Burak Karacaoğlu,Selen Temizer,Eşref Musa
04 Juli 2019•Ažuriranje: 05 Juli 2019
BURAK KARACAOGLU/ SELEN TEMIZER -
Sirijka Hatidže Ali Seyh Abdullah provela je mjesec dana u zatvoru pod kontrolom Assadovog režima, a sve grozote s kojima je tamo bila suočena zasigurno neće moći zaboraviti do kraja života. Željela je pomoći majci s djecom, no bio je to razlog da će suoči s najvećim torturama u zatvoru režima Bashara al-Assada, javlja Anadolu Agency (AA).
Seyh, koja se bavi uzgojem povrća u plastenicima, uhapšena je u decembru 2013. godine na području grada Hama te bez ikakvog razloga zatvorena i bila suočena s raznoraznim torturama u zatvoru pod kontrolom Assadovog režima.
Kazala je kako je u svom domu primila majku s dvoje djece kojima je bila potrebna pomoć, a nakon toga im je pomogla da odu do željenog mjesta. Seyh i njen muž su na povratku praćeni od strane sirijskih obavještajnih službi, a po dolasku u grad zaustavljeni su na kontrolnoj tački, gdje su ispitivani.
Seyh dodaje kako je nakon nekoliko dana saznala da su dijete i majka, kojima je pomogla, uhapšeni. Kaže kako se u tom momentu uplašila, te je pobjegla od kuće.
"Znala sam da će i mene tražiti i pobjegla sam od kuće. Bježala sam po selima i došla do svoje sestre. Tamo sam provela dva dana i saznala sam da me traže. Kada sam se vratila kući po dokumente, vidjela sam da je moja kuća opkoljena. Uhapsili su mene i muža. Prebacili su nas u politički sigurnosni centar. Muž ih je molio da mene puste. Rekao im je da imamo malo dijete. Potom su me prebacili u Tartus. Pitali su me da li poznajem nekoga iz porodice Ramazan. Rekla sam da ne poznajem. Stavili su mi povez na oči i stavili u ćeliju. Tamo je bila i majka djece kojoj smo pomogli", ispričala je Seyh.
Dalje navodi kako joj dva dana nisu davali ni hranu, niti vode, nakon čega je ispitivana.
"Pitali su kuda sam odvela dijete. Kazala sam da su od mene tražili pomoć, da sam im pomogla, te da ne znam gdje se trenutno nalaze. Udarali su me svim i svačim. Vezali su me za noge i podigli prema plafonu. Potom su me bacili na pod. Obzirom da nisam dobila ni hranu ni vodu tri dana, izgubila sam svijest. Polijevali su me vodom kako bih došla sebi. A potom su ponovo postavljali ista pitanja. Pošto sam dala iste odgovore, rekli su da stanem uz zid i pitali su me: "Gdje da ti damo struju?" Ponovo sam izgubila svijest i pala. Onda su mi pokazali vrata i kazali da su tamo muškarci. Zaprijetili su da će me ubaciti u tu prostoriju i da će me tamo silovati", govori Seyh.
Istakla je kako je tokom boravka u zatvoru bila u ćeliji od svega dva kvadratna metra, tri sprata ispod zemlje, te kako do ćelije uopće nije dopiralo sunce.
Nakon izvjesnog vremena ponovo je odvedena na ispitivanje, gdje je dovedena i sestra odbjeglog djeteta. Obzirom da je i sama bila izložena raznim mučenjima, pod prisilom je krivicu prebacila na Seyh, koja ističe, kako je sve to negirala.
"Ponovo su me tukli i kazali da sam dobila doživotnu robiju, odnosno da ću zauvijek ostati u zatvoru", kazala je Seyh.
Sirijka Seyh također otkriva kako je tokom jednog od ispitivanja pitana gdje je sakrila "samoubilački prsluk".
"Kazala sam da nemam takvo nešto. Poslali su me u ćeliju, a nakon 14 dana ponovo izveli i ponudili novac da sve priznam. Nakon što sam i tada odbila govoriti, ponovo su me tukli", prisjetila se Seyh.
