Mladi lideri koji su obilježili svijet politike

ANKARA (AA) – Nakon što je nekadašnji francuski ministar Emmanuel Macron (39) izabran za predsjednika države, još jednom su u fokus došli političari koji su kao vrlo mladi došli na poziciju lidera, javlja Anadolu Agency (AA).

Macron koji je u drugom krugu predsjedničkih izbora održanih u nedjelju osvojio 66,06 posto glasova, postao je najmlađi francuski predsjednik.

Bio je savjetnik trenutnog francuskog predsjednika Francoisa Hollandea, a zatim je u Jelisejskoj palati bio zamjenik generalnog sekretara predsjednika.

Već 2014. godine postavljen je na poziciju ministra ekonomije, a dvije godine kasnije u aprilu je osnovao pokret ”En Marche”. U augustu je odstupio sa pozicije ministra ekonomije i na kandidovao se na predsjedničkim izborima.

Oženjen je nekadašnjom nastavnicom Brigitte Trogneux, koja je od njega starija 24 godine, a s kojom se upoznao još kao 15-godišnjak.

Macronova pobjeda na izborima još je jednom ukazala na političare koji su mladi došli na vlast. Iako se razlikuje od države do države starosna dob od 35 do 45 godina se smatra mladom za upravljanje državom.

- Orban: 35-godišnji premijer Mađarske -

Kada je premijer Mađarske Viktor Orban u julu 1998. godine izabran za tu poziciju, imao je 35. godina.

Na toj poziciji je ostao do 2002. godine, da bi na poziciju šefa vlade došao opet 2010. godine na kojoj se i danas nalazi.

Orban je jedan od osnivača Saveza mladih demokrata (Fidesz).

- Tsipras, mladi vođa grčke ljevice -

Na prijevremenim izborima održanim 25. januara 2015. godine pobijedila je partija SYRIZA koja je osvojila 36,34 posto glasova.

Kada je lider partije Alexis Tsipras došao na poziciju premijera imao je tek 40. godina.

- Mladi lider koji je osvojio Kanadu -

Premijer Kanade Justin Trudeau kada je 2015. godine izabran za premijera te zemlje imao je 43. godine.

Njegova ”Libelarna partija” je na federalnim izborima održanim u oktobru 2015. godine pobjedivši okončala period vladavine Stephena Josepha Harpera koji je trajao devet godina.

Mladi vođa liberala je završio dva univerziteta i postao 23. premijer Kanade. Njegov otac Pierre Trudeau je također bio premijer te zemlje.

Prije nego što je počeo politički karijeru bio je nastavnik matematike i francuskog jezika.

- Italija, zemlja koalicija -

Sa 39. godina Matteo Renzi je 2014. godine izabran za premijera Italije i time postao najmlađa osoba na toj funkciji u historiji te zemlje.

Nakon što je poražen na referendumu o ustavnoj promjeni koji je održan 2016. godine Renzi je podnio ostavku i time postao četvrti premijer koji je to učinio u posljednjih šest godina.

U Italiji u kojoj su od 1946. godine promijenjene 63 vlade, Renzijeva vlada je na čelu bila 1.017 dana.

Bivši premijer Italije Renzi je drugi lider koji je od 2008. godine najduže ostao na vlasti.

- Mladi lideri Pakistana i SAD-a žrtve atentata -

Među političkim ličnostima koje su vrlo mlade došle na poziciju lidera ne nalaze se samo muškarci.

Kada je Benazir Butto 1988. godine prvi put sjela na mjesto premijerke Pakistana, imala je tek 35 godina. Preminula je u atentatu izvedenom 2007. godine.

John F. Kennedy je sa 43 godine 1961. godine postao je 35. predsjednik SAD-a.

Dok je bio na poziciji šefa države svjedočio je mnogim događajima koji su obilježili svjetsku historiju, a ne treba zaboraviti ni postavljanje sovjetskih raketa na Kubi 1962. godine. Kennedy je zbog toga naredio pomorsku blokadu Kube, a kriza do koje je došlo svijet je dovela na prag ”nuklearnog rata”.

Na njega je u Dallasu, u SAD-u 22. novembra 1963. godine izveden atentat. Osumnjičenog Leeja Harveya Oswalda dok je bio u pritvoru, usmrtio je Jack Ruby.

- Višegodišnji premijer Velike Britanije Blair -

Kada je 1997. godine Tony Blair izabran za poziciju premijera Velike Britanije, imao je tek 43. godine. Tri puta zaredom je pobijedio na izborima, a deceniju je obnašao funkciju šefa vlade.

Blair je nerijetko kritikovan zbog uloge koju je imao u britanskom učestvovanju u ratu u Iraku 2003. godine. Bivši premijer Blair se 2007. godine povukao sa pozicije premijera kao i lidera Laburističke partije na čijem se čelu nalazio od 1992. godine.