ANKARA
Ogun Duru
Francuska je iznenađujuće brzo pokrenula vojnu intervenciju na sjeveru svoje bivše kolonije i jedne od najvećih afričkih zemalja Malija, za koju je naknadno dobila podršku SAD-a i evropskih zemalja. Vojna intervencija je neizvjesnim učinila i pregovore između vlade Malija i radikalnih pokreta koji kontroliraju sjever zemlje.
Sjeveni dio Malija od januara 2012. nije pod kontrolom vlade. Više od 3.000 pripadnika Tuareg plaćeničke vojske, koji su podržavali svrgnutog libijskog Muammera Gaddafija, su se vratili na sjever Malija i ubrzo nakon toga preuzeli kontrolu nad tom regijom. Osnivanjem Nacionalnog oslobodilačkog pokreta Azavad, ova grupa je proglasila nezavisnost sjevera Malija. Radikalni pokreti Ensaruddin, Tevhid i Džihad su, ponukani usjehom Azavada, pokrenuli i svoju borbu za teritoriju na sjeveru Malija što je dodatno zakompliciralo stvari. Ovi pokreti trenutno kontroliraju skoro dvije trećine Malija, što je, poređenja radi, jednako teritoriji Republike Turske.
Mnogi analitičari su skloni kazati da je ceh libijske revolucije stigao na naplatu u Mali. Zbog bojazni da Mali postane teroristička zemlja dolaskom na vlast „terorističkih“, „vjerskih radikalnih“ pokreta, Francuska se još od marta prošle godine spremala za vojnu intervenciju sa obrazloženjem da je „nedopustivo da Evropa dozvoli vlast terorizma u Maliju“.
Nakon državnog udara, vlast u Maliju je preuzela prijelazna vlada koju je formirala Ekonomska zajednica zapadnoafričkih zemalja (ECOWAS) i koja je potom od Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija zatražila vojnu intervenciju za svrgavanje radikalnih pokreta na sjeveru zemlje. VS je sredinom decembra prošle godine donijelo odluku kojom se odbrava takav čin. Vojna intervencija je odgađana što zbog pregovora, što zbog nedovoljno precizno urađenog plana intervencije, ali je neuspješni napad vojske Malija i gubljenje i grada Konna, ubrzalo odluku o pokretanju intervencije od strane francuske vojske.
Na poziv vlade Malija, Francuska je 12. januara poslala vojne avione i vojsku u akciju na sjeveru Malija, a u čemu su im logističku podršku pružili SAD i neke evropske zemlje.
Francuska odluka o vojnoj intervenciji je znatno ubrzala i formiranje međunarodnih snaga podrške u Maliju (AFISMA), što bi, kako kažu analitičari, moglo biti nedovoljno pripremljen i ishitren potez, ali činjenica je da je Francuska već "zapalila fitilj“.
Francuskoj vojsci u Maliju se danas pridružila i vojska iz Nigera, Nigerije, Togoa i Burkina Fasoa.
Predviđanja Francuske su da se misija uspješno okonča do aprila, ali vojni analitičari tvrde da će to biti skoro pa nemoguća misija.
Predviđanja o ishodu krize u Maliju su različita u svijetu. Susjedne zemlje podržavaju vojnu intervenciju, ali i strahuju da bi radikalne grupe sa sjevera Malija mogle preći granicu i stvoriti probleme u okruženju. Alžir, Čad i Mauritanija se drže po strani i još uvijek nisu odobrili slanje svojih trupa u Mali.
Pregovori o mirnom rješavanju krize u Maliju su počeli u novembru prošle godine, a posrednik u pregovorima je bila Burkina Faso. Međutim, pregovori su zastali jer sjeverom Malija vlada nekoliko pokreta, a pokret Azavad, kojeg je Francuska prihvatila kao pregovarača, je realno izgubio na snazi, a najjači pokret je Ensaruddin, koji opet nije prihvaćen. Deklarativno, u svim odlukama VSUN-a se ističe važnost mirovnih pregovora, ali je problem kod izbora sagovornika.
Zanimljivo će biti pratiti i aktivnosti vojnih trupa kapetana Sanagoa, koje su izvršile državni udar u Maliju i koje pod pritiskom drže prijelaznu vladu zemlje. Sanago je podržao međunarodu intervenciju, ali sa druge strane, strahuje da bi nakon intervencije mogao izgubiti snagu u zemlji.
Sve su prilike da ćemo na spisak Sirije, Mijanmara, zemalja iz kojih svakodnevno dobijamo stravične bilanse stradanja, dodati i afričku zemlju Mali.
