Ljudi u Gazi pokazuju otpornost i hrabrost, idu naprijed i pozitivni su koliko god mogu uprkos teškoćama, rekao je poznati američki fotograf Steve McCurry, javlja Anadolu.
"Oni (stanovnici Gaze) imaju tu hrabrost da ostanu i da ne budu poraženi", rekao je McCurry za Anadolu tokom intervjua u Istanbulu, gdje je izložena njegova najnovija izložba "Ukleto oko".
Svjetski poznati fotograf, najpoznatiji po svom kultnom portretu iz 1984. godine "Afganistanska djevojka", rekao je da iako nije mogao posjetiti Gazu – jer stranim fotografima nije dozvoljeno da tamo rade – dirnut je slikama koje dolaze iz enklave.
"Ako postoji veza između afganistanske djevojke i Gaze, možda postoji - oduvijek sam mislio da u izgledu Sharbat Gule postoji otpornost i osjećaj hrabrosti", rekao je McCurry.
McCurryjeva nova izložba, koja je svjetsku premijeru imala u Istanbulu, privlači ljubitelje fotografije u Kulturno-umjetnički centar Tophane-i Amire u sklopu Festivala Istanbulske ceste kulture, koji podržava Ministarstvo kulture i turizma Turske.
McCurry je rekao da mu je zadovoljstvo vratiti se u Istanbul, grad koji je mnogo puta posjetio u proteklih pet decenija.
"Bio sam ovdje mnogo puta tokom 50 godina, tako da mi je uvijek zadovoljstvo vratiti se ovdje i predstaviti svoj rad", rekao je.
McCurry je za koncept izložbe pripisao kustosici Anne Morin.
"Ovo je zaista bila njena ideja i njena vizija, i ona je vrlo detaljno proučila moju arhivu i došla do ovog vrlo zanimljivog pristupa mom radu. Dakle, počašćen sam i oduševljen što sam ovdje i što sam radio s Anne i što sam došao do ovog vrlo neobičnog, mislim vrlo zanimljivog, novog pogleda na moj opus", rekao je.
Izložba, rekao je McCurry, nudi širu perspektivu na njegovu fotografiju.
"Mislim da ne samo kustoski pristup, već i dizajn izložbe, rasvjeta i svjetlosne kutije i sve ostalo. Mislim da je to vrlo kreativan smjer i mislim da sam vrlo ponosan što sam ovdje", rekao je.
- Fotografija nam omogućava da vidimo ko smo bili -
Fokusirajući veliki dio svog životnog rada na Aziju, gdje je prvi put putovao 1978. godine, McCurry je rekao: "Prvi put sam tamo otišao 1978. godine i nekako sam se zaglavio u toj regiji svijeta i stalno sam se vraćao iznova i iznova, 50, vjerovatno 100 puta. To je zaista bilo mjesto, ta regija je zaista bila dio svijeta kojem sam oduvijek težio."
McCurry je naglasio da je fotografija vitalna ne samo za novinarstvo već i za dokumentaciju.
"Mislim da je imati zapis o tome ko smo bili, kako smo izgledali, naše gradove, naša mjesta, način na koji smo se ponašali, ljudsko ponašanje, mislim da je fascinantno vratiti se i pogledati slike od prije 100, 150 godina i vidjeti kako smo bili, zapis o tome kako smo izgledali", rekao je.
Mišljenja je da je jako važno imati to sjećanje, vratiti se i vidjeti kakav je bio život u Istanbulu 1860. godine.
Napomenuo je da su se ljudi nekada oblačili vrlo različito ovisno o tome odakle su dolazili, danas su te razlike uglavnom nestale.
"Ne mislim da neko ko radi ono što ja radim, ili umjetnik, ili neko ko to radi iz ljubavi prema zanatu i umjetnosti, mislim da se nikada neće penzionisati. Ne mislim da bih ikada prestao jesti, ili možda disati, ili šta god. Dakle, to je nešto što jednostavno radite jer je to vaš život", rekao je McCurry.
Rekao je da se nada da će ono što je ostalo od njegovog rada "ponuditi uvid u to kakav je bio život - kako su se ljudi odnosili jedni prema drugima, prema životinjama i prema planeti", služeći kao trajni zapis svijeta kojem je svjedočio.
McCurry je rekao da se osjeća sretnim što dijeli dugo prijateljstvo s turskim fotografom Arom Gulerom, kojeg je posjećivao kad god bi došao u Istanbul, opisujući ga kao velikodušnog, korisnog i "izvor informacija", uvijek željnog da podijeli svoje znanje.
Rekao je da je, za razliku od mnogih koji čuvaju svoje znanje, Guler bio "vrlo darežljiv i velikodušan", uvijek dijeleći savjete o tome gdje ići i šta raditi u Turskoj.
Dodao je da su dijelili mnogo lijepih trenutaka i opisao Gulera kao "spektakularnog fotografa" i pravog prijatelja. Rekao je da izložba predstavlja "portret čovječanstva kroz godine", ukorijenjen u sjećanjima izgrađenim u Istanbulu.
- Ne samo fotoreporter, već gotovo umjetnik -
"Ono što vidimo na toj izložbi zaista je portret čovječanstva dugi niz godina, i to sjećanje koje se ovdje u Istanbulu budi, mnogo znači", rekla je kustosica Anne Morin za Anadolu.
Rekla je da rad u arhivu zahtijeva strpljenje: "Morate čekati dok vam arhiva ne kaže šta da radite."
Vremenom, dok je pregledavala fotografije, "slike počinju govoriti", postepeno otkrivajući priču.
Morin je dodala da izložba istražuje jedan od najupečatljivijih aspekata McCurryjevog rada - "boju i neboju".
Prvi put, neke od njegovih fotografija su predstavljene u crno-bijeloj tehnici, pokazujući nove dimenzije njegove vizije.
Rekla je da niz slika omogućava gledaocima da shvate "uzorak njegovih očiju", kako percipira svijet i odražava ga.
Njegova osjetljivost i humanost, primijetila je, čine ga "ne samo fotoreporterom, već gotovo umjetnikom", koristeći fotografiju kao što slikar koristi olovku.
Izložba, organizovana kao poseban projekt za 8. izdanje sajma 212 Photography Istanbul, ostat će otvorena u Kulturnom i umjetničkom centru Tophane-i Amire do 30. novembra.
Izložba sadrži 25 McCurryjevih najznačajnijih djela, uključujući portret afganistanske djevojke iz 1984. godine, uz 160 do sada neviđenih fotografija iz njegove arhive.
