stanovnika, od čega je 48 odsto bilo Bošnjaka. Sada u gradu Foči živi samo 14 bošnjačkih porodica. Od 17 prijeratnih, ostala je samo jedna džamija. Ovo je postao skoro jednonacionalan grad. Kada neko želi uništiti jedan narod, prvo mu mora oduzeti zemlju i nedati mu da radi“, kazao je Balić.
Kada se 2005. vratio i obnovio kuću na imanju pet kilometara od centra Foče, Balić je u avliji zatekao tri mezara u koja su bila ukopana tijela trojice komšija koje je vojska Republike Srpske ubila u ratu. Mezarja su ekshumirana i prenesena u groblje, a na tom mjestu supruga profesora Balića Fadila posadila je cvijeće.
„Zemlja je kao majka, ona se voli. Život ovdje jest težak, ali svugdje je život težak gdje ima loših i pokvarenih ljudi. Neka svako nosi svoje breme. Ja volim svoju Foču i poručio bih svim Fočacima da se svoj grad mora živjeti. Po onoj jevrejskoj zakletvi, neka mi usahne desna ruka ako mislio loše svojoj Foči, dobro došao u Foču“, kazao je Balić.
Povratak profesora i njegove supruge bio je radosna vijest za komšiju Ismeta Hotovića, koji je jedan od prvih povratnika u Foču. Zajedničke jutarnje kahve i večernja druženja starih ahbaba vraćaju sjetu na sretnije dane.
Profesor Balić je istakao da današnji život u Foči ima nekoliko dimenzija. Podsjeća ga na mnogo lijepog, a i manje lijepog. Sigurnosna situacija je dobra. Do sada nije bilo problema, ali nedavna prošlost i stradanje najbližih članova porodice Balićevima je i više nego dovoljan razlog za brigu. Profesor nam je rekao da je u načelu sretan čovjek, a za svoj uspjeh u životu zaslužnom smatra svoju porodicu.
„Moramo se boriti. Naš povratak je klasični primjer bosanskog kaprica. Ubili su mi brata, djevera, sve. Ali, evo me, opet sam tu. Zar da poklonim ovu zemlju onima što su mi pobili najdraže. To nikada. Mi volimo ovaj zrak, ovu zemlju, Drinu“, kazala je Fadila.
